Obitelj - Uređuje: obitelj Huska

Pred našim očima

Dragi čitatelji! Nedavno je jedan mudri propovjednik nadahnuto govorio o papi Ivanu Pavlu II., točnije o njegovom svakodnevnom, višesatnom klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Što li je mogao imati pred očima tijekom cijelog dana, kad je satima bio s Isusom? Papa, koji je govorio: "Nemamo vremena za gubljenje!", sate je "gubio" u kapeli, na koljenima. Tako sam žarko zaželjela i ja svaki dan počinjati klanjanjem pred Presvetim, biti dostojna, naći vremena i mogućnosti... Jutrom, dok još ne počne jurnjava dana, sklapam oči za sve oko sebe i zamišljam da klečim pred Gospodinom, makar se duhom klanjajući. Želim da mi Isus bude svagda pred očima - do vječnosti... :) vh

"CRNA KRONIKA" I "BIJELI LJUDI"

Četrnaestogodišnjak se u školi polio razrjeđivačem te se zapalio (navodno, pred djevojčicom u koju je zaljubljen); četrnaestogodišnja djevojčica se objesila (navodno, suosjećajući s dječakom koji se bori za život); dvije prijateljice
od 13 i 15 godina skočile s crkvenog tornja i ubile se (nekoliko dana ranije najavljujući prijateljima što će učiniti)... U Hrvatskoj je tijekom 2007. godini 46 djece pokušalo samoubojstvo, "uspjelo" 19. Mediji bilježe i bar osam slučajeva zlostavljanja profesora od strane učenika i roditelja (!?!) - prebijanje (vjeroučiteljice), razbijanje glave kamenom, metalnom šipkom... Nije Hrvatska usamljeni slučaj, to je sigurno, (ona možda samo sve to manje prikriva nego druge zemlje), nisu ova djeca nikakvi"jedinstveni slučajevi". Što se to događa u našoj djeci da čine takve stvari, što se to događa u nama da ih tako odgajamo
- pitanja su koja će pretresati mnogi stručnjaci, ali i obični ljudi - neki radi senzacije, neki iskreno se preispitujući može li se što učiniti i što svatko od nas može učiniti. Pomolimo se da svatko od nas uradi svoj dio!

Ono što mene kao roditelja, odgajatelja, vjeroučitelja i novinara osobito zanima je kako ćemo reagirati na sve to, što svatko od nas može učiniti - svatko od nas kao pojedinac i svi skupa, kao zajednica?

U našoj Subotici nedavno je jedan srednjoškolac izbo kuhinjskim nožem drugoga (navodno, zbog navijačke svađe). U jednoj osnovnoj školi odlikaš je napravio umrlicu za profesoricu i mobitelom je slao svima, a "prijatelji" iz odjela nisu ga smjeli odati, jer im je prijetio. Kako ću ja, roditelj, naučiti svoje ljubljeno dijete da ljubi Boga, svoje bližnje i sebe na pravi način, kako nikad ni jednu od ovih
strahota niti ne pomisli učiniti? Vidi li ono na mom primjeru i mom odgojnom stilu da ja ljubim i poštujem i njega i sve ljude oko sebe? Jesam li kao vjeroučitelj dovoljno dosljedna da na sve dajem odgovor nadahnuta i potpomognuta
naukom i životom cijele Crkve, čineći sve da u školi zavlada kršćanski duh, ili da bar bude dovoljno primjetan kako bi netko negdje u odlučujućem trenutku mogao reagirati? Kao novinar, izvještavam li istinito i potičem li i nakon najcrnje vijesti čitatelje na dobro, na opraštanje, molitvu, činove milosrđa, nastupam li bez senzacionalizma i kritiziranja, ne propuštajući pisati i "bijelu kroniku"?
Živim li dostojno svih ovih riječi?

Učiniti se nešto mora, i to svatko od nas na svoj način i po svojim mogućnostima. Ne možemo spriječiti sve tragedije i kazniti sve prijestupe, ali to je i naš svijet, škola i društvo i naše djece. Čak i ako se za vlastitu djecu ne bojimo, jer smo sigurni u njih i u odgoj i ljubav kojima ih podižemo, zar možemo - i smijemo li? - ne brinuti za drugu djecu, kojoj možda nešto od toga manjka? Za početak, reagirajmo pravilno u svakoj situaciji, djeci i mladima uvijek istinito odgovarajmo na sva pitanja i ne dopustimo da "crna kronika" postane trend, da prijestupnici
postanu uzori, a nesretne samoubojice idoli. Djeca i mladi danas su divni i dobri i mogu ovaj svijet promijeniti na bolje - uz Božju pomoć, uz našu pravu ljubav i pravilan odgoj.

Vesna Huska

NAJBOLJE - NA KRAJU

U bolnici svećenik posjećuje svoju dragu staru vjernicu.
- Kako ste mi danas, bako?
- Dragi moj župniče, dobro je. Što ću se žaliti, već sam stara. Gospodin mi je podario divan život i ja sam sad spremna za vječnost. Željela bih vas nešto zamoliti. Željela bih da me kada umrem pokopaju sa žlicom u ruci.
- Sa žlicom?! Oprostite, ali zašto sa žlicom?
- Još kada sam bila malena, uvijek sam rado sjedala za blagdanski stol, na ručkove i večere. I uvijek bih, sve do danas, prvo pogledala stoji li mala žlica pored tanjura. Ako je stajala, onda sam znala da će na kraju biti puding ili sladoled!
- I... onda?
- To znači da najbolje dolazi na kraju. To bih htjela "reći" na svom sprovodu. Pa kada ljudi budu prolazili pored mog lijesa i kad se zapitaju što će mi žlica u ruci, tada ćete vi, župniče, reći da nosim žličicu jer me tek sada čeka ono najbolje!

MALE MUDROSTI

Mame i tate

Mama i tata su gledali TV u trenutku kada je mama rekla: "Umorna sam, kasno
je, idem spavati". Otišla je do kuhinje napraviti sendviče za sutrašnju užinu.
Napunila je zdjelu s kokicama, ispekla meso, provjerila kakvo je stanje s kornfleksom, stavila žličice, šećer i šalice za kavu, za naredno jutro. Zatim je još malo spremala po kuhinji, vratila bežični telefon na njegovo mjesto i imenik u ladicu u kojoj stoji. Zalila je biljke, ispraznila kantu za smeće i objesila rublje na sušilo. Malo se istezala, pa je zatim krenula ka spavaćoj sobi. Zaustavila se pored stola, napisala poruku učiteljici, ostavila nešto novca za izlet i podigla knjigu koja je pala iza stola. Napisala je rođendansku čestitku prijatelju, stavila ju u kovertu i na nju napisala poruku za cvjećara koji će nositi tu čestitku. Zatim je stavila pokraj torbe. Mama je potom oprala lice, stavila razne kozmetičke preparate, oprala zube i nalakirala nokte... Tata joj se obratio : "Učinilo mi se da sam čuo da ideš u krevet?" "Krenula sam." Zatim je nasula vodu u zdjelu za psa, istjerala mačku van, uvjerila se da su sva vrata zaključana i da su svjetla pogašena. Ušuškala je djecu, odnijela njihovo prljavo rublje do perilice i popričala malo s njima. Konačno je ušla u svoju sobu, uključila budilicu, izvadila odjeću koju će obući sutra. Dodala je još 3 obveze na listu od 6 najbitnijih obveza za sutrašnji dan. Pomolila se, postavila ciljeve za sutrašnji dan. Tata je za to vrijeme ugasio televizor i u sebi izgovorio: "Idem u krevet". I bez razmišljanja je otišao u krevet... Pitate se zašto žene žive duže? Žive duže zato što uvijek imaju obveza koje još treba dovršiti..
SRETAN MAJČIN DAN!!!

 

Za život - Uređuje: Vesna Huska

za život: Posvojili dijete koje je preživjelo abortus

Zajednica "Papa Ivan XXIII." nakon molitve za život pred bolonjskom bolnicom
je na tiskovnoj konferenciji 2. veljače objavila posvajanje djeteta koje je
preživjelo pobačaj. Djetetu je bila dijagnosticirana trajna sljepoća. Roditelji su
se odlučili za pobačaj u 22. tjednu trudnoće, ali je dijete ostalo živo, a liječnici
su se zauzeli i spasili mu život. Roditelji su ipak odlučili ne prihvatiti dijete.
Sedmomjesečno dijete primljeno je u kuću-obitelj zajednice "Papa Ivan XXIII.". Kako je posvjedočila majka obitelji, djevojčica je predivna, puna života i mijenja srca svih koji ju vide. Nevjerojatna je povijest ove djevojčice: preživjela je pobačaj, bila je teška 562 grama, operirana na srcu kada joj je bilo deset dana, preživjela izljev krvi u mozak i razne zaraze, a imala je problema s disanjem
i prehranom. Danas ima 15 mjeseci, teška je 6 kg. Svi su mislili da će vegetirati, a ona je počela sisati prstiće, smije se i sa svima komunicira. Na ovoj konferenciji jedan je bračni par iz Bologne svjedočio kako su prihvatili dijete unatoč dijagnozi
srčane malformacije, a jedna majka kako su je radi nepostojećih zdravstvenih problema liječnici prije devet godina poticali na pobačaj djeteta. Zajednica "Ivan XXIII.", koju je ustanovio don Oreste Benzi, je tijekom tiskovne konferencije, nakon što je predložila glavne upute za ispravnu primjenu zakona o prekidu trudnoće, priopćila kako priprema Prijedlog zakona za zaštitu života i materinstva - protiv navođenja na pobačaj, kako bi se trudnici omogućila zaštita i mogućnost
prijavljivanja svih koji joj predlažu da ubije vlastito dijete ili je prijevarama
i ucjenama navode na pobačaj (prema: www.katolici.org).

protiv života: Grijesi današnjice

Vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano prošlog mjeseca objavio je razgovor
s tajnikom Apostolske pokorničarne biskupom Gianfrancom Girottijem
o najvažnijim suvremenim zlima. Visoki crkveni dostojanstvenik osvrnuo se
na neke najvažnije propuste suvremenog čovjeka, počevši od onečišćenja okoliša,
genetskih manipulacija, uživanja i trgovine drogama te društvenih i
gospodarskih zastranjenja, pa do nepoštivanja osobnih i društvenih prava.
Čovjek danas posebno griješi na području bioetike, kršeći temeljna prirodna
prava pokusima, genetskim manipulacijama, čije je posljedice teško predvidjeti
i držati pod nadzorom. Drugo važno područje na kojem čovjek danas
teško griješi, prema mišljenju biskupa Girottia, je ono društveno - zloporaba
droge, koja slabi psihu i potamnjuje razum, a mnoge mlade ostavlja izvan
crkvenih krugova. Potom dolazi društveno i gospodarsko osipanje, kojim siromasi
postaju sve siromašniji, a bogataši sve bogatiji, a tako se, prema njegovu
mišljenju, pojačava neodrživa društvena nepravda. Slično se griješi i na području
ekologije (prema: www.katolici.org).
Ovu izjavu mnogi su svjetovni mediji prenijeli kao "novih sedam smrtnih
grijeha" koje je proglasio Papa, navodeći i pedofiliju kao "smrtni grijeh modernog
doba". Opet smo svjedoci kako mediji pogrešno prenose i tumače izjave, iznose
neistine i poluistine o izjavama Svetog Oca Benedikta XVI. i mnogih biskupa,
čime potiču nerazumijevanje crkvenog nauka ljudi izvan Crkve, ali i samih
katolika, parafrazirajući to (i) ovako: "Recikliraj smeće ili gori u paklu!" Čije je
to (ne)djelo?