Događanja u Subotičkoj biskupiji

Vazmeno trodnevlje u subotičkoj katedrali

Misa posvete ulja

U jutarnjim satima na Veliki četvrtak, 20. ožujka, gotovo svi dijecezanski svećenici i redovnici koji djeluju na području Subotičke biskupije okupili su se u katedrali oko svojega biskupa Ivana Pénzesa koji je predvodio misu posvete ulja.

U svojoj propovijedi, najvećim dijelom posvećenoj svećenicima, biskup je na temelju naviještene Božje riječi govorio o Božjem Pomazaniku, pozivajući svećenike da se onimistim žarom, radošću i spremnošću prostru na tlo, kao na dan svoga ređenja, te duboko urone u otajstvo Isusova svećeništva koje je u njima, koje ih u Kristu povezuje u jedan prezbiterij sveopće Crkve i ove naše Crkve Subotičke biskupije, u isti Misterij i isto poslanje. Nadalje, biskup je pozvao svećenike da ožive svoju odgovornost za cjelovitu poruku Isusova spasiteljskog
djela, te je naglasio da je zadivljujuće kakvo je povjerenje imao i ima u svoje svećenike Gospodin, kad im je na odgovornost povjerio tolike svoje spasenjske darove. Zaključujući svoju propovijed poželio je da im pogled uvijek bude uprt u Kristov pogled, lik, riječ i djelo, a njegova žrtva života bude vrhunsko mjerilo kojim će mjeriti i sebe i svoje djelovanje.

Na kraju misnoga slavlja generalni vikar mons. Slavko Večerin uime svećenika uputio je biskupu uskrsnu čestitku. On je tom prigodom istaknuo kako su riječi anđela "Vi tražite Isusa Nazarećanina, raspetoga. Uskrsnuo je, nije ovdje"
(Lk 16, 6) upućene i nama danas. Isus nije lik prošlosti. On živi. On je s nama na putu. On nas poziva da ga slijedimo te da s njim prođemo naš put života, rekao je mons. Večerin te nadodao kako nam događaj Kristova uskrsnuća govori o
Bogu života.

Već po tradiciji i ove su se godine na Misu posvete ulja okupili kantorice i kantori iz cijele Biskupije te, pod ravnanjem regensa chori vlč. Csabe Paskóa, predvodili liturgijsko pjevanje.

Misa večere Gospodnje i Getsemanska ura

Istoga dana navečer, biskup Ivan je u koncelebraciji nekolicine svećenika predvodio Misu večere Gospodnje.

Okupljenom narodu postavio je pitanje koje je Isus uputio svojim učenicima nakon što im je oprao noge: "Razumijete li što sam vam učinio?" Teško je razumjeti tu Isusovu gestu u kojoj seočituje Božje saginjanje do najnižih sfera čovjeka. Bog se saginje da opere našu prljavštinu. Nije to lako prihvatiti, ali to je jedini način da budemo čisti, da i sami možemo drugima pomoći da pristupe
očišćenju, naglasio je biskup. Tom prilikom je nazočne, koji još nisu obavili uskrsnu ispovijed, pozvao da pristupe vrelu očišćenja. Jedino oni koji dopuste da im Gospodin opere noge, da ih on očisti, mogu živjeti nepatvorenu ljubav prema
bližnjemu, po uzoru na Gospodina, zaključio je biskup.
Nakon propovijedi opravo je noge dvanaestorici muškaraca, predstavnika različitih gradskih župa. Na kraju svete mise Presveti Oltarski Sakrament je odložen u kapelicu, gdje je u 21 sat na mađarskom, a u 22 sata na hrvatskom održana Getsemanska ura molitve i razmatranja.

Obredi Velikoga petka i Čuvari Božjeg groba

Dirljivi obredi Velikoga petka počeli su u 18 sati. Te večeri klupe katedrale bile su ispunjene skoro do kraja.

Ulaz i biskupova prostracija pred oltarom u šutnji, bez glazbe i pjesme, samo su jedan od znakova kojima progovara liturgija Velikog petka. Navještaj Muke Gospodnje otpjevao je katedralni zbor "Albe Vidaković" pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić, a katedralni župnik mons. Stjepan Beretić održao je prigodnu propovijed. Obraćajući se okupljenim vjernicima, u duhu psalmista pozvao ih je da budu hrabri i jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdaju (Ps 31,25). Uputio ih je da se oslone na raspetog Boga i da pristupe Prijestolju milosti, te ih je riječima apostola Petra pozvao da se raduju kao zajedničari Kristovih patnja, da i o objavljenju njegove slave mognu klicati uskrsnom radošću.
Obred poklona križu također je jedan od vrlo rječitih znakova liturgije Velikoga
petka. U katedrali ovaj obred svojim sudjelovanjem umnogome uljepšaju Čuvari Božjega groba. I ove se godine njih preko pedeset cijeloga dana Velike subote izmjenjivalo kod Božjega groba.

Uskrsno bdijenje i Uskrs

Uvečer u 20 sati uoči Uskrsa počelo je svečano bdijenje. Loše vrijeme i kiša nije omela mnoge vjernike napuniti našu prostranu katedralu.

S blagoslovljene vatre upaljena je nova uskrsna svijeća koju je đakon unio u crkvu uz poklik: "Svjetlo Kristovo!" Veličanstveni Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je vlč. Ferenc Sotányi. Biskup Ivan u propovijedi je govorio o strahu koji prožima čovjeka u susretu s nadnaravnim. Zato sve one koji su susreli Uskrsloga prožima strah sve dok im se on ne da prepoznati, dok ih ne pozove imenom. Mada je našim ljudskim mjerilima nemoguće shvatiti veličinu Uskrsnog otajstva, ono nam srce ispunja radošću, jer znamo da je naša sigurnost i nada u Gospodinu, zaključio je biskuo i svima zaželio sretan i radostan Uskrs. Na kraju misnog slavlja na kojemu ove godine nije bilo krštenika, uslijedio je obred uskrsnuća, karakterističan za naše krajeve. U procesiji po unutrašnjosti katedrale, vođa Čuvara Božjeg groba nosio je kip Uskrsloga. Za njim su išli ostali Čuvari, asistencija te biskup s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Poslije bdijenja biskup je primio Čuvare te im odao priznanje za trud i ustrajnost u njihovoj hvalevrijednoj službi. Na sam dan Uskrsa biskup Ivan je predvodio svečane koncelebracije u 8.30 sati na mađarskom, a u 10 na hrvatskom jeziku. U propovijedi je istaknuo kako je svetkovina Uskrsa slavlje koje bi svakome posebno htjelo nešto reći i životno nas dirnuti. Nazočne je uputio da se ugledaju na Mariju koja je u susretu s Isusom prepoznala kako ju je Uskrsli bogato obdario. Radovala se tomu te iz te radosti kliče:Vidjela sam Gospodina! Upravo takvu uskrsnu radost poželio je svima!

/M. Š./

Uskrs u župi Sv. Roka

Ovogodišnja korizma te Sveto Trodnevlje u subotičkoj crkvi Sv. Roka proslavljeno je u duhu zajedništva i obnove.

Vjernici su imali priliku svake srijede u korizmenim propovjedima župnika mr. Andrije Anišića čuti riječi koji potiču na obnovu. Cvjetnu nedjelju je uljepšalo pjevanje muke Gospodnje, koju su pjevali mladi ove župe pod vodstvom i uz podršku voditeljice župnoga zbora s. Jasne Crnković te uz glazbenu pratnju mr. Ervina Čelikovića. Na Veliki četvrtak župnik je u znak spomena na Isusov čin pranja nogu svojim učenicima, oprao noge dvanaestorici katekumena. U posebnom ophodu koji se događa samo na Veliki četvrtak okupljeni vjernici prinijeli su pred oltar darove u novcu i naravi za braću i sestre u potrebi. Skupljeno je više od četrdeset tisuća dinara i puno hrane, osobito blagoslovljenog jela na Veliku subotu. Tim darovima obradovano je više od dvadeset osoba ili obitelji župne zajednice. Ta darežljivost znak je životnosti zajedice, kako je istaknuo župnik zahvaljujući svim darovateljima na velikodušnosti. Poslije euharistijskog slavlja slijedila je Getsemanska ura na kojoj su vjernici imali priliku provesti neko vrijeme pred Presvetim Sakramentom, a mnogi su se u ta dva sata i ispovjedili jer su im župnik i mons. Marko Forgić bili na raspolaganju za osobnu
ispovijed. Na Veliki petak ponovno je pjevana Muka, a uz župnika je koncelebrirao i mons. Forgić. Čuvari Božjega groba bili su članovi obitelji te članovi Pastoralnoga vijeća. Na veliku subotu u popodnevnim satima vjernici su se okupili na blagoslovu
jela, a u večernjim satima bilo je Vazmeno bdjenje u okviru kojega je šestero odraslih kršteno, 14 ih je pristupilo Prvoj pričesti a 15 je primilo sakrament
Potvrde. Bio je to veliki događaj za njih osobno ali i za cijelu župnu zajednicu. Na sam blagdan Uskrsa u nedjelju 23. ožujka, na sv. misi je sudjelovalo i oko 200 djece, dok su u popodnevnim satima župu posjetila djeca "Kolijevke" te su i oni imali priliku osjetiti zajedništvo i ljubav vjernika ove župe i sestara Kćeri Milosrđa jer su se kratko zadržali i u vrtiću "Marija Petković". Za taj lijepi doživljaj kako za djecu tako i za župljane najzaslužniji su volonteri Caritasa okupljeni u divnu akciju "Zagrlimo djecu Kolijevke".

Petar Gaković

Sonta: Radostan Uskrs

Uskrs, naš najveći kršćanski blagdan, vjernici župe Sv. Lovre u Sonti proživjeli su s puno radosti, kojoj je prethodila korizmena priprava.

Već na blagdan Cvjetnice okupio se na svetoj misi velik broj vjernika, djece i mladeži s grančicama u ruci, te se dalo osjetiti da se bliži proslava muke i smrti našega Gospodina, a to nam je kroz pjevanu muku pjevački zbor još više i približio. Sveto trodnevlje proslavljeno je s puno dostojanstva i pobožnosti. Mladi i djeca uključivali su se u razne aktivnosti: kroz čitanje Božje riječi, ministriranje,
pjevanje, kićenje crkve, farbanje pisanica, pripremanje uskrsnoga jela koje je posluženo nakon Uskrsnoga bdijenja. Posebna pohvala "čuvarima Božjega groba". U ovoj župi taj običaj je sačuvan. Lijepo je bilo vidjeti momke kako čuvaju Božji grob u narodnoj nošnji. Uskrsna nedjelja je bila posebna radost za cijelu župnu zajednicu.
Prije svečane mise ponovno je organiziran "uskrsni program", u okviru kojega već po običaju nastupa HKPZ "Šokadija". Ovoga puta im se pridružio mali Dječji zbor a po prvi puta je nastupila i skupina mladih, koja je svojim nastupom zadivila vjernike. Pjesme i recitacije malenih bile su poziv na radost i slavu Uskrsloga Gospodina. Svečanu sv. misu predvodio je domaći župnik vlč. Dominik Ralbovsky, a nakon sv. mise animatori su djeci dijelili pisanice i slatkiše.

/Kristina Ralbovsky, katehistica/

Uskrs u Caritasu

Blagdan Uskrsa i ove godine svečano je proslavljen u Klubu Caritasa, prigodnim programom kojega su kao i svake godine pripremila djeca nekoliko župa.

Svim nazočnim korisnicima Caritasa podijeljeni su simbolični darovi za ovaj blagdan, a otvorena je i izložba ručnih radova kao i pisanica. Mala skupina volontera bila je na svetoj misi u Maloj Bosni. Nekima je to bio i prvi ulazak u spomenutu crkvu koja je ukrašena svetim slikama od slame. Poslije mise smo
posjetili i tradicionalnu izložbu, u povodu Uskrsa postavljenu u domu Mjesne zajednice Mala Bosna. Izložene su bile pisanice koje su pravila i prodavala djeca, a prikupljeni novac darivala u dobrotvorne svrhe. Razgovarali smo s nekoliko volontera koji su počeli s radom za Caritas u njihovoj župi. Malo ih je, ali su sretni što mogu pomoći starima i onima koji su u potrebi. Svim korisnicima Caritasa, djelatnicima i volonterima, poželjeli smo sretan i blagoslovljen blagdan Uskrsa.

Rozika Mikulić, volonterica Caritasa

O snazi osobne molitve

"Duh Sveti i osobna molitva" bila je tema posljednje korizmene tribine koja je u somborskom Hrvatskom domu održana u ponedjeljak 17. ožujka. Predavač je bio dr. Marinko Stantić, župnik somborske župe Sv. Križa i Sv. Nikola Tavelić na Bezdanskoj cesti.

Predavač je naglasio kako je najveća molitva sveta misa, odnosno euharistija, ali postoje i drugi načini molitve. Jedan od načina je i osobna molitva, kada svojim riječima razgovaramo s Bogom. Pri tom je naveo primjere iz Biblije, gdje mnogi sveci u osobnoj molitvi razgovaraju s Bogom, a to je činio i sam Isus Krist. Prilikom osobne molitve je veoma važan stav koji će nam omogućiti da se dobro osjećamo u komuniciranju s Bogom (kleknuti, stajati, sjesti...). Predavač je naveo nekoliko primjera približavanja Bogu: ugasiti svjetlo, upaliti svijeću, zatvoriti oči, pustiti blagu meditativnu glazbu, gledati da nam ništa ne odvrati pozornost od molitve. Rekao je kako je preduvjet za molitvu imati vjeru i znati nešto o vjeri to je nabrojao i razmotrio sedam faza osobne molitve: dolazak u Božju prisutnost, slavljenje Boga, zahvala Bogu, potpuno predanje i slavljenje, pokajanje, ozdravljenje i iskustvo ispunjenja Duha Svetoga. Pater Anđelko Jozić se na koncu zahvalio svima koji su sudjelovali u organiziranju ovih tribina i svima koji su na bilo koji način pomogli. Kroz šest korizmenih tjedana održano je šest tribina čija je okvirna tema bila "Molitva u kršćanskom životu". Tribine su glazbom popratile i uzveličale sestre Dubravka i Daliborka Malenić svirajući prigodne pjesme na flautama. Nazočni u Hrvatskom domu su velikim pljeskom nagradili karmelićane i time im se zahvalili na trudu, zahvaljujući kojemu su kroz korizmeno vrijeme mogli više upoznati molitvu i približili se Bogu.

/Z. Gorjanac/

Sombor: Blagoslovljen kip svetoga Josipa

Na blagdan svetoga Josipa, u srijedu 19. ožujka, poslije Križnog puta u somborskoj crkvi Sv. Križa, vlč. dr. Marinko Stantić blagoslovio je novi kip svetoga Josipa.

Ako zavirimo u Sveto pismo vidjet ćemo da je sveti Josip čovjek koji je vrlo malo govorio. On je bio svjestan da treba nasljedovati i iščitavati Božju volju. Čak i onda kada je bio zbunjen, kada nije razumio Božju riječ, tražio je pojašnjenje od Gospodina, a on mu je kroz san govorio što treba činiti, rekao je u misnoj propovijedi vlč. Marinko. On je istaknuo kako i vjernici moraju marljivo i
tiho zaći u Božju volju, slijediti je i ići putem svetoga Josipa koji će nas zagovarati na tom putu.

Nakon svete mise, oko kipa sv. Josipa okupili su se brojni vjernici i uputili mu molitve. Vlč. Marinko blagoslovio je kip kojega je crkvi darovala župa, a uskoro ova crkva treba dobiti i novi oltar, jer je stari, trošan i oronuo.


/Z. G./

Blagoslov kapelice Sv. Josipa

U "ataru Kruškovcu" dugi niz godina bila je kapelica Sv. Josipa, bez kipa i zapuštena. Živa vjera i štovanje ovoga sveca potaknula je vjernike sonćanske župe obnoviti ju, a blagoslovio ju je župnik vlč. Dominik Ralbovsky.

Susret sa svetim Josipom uvijek nas ispunja posebnom radošću i obogaćuje našu dušu. Djeluje na našu nutrinu i budi u našim životnim dubinama uvijek nove i još nezapažene crte na njegovoj osobnoj veličini i dostojanstvu, jer je dobri Bog postavio sv. Josipa usred svoje Crkve kao predrago i prelijepo svjetlo. Upravo iz tog razloga, vjernici spomenute župe uložili su rad svojih ruku i svoja srca te je kapelica obnovljena već za blagdan sv. Josipa. Na sam blagdan, stotinjak vjernika okupilo se poslijepodne na ataru, gdje je uz molitvu i pjesme kapelica blagoslovljena, te je sada svima na ponos ali i poticaj da u Sonti postoji još kapelica koje čekaju na obnovu.

Zahvalni smo Bogu na tom daru a i vjernicima koji su potaknuti ljubavlju prema ovom svecu obnovili kapelicu: obitelj Marina Šegrta i Ivana Mihaljeva uz pomoć MateTolarića, Gorana Trenčina, Ivana Zlatara, majstora Šure i još puno vrijednih ruku koji su na bilo koji način pomogli.

Kristina Ralbovsky, katehistica

Obnovljen simbol vjere i tradicije na Bikovu - križ krajputaš

Građeni s namjerom da prolaznika na njegovom putu malo zaustave kako bi ga duhovno osnažili i potaknuli da usmjeri svoj pogled i svoje misli prema nebu, križevi krajputaši sastavnica su sakralne arhitekture. Poslije godina destrukcije njima se na sjeveru Bačke poklanja sve veća pozornost. Jedan je takav, obnovljen križ, u nedjelju 30. ožujka okupio više desetaka vjernika na nepreglednom prostranstvu bikovačke plodne zemlje.

Križ-krajputaš, podigao je u tom mjestu Lazo Vukmanov Šimokov daleke 1893. Gotovo je u potpunosti uništen tijekom devedesetih, no na poticaj obitelji Vukmanov Šimokov i Marka Tonkovića križ i postolje su obnovljeni 2004. godine. Prošloga je tjedna zasjao starim sjajem. Obnavljanje križa pomogao je i mjesni župnik Julije Bašić.

Značaj obnavljanja križeva ne samo ovdje već svuda posvijetu jest da se jasno poruči kako nismo zanemarili ono što su nam preci ostavili kao ostavštinu. A to je da živimo u vjeri, po vjeri. I normalno je da svaki, iole ozbiljni vjernik, želi to sačuvati. Na takav način najbolje možemo dokazati da Krist vječno živi, da ne umire, niti će umrijeti za bilo koje pokoljenje bunjevačkog-hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Možda se križevi-krajputaši nekom čine nebitnima, možda i
neuglednima, no oni su duhovna i materijalna baština onih koji su ovdje živjeli prije nas, kažu ljudi. Oni su simbol i duša kraja u kojemu stoje. Govore nam puno o onima prije nas, a njihov izgled danas - govori o nama. Mještani podsjećaju da
križ nije bio ovako usamljen, nekada je oko njega cvjetao život. Bikovčani vjeruju da će ovom gestom, obnavljanjem križa krajputaša, sačuvati barem djelić te prošlosti.

Josip Stantić

Duhovna obnova i oblačenje kod franjevaca

Od 3. do 5. travnja u Franjevačkoj crkvi Svetog Mihaela u Subotici, u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda, održana je duhovna obnova. Obnovu je predvodila časna sestra Karmela Dominković iz Dakova.

Tijekom tri dana, sudionici duhovne obnove su u bogatom programu razmatrali svetopisamske tekstove pod zajedničkim naslovom "Pozvani smo rasti u dubinu". Iako je duhovna obnova obvezatna za sve članove Franjevačkog svjetovnog reda, ona nije bila namijenjenaa samo njima, već svima onima koji su osjetili potrebu za rastom u vjeri i zajedništvu, što su tih dana u kapelici franjevačke crkve mogli pronaći. Dnevni program sastojao se od uvodne molitve, slijedila je kratka meditacija te predavanje a zatim vježbe opuštanja, pjesma i razgovor. U ova tri dana bilo je riječi o više tema; o obraćenju, opraštanju i svemu onom što je
vjerniku potrebno u svakodnevnici. Slijedila je sveta Euharistija, na kojoj su vjernici, kako sami kažu, puni Duha Svetoga slavili Gospodina.

A u subotu nakon svete Mise, Franjevački svjetovni red je obogaćen s pet novaka koji su ovom prigodom imali svečano oblačenje: Gabor Kujundžić, koji je uzeo redovničko ime Antun, Jasmina Kujundžić, koja je uzela redovničko ime Marta, Anica Piuković, Suzana Bilalović i Dejan Skenderović. Oni su ovim svečanim činom pred članovima Franjevačkog svjetovnog reda primili pravilo Svetog Franje koje glasi: "Održavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti i čistoći" u svijetu u kojem žive. I za njih je nastupila godina kušnje u kojoj će se dokazati za primanje vječnih zavjeta. Da ovoj duhovnoj obnovi nije kraj, dokaz je i to da se u franjevačkoj crkvi svakog četvrtka nakon svete Mise održavaju Duhovne vježbe u svakodnevnici, koje su nastavak i put rasta u dubinu. Predvoditelj ovih vježbi u svakodnevnici je duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda fra Marjan Kovačević.

Mir i dobro.
Silvester Bašić

Uskrsni koncert i jubilej

Katedralni zbor "Albe Vidaković" pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić održao je u petak 11. travnja uskrni koncert u subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske. Zbor je na orguljama pratio mons. Alen Kopunović Legetin, koji je također izveo i nekoliko solističkih točaka, djela Mozarta, Bacha, Dupouta i Bobića.

Na repertoaru zbora bila su djela domaćih skladatelja: Vidakovića, Asića, Lešćana i Odaka, te stranih Pitonia, Engelhardta, Mozarta, Beethovena i Halmosa. Osim toga, zbor je izveo jednu točku iz Chitare octochorde, a točkom "Aleluja, ovo je dan" obradovao je sve ljubitelje gregorijanskog korala.

Ove godine se ujedno navršava 35 godina otkako je 1973. godine povodom proslave 200. obljetnice katedrale osnovan Katedralni zbor. Od 1980. godine zbor nosi ime subotičkog sina, hrvatskog skladatelja i muzikologa, svećenika Albe Vidakovića. Zbor je mješovit, a čine ga angažirani amateri sakralne glazbe. Tijekom 35 godina djelovanja Katedralni zbor je pjevao na svim liturgijskim svečanostima u katedrali, a u manjem sastavu pjeva svake nedjelje na misi
u 10 sati. Osim toga, zbor je imao puno nastupa i koncerata diljem cijele bivše Jugoslavije.

Zbor je osnovala i do danas vodi s. Mirjam Pandžić. Iz njega su do danas potekli mnogi glazbenici, od koji je jedan i spomenuti orguljaš Alen. Za ovu godinu zbor najavljuje nastupe u povodu proslave svog značajnog jubileja.

/Zv/

Najmlađi animatori u Sonti

Drugoga vikenda travnja, u župnom domu crkve Sv. Lovre u Sonti, boravilo je šezdeset animatora najmlađega uzrasta iz Subotice, Žednika, Kucure, Ruskog Krstura, Vrbasa, Novog Sada, Selenče i Prigrevice. Pridružilo im se i osamdesetak djece iz Sonte.

Ovaj susret, četvrti u Sonti, bio je posvećen zaštitniku djece i mladeži don Boscu. Ivan Bosco rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj obitelji, a poživio je do 31. siječnja 1888. godine. Vođen jednim dječačkim snom i ljubavlju prema Isusu, don Bosco je cijeli svoj život posvetio odgoju dječaka. Osnovao je redovničku zajednicu Salezijanaca don Bosca - SDB. Osobito je štovao Mariju, dajući
sva svoja djelovanja pod njezinu zaštitu. Nazivao ju je Marija Pomoćnica, koje ime nose sestre Salezijanke, čiji je red isto tako osnovao skupa s Marijom Dominikom
Mazarello, a koje se brinu o odgoju djevojaka. Salezijanaca ima po cijelom svijetu. Imaju svoje kuće, Oratorije, u koje dolaze mladi, kako bi u međusobnom druženju i druženju s Bogom naučili prolaziti stazom svojega života uz
igru, molitve i druženje.

Susret animatora u Sonti organizirali su mjesni župnik vlč. Dominik Ralbovsky i njegova sestra Kristina, a najmlađe sudionike, uzrasta od 5 godina pa naviše, dovele su i o njima brinule s. Makrina i s. Mihaila iz Vrbasa, te s. Georgija iz Ruskog Krstura. Tematski dio susreta, životopis don Bosca, djeci je na zanimljiv način i uz mnoštvo diapozitiva u samoj crkvi sv. Lovre prezentirala Kristina
Ralbovsky u subotnje prijepodne, a poslije objeda, djeca su pokazala svoju veliku spretnost u igrama bez granica i još veću maštovitost u maloj radionici. Za samo nekoliko sati uspjeli su izraditi eksponate koje su u nedjelju izložili u dijelu crkve najbližem ulazu, kako bi ih vidio što veći broj vjernika. Uspjeli su prirediti i mali igrokaz na temu dječačkoga sna don Bosca, sna koji mu je i usmjerio daljnji
tijek života, a vjernicima su ga prikazali poslije nedjeljne svete mise, koju je služio vlč. Dominik Ralbovsky. Nakon još malo druženja uz kratki program vlč. Dominika i zajedničkoga objeda s domaćinima, djeca i njihova pratnja uz riječi Vidimo se uskoro, iz Sonte su, puna dojmova, u ranim poslijepodnevnim satima otputovala svojim domovima. Za ishranu ove djece skrbila je ekipa žena, predvođena Katicom Zec, Anom Miličić i Ružom Jakšić. "Jako sam zadovoljna ovim vikendom i njegovim stopostotnim uspjehom. Srce mi je puno kad vidim sretna i zadovoljna dječja lica. Ovaj susret, pod nazivom Oratorij don Bosca, posvećen
je radu s djecom i simboličkom darivanju, a osobito čvršćem međusobnom zbližavanju i povezivanju" - kaže za Zvonik Kristina Ralbovsky.

Ivan Andrašić

Tajna Isusova uskrsnuća

"Isusovo uskrsnuće" bila je tema redovite mjesečne Kršćanske tribine grada Subotice koju je u Velikoj dvorani HKC "Bunjevačko kolo" 10. travnja održao bibličar i teolog p. Tadej Vojnović iz Novog Sada.

U svojem predavanju o. Tadej je najprije ukazao sudionicima tribine kako je Kalvarija, odnosno događaj Velikoga petka razbio svaku nadu u Isusovim učenicima. Oni su zbunjeni, razočarani, u strahu su, skrivaju se. O samom uskrsnuću istaknuo je da evanđelisti ne tvrde da je Isus "uskrsnuo", nego da je
"ustao". Dok oni govore o uskrsnuću Isusovu još nema jasno iskristalizirane ni vjere, ni nauka o tom najvećem događaju čovječanstva. Zatim je ukazao na nekoliko činjenica vezanih uz Isusovo uskrsnuće. Nije bilo svjedoka uskrsnuća. On je izišao iz groba jer je bio sav obučen u besmrtnost. On ima proslavljeno tijelo, koje nije podložno zakonima prirode te je jednostavno izišao. U nastavku predavanja podsjetio je na dva značajna znaka Kristova uskrsnuća: prazan grob i ukazanje Uskrsnuloga. Budući da je evanđelistima bilo teško objasniti kako je izgledao Isus uskrsnuli, oni se služe kerigmatskim, propovjedničkim stilom kako bi istaknuli istinu da je Isus pobijedio đavla i smrt i da je živ! Predavač je napose naglasio kako ga oni kojima se ukazivao nisu prepoznali. To znači da on nije uskrsnuo u ovaj svijet, nego u onostranost. On ima novi način postojanja, novi
način egzistencije. A ipak je taj susret s uskrslim Kristom bio takav da su oni bili uvjereni da su ga susreli. Ta susretanja su najava onoga što će se događati do kraja vremena - da ćemo Isusa susretati na novi način, snagom vjere u zajedništvu, u njegovoj riječi i u lomljenju kruha. Takav način Isusove nazočnosti
među nama je za nas bolja varijanta, jer na taj način Isus može biti u isto vrijeme svugdje prisutan.

U zaključku predavanja, o. Tadej je istaknuo tri poruke Isusova uskrsnuća: I mi ćemo uskrsnuti, bit ćemo preobraženi i nećemo izgledati ovako kako sada izgledamo. Isus je živ. On je pobijedio zlo, đavla i smrt. Bog je presudio. Mi znamo kojoj strani treba pripadati, mi znamo što je istina i gdje je put. Osim toga, Isus je uskrsnuo i tu svoju uskrsnu pobjedu želi ugraditi u svakoga
od nas da budemo gdje je on. Svi smo mi djeca uskrsnuća jer je Isus pobijedio smrt, jer nam je Isus omogućio novi život, koji kad se ugasi ovaj ovozemaljski život, kad se raspadne ovozemaljski naš šator - traje. U nama će i tada kucati bilo vječnoga života. U tom smislu jedni drugima čestitamo Uskrs. Sretan Ti Uskrs: jer imaš budućnost; Sretan ti Uskrs - jer imaš život; Sretan ti Uskrs - jer je lijepo biti čovjek; Sretan ti Uskrs - jer imaš šansu, jer ćemo svi biti zajedno, zaključio je o. Tadej.

/A.A./

Početak hodočašća na Bunarić

Nedjelja Božanskog Milosrđa je postala značajan događaj za svetište Majke Božje na Bunariću. Naime, prvi puta je na taj dan služena sveta misa za Slugu Božjega, pokojnog papu Ivana Pavla II. koji je preminuo
2. travnja.


Za taj dan bila je završena nova kapela za čuvanje Euharistije - kapela Božanskog Milosrđa. Bila je godina Euharistije. Tako je činjenica godišnjice Papine smrti i blagdan Božanskog Milosrđa - Bijela nedjelja - postao jedan od većih hodočasničkih dana na Bunariću. Tako je bilo i ove godine. Veliki broj vjernika se okupio u lijepo nedjeljno poslijepodne na samom početku proljeća hodočastiti, moliti i slaviti. Misu je predvodio rektor Svetišta, mons. dr. Andrija Kopilović,
dok su dvojica kapelana ispovijedala. Bilo je preko tri stotine pričesti. Vrijeme hodočašća je time otvoreno. Bunarić je omiljeno mjesto susreta i osobne molitve.

/A. K./

Sveti Eugen - nepoznati svetac

Malo je prolaznika kroz Futog, koji su imali priliku otkriti i vidjeti relikviju mučenika iz prvokršćanskih vremena - sv. Eugena, koja se nalazi u futoškoj župnoj crkvi, još od 1779. godine.

U poslijeratnim godinama, zbog odlaska većine vjernika Nijemaca, svi drugi župljani, pristigli iz raznih krajeva Jugoslavije, nisu bili upoznati sa štovanjem ovoga sveca i tako je ova relikvija polako pala u zaborav. U Jubilarnoj 2000. godini, biskupovom odlukom ponovno je uveden spomendan sv. Eugena u
Direktorij naše biskupije, 2. svibnja.

Relikviju je u XVIII. stoljeću darovao papa Pio VI., s nakanom da bude poticaj vjernicima na okupljanje i hodočašće, javno štovanje i postizanje potpunog oprosta, jer je nakon turskih ratova Južna Bačka ostala pusta, sela nenastanjena. Futog je tako 1767. godine imao samo 214 katolika i oko 800 pravoslavaca, a
zatim je započela kolonizacija - Nijemaca, Mađara, Slovaka, Srba, Bugara itd.

Za vrijeme župnika Adalberta Vojnića, rodom iz Subotice, i patrona Futoga kao i župne crkve - grofa Andrije Hadika, donešena je ova relikvija u novosagrađenu crkvu Presvetoga Trojstva, a od pape Pia VI. odobren prijenos 3. VII. 1777. godine.

Papina darovnica govori: Svi vjernici, koji su iskreno raskajani, ispovjeđeni i pričešćeni, pobožno posjete spomenutu župnu crkvu na svetkovinu sv. Eugena mučenika, na dan određen od mjesnog Biskupa, postižu potpuni oprost! Neka ova Milost ostane važeća za sva buduća vremena (usp. Župna spomenica, str. 24).

Tijelo ovoga mučenika počivalo je u Rimskim katakombama sv. Cyriaka, i odande je po svetoj Kongregaciji za indulgencije ekshumirano, opremljeno u svečanu plemićku odoru i u stakleni sarkofag sahranjeno. U lijevoj ruci drži palmu, a u desnoj mali stakleni kalež sa spužvom natopljenom njegovom krvlju. Relikvija se nalazi ispod bočnog oltara sa ulazne strane u sadašnjoj crkvi.

Ovako opremljena relikvija je donešena preko Beča i odandje Dunavom pristigla u Futog 2. listopada 1779., a svečanost prijenosa relikvije proslavljena je u župnoj crkvi 18. listopada 1779. godine. Nadbiskup kaločko-bački Adam Patačić odredio
je da se slavi kao "Festum locale sancti Eugenii Martyris", na nedjelju u okviru Velike Gospe.

Od Jubilarne 2000. godine, župljani intenzivnije osjećaju zagovor sv. Eugena, jer je 2. svibnja 2001. prvi puta misionar Willi Klein održao duhovnu obnovu za župljane (nakon punih 70 godina), i od tada svake godine upravo na taj dan Misionari dolaze na duhovne obnove.

U okviru ovogodišnje proslave stogodišnjice crkve, misionar Willi Klein održat će duhovnu obnovu za svećenike, a potom i za vjernike. Tako se ovaj svetac, mučenik Eugen, polako vraća iz zaborava, pomažući duhovni napredak vjernika
župe Futoga i hodočasnika iz okolice.

Antun K., župnik