Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić

1. travnja
Blaženi Nonij
(* 24. lipnja 1360. + 1431.)


* Potomak slavne plemićke obitelji * dobro odgojen dječak * gorljivi vjernik od malih nogu * oženjen čovjek * udovac * vrhovni zapovjednik vojske * odbio drugu ženidbu * predan vojničkoj službi * ni u bitke bez molitve * na barjacima s Gospinom slikom * strogo postio uoči Gospinih blagdana * karmelićanin * brat laik * iskreni štovatelj Euharistije * dugo se i pobožno pripravljao za svetu Pričest * veliki molitelj * strogi pokornik * plemić koji je prosio za samostan



Vojnička karijera

Nonij ima za nas čudno ime. Prema latinskom jeziku nonius znači monah. Njegovo puno ime glasi Nonius Alvares Pereira. Rođen je u uglednoj španjolskoj plemićkoj obitelji. U djetinjstvu je primio dobar, vjernički odgoj. U mladosti je zaručen djevojkom iz visokog plemstva. Oženio se, no, kad mu je supruga
umrla, odlučno je odbio prihvatiti ponovnu ženidbu. Sudjelovao je u mnogim bitkama, kao vrhovni zapovjednik portugalske vojske. U bitkama je kroz više godina branio nezavisnost Lisabona. Ni jednu bitku nije započinjao bez molitve,
budući da je svoje pobjede pripisivao velikoj Božjoj pomoći. Bio je izuzetno predan vojničkom životu, gdje se istaknuo svojom hrabrošću. Sve je svoje vojničke uspjehe pripisivao Božjoj pomoći. I kao vojni zapovjednik štovao je
Blaženu Djevicu Mariju. I ratne je barjake dao ukrasiti Gospinim slikama. Svaki je
Gospin blagdan dočekao strogim postom. Uoči kojeg Gospinog blagdana, uvijek je strogo postio o kruhu i vodi. Hrabri vojnik se vremenom izgradio u pravog Kristovog vojnika, koji Boga nije zatajio ni na polju duhovnoga života.

Na pragu Karmela

Kad je Nonij završio svoju vojničku karijeru, odložio je svoj mač u jednom svetištu Karmelske Gospe. Čim mu je supruga 1423. godine umrla, Nonije je u Lisabonu osnovao karmelićanski samostan te je i sam stupio u karmelićanski red kao brat laik. U samostanu je primio redovničko ime Nonius od svete Marije.
Tako je postao karmelićanin. Bio je karmelićanin koji, poput svetoga Franje, nikada, iz poniznosti, nije htio prihvatiti svećenički red. Nonij se istaknuo i kao veliki štovatelj Presvete Euharistije. S posebnim je i velikim slavljem svake godine proslavljao svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Gospodnje - Tijelovo. A slavu presvetoga oltarskog Otajstva promicao je i tako što je dio svoga imetka trošio na crkvene potrebe. Kad se pripravljao za svetu Pričest, bila je to za njegov
duhovni život posebno unosna duhovna vježba. Zahvaljujući svetoj Pričesti, polučio je tako obilje milosti. U samostanu se posvetio molitvi, strogoj pokori. Njegova je pobožnost bila duboka i iskrena. Istaknuo se i dubokom sinovskom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji. Nonij je u samostanu obavljao najjednostavnije poslove. Vrlo je rado prikupljao milodare za samostan. To je smatrao posebnim darom milosti Božje. Bog ga je obdario brojnim krepostima i zaslugama.

Umro kao Marijin sin

Umro je upravo kad su se čitale riječi svetoga Evanđelja "Evo ti Majke!".
Nakon njegove smrti 1431. godine, njegov grob je postao ciljem mnogih hodočašća. U pjesmama i u stihovima je opjevan kao "Conde Santo", tj.
sveti grof. Godine 1918. proglašen je blaženim, a od 1941. godine traje proces za njegovu kanonizaciju. Spočetka se njegov spomendan slavio 6. studenoga,
a danas se slavi 1. travnja.

Zaštitnik je vojnika, udovaca, braće laika.