Upoznajmo Bibliju - Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM

Egipatska zla ₍₅₎

Gotovo je nevjerojatno do koje mjere se čovjek može odupirati Bogu i ustrajati u okorjelosti svojega srca. Egipatski faraon ustraje u svojem odupiranju Bogu a zla koja se navaljuju na njega, njegov dvor i njegov narod često samo nakratko pokolebaju faraona u njegovoj tvrdokornosti, ali čim ona prestanu, egipatski se kralj ponovno vraća u svoju tvrdokornost. No Bog ne odustaje, njegov se sud nastavlja.

Ponovni Božji zahtjev

Opis ovoga zla dugujemo najstarijoj, jahvističkoj predaji (J). U ovoj zgodi
nema Arona (kojeg ističe svećenička predaja P) a štap je u Mojsijevoj ruci.
Opis ovoga zla slijedi u dugačkoj sekvenci (Izl 9,3-39). Bog se ponovno
obraća Mojsiju: "Podrani ujutro i iziđi pred faraona". Hebrejski glagol je
ovdje jacab što u ovom glagolskom obliku (hitpael) znači stati sam. Ne spominje
se mjesto njihovog sastanka, možda je to opet na rijeci Nilu kamo faraon odlazi iskazati štovanje božanstvu Nila. Mojsije u ime Jahve, Boga Hebreja ponovno stupa pred faraona za zahtjevom: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. Ovaj zahtjev ima proročki uvod: koh 'amar Jahve (ovako govori Jahve). Tom izrekom su proroci proglašavali riječ Božju.

Božja prijetnja

Bog stavlja faraona pred njegovu vlastitu odluku koja će imati i svoje posljedice ("Ako ih ne pustiš..."). Ovaj put se ne najavljuje samo jedno zlo, već se ona naviještaju u nizu ("sva zla svoja navalit ću ovaj put na te") i to piramidalno,
od vrha do dolje ("na te, na tvoje službenike i tvoj puk"). Sve to ima samo jedan cilj: faraon mora spoznati da nema nikoga na zemlji kao što je Jahve, Bog Hebreja. Nije Božja nakana uništiti faraona, već ga staviti pred činjenicu da je Jahve jedini pravi Bog. On je faraona mogao i do sada uništiti kako to sam govori: Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. Bog faraona štedi, kako to sam ističe. On čeka da njegovo srce omekša, jer nije Bogu cilj da umre bezbožnik, već da se odvrati od svojih zlih putova i da živi (usp. Ez 18,23). Ali faraon sve to skupa ne prepoznaje i zato ga Bog prekorava: Ti se previše uzdižeš...

Sutra

Izraz "sutra" hebr. mahar susrećemo u četiri egipatska zla. Izraz predstavlja
vrijeme i mogućnost koja se daje faraonu kao Božje čekanje da kralj promijeni
svoju odluku. Bog uvijek čeka i nikada ne kažnjava odmah već čovjeku daje prostor za njegovo obraćenje.

A zlo koje se naviješta je strašno. To će biti tuča, tako strašna kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. Zanimljivo je da i sada Bog ne želi uništenje ni ljudi ni životinja. Stoga upozorava faraona: Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenom. Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će... Izraz sutra znači Božje milosrđe, vrijeme u kojem faraon može promijeniti svoju odluku ali koje daje i mogućnost da se zaštite kako ljudi, tako i životinje. Ovo će doista faraonu biti znak koji ga ima upozoriti na veličinu i suverenost Božju kako bi promijenio svoju odluku. Faraonovi službenici dvostruko su reagirali. Jedni su povjerovali Božjoj riječi a drugi nisu. A i posljedice su bile dvostruke. Oni koji su povjerovali Jahvi i utjerali svoje sluge i svoje blago unutra bili su očuvani od ovog velikog zla, a koji nisu marili za Jahvinu prijetnju stradali su. I ova činjenica treba faraona opomenuti da poslušnost Bogu spašava a neposlušnost vodi u propast.

Pruži ruku

Isteklo je vrijeme Božjega čekanja. Dolazi sud. Jahve naređuje Mojsiju:
Pruži ruku prema nebu da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj. Mojsije sluša
Jahvu i diže svoj štap prema nebu. I gle, uragansko zlo spustilo se nad zemljom
egipatskom. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Nije to bio
trenutak. Sve je dugo trajalo što je opisano trajnim glagolima sipao je, tuča je
mlatila i munje su parale. Posljedice su bile strašne i razarajuće. Sve što je ostalo vani pobijeno je, bilo ljudi bilo životinje. Propali su svi usjevi po poljima, sva stabla u voćnjacima. Sve je polomljeno i uništeno. Nakon r. 25. moramo dodati i rr.31-32 budući da oni ovamo pripadaju a glase: I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu a lan u cvatu. Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita.
Ovdje imamo jedan dragocjeni vremenski podatak. Znamo, naime, da je u Egiptu
ječam u klasu a lan u cvatu u periodu veljača-ožujak. U to se vrijeme, znači,
dogodila ova strašna i razarajuća tuča. Jednom riječi: propalo je sve što je bilo
vani. Izuzetak je gošenski kraj u kojem žive Izraelci. Tamo nije bilo tuče.

Priznanje

I dok tuča, munje i gromovi još tutnje, po prvi put sada faraon poziva Mojsija i Arona k sebi (poslao je po njih!) Strašno zlo koje se oborilo na Egipat uvjerilo je faraona da Jahve ima pravo. Onda to u isto vrijeme znači da je on, faraon, u krivu. On to i priznaje: Ovaj put priznajem da sam kriv. On to priznaje ne samo za sebe nego i za svoj narod. Zanimljivo je da faraon svoju krivnju priznaje samo za ovaj put iako se njegovo srce stalno odupiralo Bogu Jahvi.

No, faraonovo priznanje još nije dovoljno da se zaustave tuča i gromovi. Potreban je zagovor, zagovorna molitva Mojsija i Arona. I dok im se obraća da mole za njega Jahvu, faraon u isto vrijeme i obećava da će pustiti narod da ode. Sve će biti vrlo brzo, nećete više dugo ostati uvjerava ih on. Mojsije obećava faraonu da će moliti Jahvu za njega kad izađe iz grada. Tako je Mojsije i učinio ali odlazeći od njega jasno
mu je stavio do znanja: da znaš da zemlja pripada Jahvi. Podigao je ruke prema
Jahvi i strašna nevolja prestade.

Ponovni pad

Ali dok je još bio kod faraona, Mojsije je izrazio svoju nevjericu u faraonovo
pokajanje. Premda je ovo zlo potreslo i faraona i narod, ipak se oni još ne
boje istinski Boga Jahve. Mojsije je bio u pravu. Kad je faraon vidio da je zlo prestalo, da je tuča stala i da munje i gromovi više ne sijevaju, kao da je na sve zaboravio. Pisac jednostavno kaže: Opet padne u grijeh i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. Otvrdnulo je srce kralja egipatskoga kako je to Jahve i prorekao preko Mojsija. Tvrdoća srca! Misterij ljudske slobode.

I tako se sud nad Egiptom i dalje nastavlja. Sada su na redu pšenica i raž koji su u ovoj nevolji bili pošteđeni.

(U sljedećem broju: Egipatska zla 6)