Ekumenizam - Uređuje: Jakob Pfeifer

Izlaganje kardinala Kaspera u Sibiu

Kardinal Kasper naslovio je svoj intervent "Svjetlo Kristovo i Crkva" istaknuvši radost što je moto ovog susreta uzet iz Ivanova prologa i proširivši ga u "Svjetlo Kristovo i svijet!" Temelj ekumenskog djelovanja je vjera u jednoga Boga, u Gospodina Isusa Krista, u jedno krštenje i u jednu Crkvu kako to izlazi iz Nicejsko-carigradskog vjerovanja koje prihvaćaju sve Crkve članice ovog
pokreta. Zatim je nastavio:

Svojim podjelama zamračili smo mnogim ljudima svjetlo Isusa Krista i učinili nevjerodostojnom stvar Isusa Krista. Može se povijesno dokazati da su naše podjele sukrive za podjele u Europi i za sekularizaciju Europe. Naše su podjele
krive da mnogi sumnjaju u Crkvu i dovode je u pitanje. Stoga ne možemo biti zadovoljni ovim stanjem u kojem se nalaze naše Crkve; ne možemo dalje voditi posao kako je uobičajeno. Nema odgovorne alternative za ekumenizam. Sve drugo protivilo bi se našoj odgovornosti pred Bogom i pred svijetom. Pitanje jedinstva treba nas uznemirivati; treba u nama gorjeti.

Kad je izrazio žaljenje što su neke Crkve i pojedinci odijeljeni od Rima ogorčeno doživjeli dokument "Odgovori na pitanja koja se tiču nekih aspekata učenja o Crkvi" Kongregacije za nauk vjere od 29. lipnja 2007., dobio je buran
pljesak prisutnih u šatoru.

Nastavio je: Ni mene to ne ostavlja hladnim; i meni to pada teško. Bol mojih prijatelja i moja je bol. Naša namjera nije bilo nekoga povrijediti ili odbaciti. Htjeli smo posvjedočiti istinu, kao što to očekujemo i od drugih Crkava. Ni nama se ne sviđaju sve Izjave drugih Crkava, a pogotovu ne ono što povremeno o nama izjavljuju. Međutim, što ćemo? Ekumenizam dodvoravanja i prikrivanja, koji bi išao samo za uljudnošću, ne bi pridonosio istinskom napretku; napretku pridonosi samo dijalog u istini i jasnoći.

Važno je, međutim da ne gubimo iz vida zajedničko što je veće i važnije dok gledamo razlike i tzv. iskazane profile. To je u spomenutom dokumentu jasno izraženo. Jasno je rečeno da je Isus Krist spasenjski djelotvorno prisutan i u
Crkvama koje su od nas odvojene ili u crkvenim zajednicama. To zaista nije malo. Pred nekoliko desetljeća takva izreka bila bi nezamisliva, a nisam siguran da li svi naši ekumenski partneri tako o nama govore. Stoga se razlike ne odnose na kršćansko bivovanje niti na pitanje spasenja nego na pitanje konkretnog posredovanja spasenja i na vidljivi oblik Crkve. Za katolike i pravoslavce to nisu sporedna pitanja. Crkva je oblikovana analogijom na tajnu utjelovljenja
(LG 8). Ona je vidljiva Crkva, vidljiva i u svom ministerijalnom obliku. A tko bi htio nijekati da među nama još nema konsenzusa o tom pitanju?

Izrazio je žaljenje što još ne možemo primati pričest jedni kod drugih, ali ne bi koristilo prikrivati rane nego ih treba ostaviti i onda kada bole, jer ih "samo tako možemo njegovati i liječiti Božjom milošću". Također je izrazio radost što službene mješovite komisije u svom dosadašnjem radu krivnju za podijeljenost kršćana ne prebacuju samo na jednu stranu te predlažu da molimo za oproštenje Boga i jedni druge. Izrazio je radost nad dokumentom o opravdanju koji
su izradili katolički i protestantski teolozi uz spremnost da učimo jedni od drugih. Izričito je priznao da smo u posljednjim desetljećima mi katolici naučili od evangelika bolje uvažavati Riječ Božju. Evangelici i katolici zahvaljuju Pravoslavnoj crkvi "budniji osjećaj za misterij" .

To su primjeri koji se ne mogu olako povećavati. Premalo se poznamo i zato se premalo ljubimo. Trebamo biti svjesni da jedinstvo u konačnici ne možemo mi "načiniti"; ono ne može biti naše djelo. Ono je poklon Božjega Duha jer jedini Duh može pomiriti srca. Trebamo se moliti za dar tog Duha jedinstva. Zato je duhovni ekumenizam središte i srce ekumenizma (UR 8). Svrha jedinstva Crkve je buditi
vjeru u svijetu i ujedinjavati svijet. Za kršćane Europe to znači pridonositi jedinstvu Europe.

Europu su oblikovali sveci obasjani svjetlom Kristovim /.../. Primarna opasnost za Europu nije ateističko protivljenje nego zaboravljanje Boga, ravnodušnost, pomanjkanje spremnosti na žrtvu za druge. Među izazove kršćanima i
drugim ljudima u današnjoj Europi ubrojio je nepravdu u globaliziranom svijetu, opasnost od nemilosrdnog terorizma te mirno, nužno i pošteno sučeljavanje s islamom. Europi je potrebna zajednička vizija i zajednički vrijednosni temelj,
ako želi imati budućnost.
Prilog dr. Mate Zovkića