Misije - Uredila s. Blaženka Rudić

Pismo misionarki iz Rusije

Dragi čitatelji Zvonika!
Javljamo vam se iz Rusije, iz grada Taganroga, na Azovskom moru. Mi, s.
Augustina i s. Mirjam, smo sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova, i kao
misionarke djelujemo ovdje već tri godine. Naš svećenik je misionar iz Argentine, a mi na brizi imamo još jednu župu, u gradu Azovu, 110 km udaljenu od nas.

Ovdje je katolika malo. Župe su udaljene i do 500 km, a tko živi negdje "između", za polazak na misu na blagdan treba učiniti pravi pothvat. Vjernici su različitih nacionalnosti: Rusi, Armenci, potomci Poljaka, Nijemaca, Asiraca; Estonci,
Latiši, Židovi, studenti iz Afrike i Libije... Kada na nedjeljnoj misi svatko
moli Oče naš na svom jeziku, izgleda kao da je sva Katolička Crkva sabrana u
malom prostoru, ili kao da se ponavlja događaj silaska Duha Svetoga.

Naša župa je prošle godine slavila 200 godina od svog osnutka, no od
revolucije do 1994. nije djelovala. Kod obnavljanja započelo se od troje ljudi, a
danas ih je 80, i stalno malo-pomalo dolaze novi. U zgradi crkve se nalazi dječja knjižnica, tako da se mi okupljamo u maloj obiteljskoj kući. To na nas navlači nepovjerenje ljudi, čak i samih katolika, koji još nisu pristupili župi - oni se boje da smo mi nekakva sekta, kad nemamo normalne crkve. Jedna grupa Poljaka, s kojima smo se susreli, ne vjeruju da smo mi pravi katolici, i na blagdane radije putuju 150 km, u drugi grad, gdje su sigurni da je "prava" katolička crkva. Nije to ništa čudno, jer ovdje vlada veliko vjersko neznanje. Mnogi znaju samo da Bog postoji, i da mu se može moliti za pomoć; znaju i da su katolici, da ih je baka negdje potajno krstila, sama, ili u Ukrajini ili Poljskoj. I to je sve.

Naš misijski rad sastoji se ponajprije u vjerskoj pouci, pripremi za sakramente, traženju katolika, koji još nisu pristupili župi. Naše redovničko odijelo često govori više od nas, jer čim iziđemo na ulicu, u tramvaju, na pošti... ljudi nas zaustavljaju i pitaju o Bogu, preporučuju se u molitve. Jedna gospođa nas je danima čekala na svom radnom mjestu, na tržnici, da prođemo pokraj nje, kako bi nas upitala zašto se svijeća savinula, kad se ona molila. Možda nije molila pravilno? Jedan stariji gospodin u uredu nije mnogo slušao zašto smo došle, već je stalno, kao za
sebe, ponavljao: "Nas su cijeli život učili da Boga nema. A ipak, sad osjećam
da On postoji. Ali kako da ga tražim?!" Gospođa Tamara u dućanu željela je podijeliti s nekim svoje shvaćanje o Bogu, svoje neobične doživljaje, svoju nesigurnost, i otišla je sretna da je našla nekoga, tko ju je razumio i dalje uputio.

Biti saslušan - to je velika potreba mnogih ljudi, osamljenih staraca, bolesnika
i siromaha, koje posjećujemo. Gabrijel, npr., dođe k nama, ne samo kad njegovu obitelj izbace iz stana radi psihički bolesne žene; ili u zimskim mjesecima, kad je malo posla na gradilištu, a obitelj treba hraniti, već i kako bi ispričao svoje
poteškoće i planove. Često zna završiti: "Oprostite što vam uzimam toliko vremena, ali ja nemam nikoga, kome bih to ispričao." A kad posjetimo majku s troje djece, od kojih je jedno bolesno, doživimo njihovu radost, jer sad su "dobili
puno jabuka, i bit će na dugo".

Crkva i danas, po cijelom svijetu, naviješta Radosnu vijest o Božjoj ljubavi, govorom i pomaganjem ljudima. Mi smo sretne, da smo uključene u to djelo, a i vas pozivamo da se uključite svojom molitvom za misije.
s. M. Augustina i s. Mirjam

Misijska molitva

Tvoj nalog apostolima vrijedi
za sva vremena: svi ljudi trebaju
otkriti Tvoju milost i istinu.
Nalog se tiče i nas i naše župne
i obiteljske zajednice. Želimo
pomoći molitvom i žrtvama.

Molimo Te, budi na pomoć
misionarima i svima koji pomažu
u misijama kada naviještaju
Tvoju riječ i svjedoče Tvoju ljubav;
pozovi narode koji ne poznaju
Tvoju istinu, u zajedništvo
Crkve. Neka vrijednosti starih
kultura budu obogaćenje za
Crkvu, daj da naša pomoć za
razvoj bude djelotvorna, da mi
kao kršćani budemo vjerodostojni
ljudima u nerazvijenim zemljama.
To Te molimo po Kristu Gospodinu
našemu. Amen.