Reportaža - Pišu: mr. Mirko Š., Nevena B. i Petar G.

Župa Presvetoga Srca Isusova u Futogu

Svjedoci Kristovi i u najtežim uvjetima!

Mjesto Futog
Na lijevoj obali Dunava 14 km zapadno od Novog Sada, nalazi se mjesto bogate i drevne povijesti smješteno između dva potoka po kojima je i dobilo ime: Futog (Futtak). Prvi puta Futog se spominje već 1224. godine kada su ga Tatari opustošili, mada arheološka iskapanja potvrđuju postojanje uređenog naselja još puno prije toga vremena. U posljednjih 50 godina broj stanovnika se gotovo utrostručio, tako da Futog sada broji nešto više od osamnaest i pol tisuća stanovnika. Više od 90 posto žitelja je srpske nacionalnosti, dok ostatak dijele čak dvadeset različitih narodnosti. Iz konfesionalne perspektive gledano, najveći dio mještana je pravoslavne vjeroispovijesti, dok su katolici u manjini.

Župa u Futogu
Katolička župa u Futogu utemeljena je još davne 1747. godine. Matične
knjige vode se od 1749. pa sve do današnjega dana. Prva župna crkva, podignuta
1776., bila je posvećena Presvetom Trojstvu. Nova, veličanstvena crkva u gotičkom stilu s dva zvonika, dovršena je i posvećena 1908. godine, te stavljena
pod zaštitu Presvetomu Srcu Isusovu. Osim nje, u Starom Futogu 1940. godine podignuta je još jedna crkva, posvećena Presvetomu Trojstvu. Do Drugog svjetskog župa je bila jako brojna, imala je oko 12000 vjernika, od kojih dvije trećine Nijemaca, a jednu trećinu Mađara uz po kojeg Hrvata i Slovaka. Zato je i bila sagrađena tako velika crkva. U mjestu su katolici imali tri škole te su njegovali tradiciju višestrukih kulturnih i duhovnih manifestacija. Nakon Drugog svjetskog
rata, broj vjernika je naglo opao, te župa danas broji manje od 1000 vjernika.
U župi su djelovali ugledni i pobožni svećenici, od kojih su neki ostavili trajni pečat. Župnik Adalbert Vojnić (1767.-1800.) je zajedno s grofom Andrijom
Hadikom, iz rimskih katakombi po odobrenju pape Pia VI., nabavio i u Futog donio relikviju sv. Eugena mučenika. Za vrijeme župnika Ferenca Berényija (1963.-1967.) u župu su došle sestre iz Družbe "Služavki malog Isusa", koje su osim aktivnosti na župi radile kao bolničarke i njegovateljice u obližnjem staračkom domu.

Župnik Antun Kopilović je rođen 14. studenog 1952. u Maloj Bosni. Teološki fakultet je završio u Zagrebu 1979. godine, a za svećenika je zaređen 18. ožujka iste godine u rodnome mjestu. Obavljao je službu župnog vikara u Bačkom Monoštoru od ožujka 1979. do rujna 1980. g. Nakon toga, dvije godine obnaša službu prefekta u malom sjemeništu "Paulinum", te u kolovozu 1982. odlazi za župnog vikara u župu Imena Marijina u Novi Sad, gdje ostaje do veljače 1988. Tada postaje župnikom u Žablju i Zmajevu s pripadajućim filijalama. Potom je od listopada 1992. župnikom u Bačkoj Palanci s pripadajućim filijalama, a od kolovoza 1998. župnik je župe Srca Isusova u Futogu s pripadajućim filijalama.

Proslava stote obljetnice župne crkve
Subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova 30. svibnja 2008. godine, u okviru večernje mise u 17 sati posvetio je novi oltar u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Futogu. Tom prigodom Futožani su proslavili stotu obljetnicu izgradnje svoje velike neogotičke crkve. Na slavlje su došli hodočasnici iz okolice, osobito iz župe Sv. Elizabete iz Novog Sada, te jedan autobus iz Subotice. Prava je rijetkost da tamošnja crkva bude tako ispunjena kao što je to bilo prigodom ovoga slavlja. Svečanost je svojim pjevanjem uljepšao VIS "Proroci" iz Subotice, te mješoviti zbor župe Imena Marijina iz
Novog Sada.

Biskup Ivan u propovijedi je istaknuo centralno mjesto oltara u crkvi. Žrtvenik je mjesto gdje se skupa prikazuju Kristova nekrvna žrtva i u njoj i po njoj sve naše žrtve koje prinosimo skupa sa samima sobom Gospodinu na dar - naglasio je biskup. U svojoj zahvali svima koji su došli na slavlje, župnik vlč. Antun Kopilović nije skrivao radost zajedništva tolikog broja vjernika u Futogu. To je, po njegovim riječima, veliki znak potpore za tu malu dijaspornu župu. Na osobit način župnik je zahvalio biskupu i osmorici kolega na liturgijskom zajedništvu.

Život župne zajednice
U župi se odvijaju razne pastoralne i duhovne aktivnosti. Osobito se njeguje
pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, te se u lipnju župna zajednica češće
okuplja u svojoj crkvi. Ova pobožnost poprimila je u župi posebno obilježje za
vrijeme velike poplave Dunava 1965. godine. Tada su, predvođeni svojim svećenicima, vjernici okolice Novog Sada, a posebno župe Sv. Elizabete, načinili
zavjet uz obećanje da će hodočastiti crkvu Srca Isusova na sam blagdan.
Taj zavjet još uvijek obdržavaju. U futoškoj se župi nadalje osobito časte relikvije svetaca. U župnoj spomenici piše da je crkva imala više moći svetaca: sv. Adalberta - misionara Panonije i kasnije Poljske, sv. Aleksandra, sv. Sebastijana, sv. Andrije apostola i druge koje su na nepoznati način nestale. Sačuvana je relikvija kompletnog skeleta sv. Eugena mučenika, koja se nalazi u staklenom sarkofagu ispod bočnoga oltara. Papa Pio VI. 1777. godine skupa s relikvijom sv. Eugena omogućio je potpuni oprost vjernicima koji pobožno časte crkvu, te se ispovjede i pričeste, dok se spomen sveca 2. svibnja slavi na razini blagdana. U župi je postojala i relikvija Svetog Križa, koja se častila od 1826. godine. Iznošena je kroz korizmene petke iza križnog puta i na blagdan Uzvišenja sv. Križa.
Nažalost, ona je ukradena prilikom svetogrdne provale 27. veljače 2007. U župi se stalno radi na duhovnoj obnovi župne zajednice i materijalnoj obnovi crkve. Posljednjih desetljeća crkva je bila izložena stalnom propadanju zbog nedostatka materijalnih sredstava za obnovu. U tako tjeskobnoj situaciji župnik Franjo Davčik se 12. svibnja 1988. s vjernicima zavjetovao sv. Leopoldu Madniću, moleći zagovor u poduhvatu popravke krova. Tražio je priloge sa svih strana. Najviše su se odazvali bivši futoški Nijemci i od 1990. do 1993. godine cijeli krov je obnovljen. Kasnije je nastavljeno s obnovom, pa su u razdoblju od 2001. do 2004. tornjevi i fasada crkve dobili novo ruho. Zavjet sv. Leopoldu obnavlja se svake godine. Sadašnji župnik vlč. Antun Kopilović u dva je navrata sa skupinom vjernika hodočastio u Hercegovinu u zavjetnu kapelu sv. Leopolda Mandića. Duhovnu obnovu župne zajednica prati zagovor sv. Eugena mučenika. Naime, na dan sv. Eugena 2. svibnja 2001. godine, nakon sedamdeset godina, misionar p.
Willi Klein održao je veliku duhovnu obnovu u trajanju od pet dana. Od tada
u župi djeluje molitvena zajednica, koja je laički ogranak Družbe misionara
Krvi Kristove. U znak zahvalnosti za zagovor sv. Eugena, na blagdan Srca Isusova 30. svibnja ove godine, u novi oltar stavljene su moći ovog sveca.

Teški život male zajednice
Na pitanje o životu na rubu Subotičke biskupije, župljanka Katica M. odgovorila je da bi život župe teško opstao bez pomoći Misionara Krvi Kristove, s obzirom na to da se broj vjernika znatno smanjio u proteklih dvadesetak godina. Naime, oni
već godinama posjećuju ovu župu. Župnik vlč. Antun Kopilović ističe kako je život ove male župe zaista težak, te da nije izvanrednih Božjih "injekcija" teško bi se opstalo. Međutim, iako je stado malo, snažno je u zajedništvu. Bog je ovu siromašnu dijaspornu župu obdario jednim bogoslovom, te s više katehistica, koje skrbe za katolički vjeronauk u školi.

Uloga i aktivnost mladih
Župnik napominje da je ulaganje u mlade doista urodilo plodom. Također
navodi kako su mladi prije nekoliko godina započeli štovanje sv. Eugena
molitvom: "Nepoznati sveče, pomozi nam u obraćenju župe." Naziv "nepoznati
sveče" je upotrijebljen zbog zaboravljenog štovanja sv. Eugena i njih naziva pionirima obnove župe! Život tih mladih nije samo neki aktivizam, to je životno svjedočenje. Naime, nisu svi bili iz kršćanskih obitelji, nego su prvo morali sebe rađati u vjeri, a onda i svoje obitelji. P o s l i j e Svete potvrde, mladi uglavnom
napuštaju crkvu. Na nedjeljnoj misi u prosjeku sudjeluje od trideset i pet do
pedeset i pet vjernika, od čega je mladih tek od šest do osam. Usprkos tomu što
ih ima malo, mladi iz futoške župe su shvatili da ne smiju sjediti skrštenih
ruku. Utemeljili su molitvenu Zajednicu Krvi Kristove. Na nedjeljnim susretima razmatraju Božju riječ. Na svakom susretu uzimaju jedan citat iz Biblije i po njemu se trude živjeti toga tjedna, odnosno mjeseca. "Riječ života", kako nazivaju ovaj nesvakidašnji način prihvaćanja Božje riječi, pomaže im znati kako postupiti u svakom trenutku svojega života. Studentica Ana Kramer (23), hrabro ističe: Isus nas ne ostavlja, on je prisutan u našim životima. U svakodnevnim događajima, on je uz nas. Upravo kroz te male stvari, on gradi svoje kraljevstvo među nama. Ana je nadalje istaknula kako su joj misionari pomogli shvatiti značaj Boga u njezinom životu. Trudim se drugima prenijeti svoje znanje i iskustvo. Svjesna sam, koliko god se susretali s nedostatcima u Crkvi, ne smijemo od nje odustati. Treba ostati vjeran Bogu, zaključila je naša sugovornica.

Budućnost zajednice
Na pitanje kako vidi budućnost ove lokalne crkve, župnik je istaknuo kako Bog svakodnevno otkriva milosne elemente kojima upotpunjava život ove župe i crkve.

U prvom redu oduševilo me brojno hodočašćenje Novosađana. Također me
je oduševila mogućnost da posvetom novog oltara podsjetimo na umjetničku
ljepotu crkve i da istaknemo važnost svetosti prostora. Odavno sam osjećao
da je ova crkva iz nepoznatih razloga odisala nekom hladnoćom. Vremenom
je Bog dao da se odstrane neke prepreke koje su, kako mi se čini, izazivale tu hladnoću. Kao prvo bih izdvojio zaboravljeno čašćenje moći sv. Eugena koje je obdareno potpunim oprostom. Na drugom mjestu naveo bih odsustvo svetih predmeta poput kaleža, monstrance, ciborija i zavjetne ikone Bogorodice. Naime, ovi predmeti su bili odsutni iz crkve punih 18 godina. Nakon neuspjelih inicijativa bivšeg župnika, proslava stote obljetnice crkve pridonijela je njihovom povratku iz Novosadskog muzeja. Nakon njihovog povratka osjetila se ponovna svježina u crkvi. Uz novi oltar, vraćene svete predmete, obnove štovanja sv. Eugena i Srca Isusova kroz sakramentalni život, doista vjerujem da će ova župa biti mnogima svjedočanstvo kako je moguće biti svjedokom i u najtežim uvjetima, rekao je župnik.