Riječ urednika - Piše: mr. Mirko Štefković

Oblikovanje srca

Iako je ove godine svetkovina Srca Isusova proslavljena na
samom kraju mjeseca svibnja, i ovogodišnji je mjesec lipanj, kao i svake druge godine, na osobit način posvećen Presvetom Srcu
Isusovu. Zato se u našim crkvama ovoga mjeseca često mole Litanije Presvetoga Srca Isusova. Za mnoge to je samo nastavak molitve litanija kojima se u mjesecu svibnju časti Blažena Djevica Marija. Ta drevna molitva s toliko lirskih prošnji plijeni svojom jednostavnošću, ali istodobno u sebi nosi neko uzvišeno dostojanstvo. Ritmički i skladni zazivi kao da nekako drukčije ponesu cijelo ljudsko biće. U njih se stope i otkucaji srca i ritam disanja. Harmonija koja se rađa između tijela i duha ulijeva mir, kojega inače danas tako teško nalazimo.

Pored ovih značajki, koje su svim litanijama zajedničke, svake
litanije imaju i neku svoju posebnost, pa tako i one Presvetog Srca.
Naime, prije završne molitve, dijalog predmolitelja i onih koji odgovaraju
završava se ovako:

Predmolitelj: Isuse, krotka i ponizna srca!
Svi: Učini srce naše po srcu svojemu!

Nedavno me taj zaziv potaknuo na dublje promišljanje. Kad govorimo
o Isusovu Presvetom Srcu, pred oči nam dolaze slike i kipovi iz
naših crkava. Isus koji nudi, poklanja svoje Srce - prizor je koji privlači
poglede baš tom svojom čudnovatošću. Zar se srce može tako
darovati? Što u tom slučaju znači molitva koju molimo?

Način na koji Isus daruje svoje srce nije moguće prikazati jednom
slikom ili kipom. To je otajstvo i ne ćemo ga moći izreći nikada,
no litanije nam ga puno rječitije otkrivaju. Mogu se ti zazivi dopuniti
tolikim prizorima iz evanđelja u kojima Isusovo Presveto Srce dolazi
do izražaja. To je ujedno Božansko i ljudsko srce. To je srce koje se
savršeno pouzdaje u Očevu providnost, što je bilo kojem ljudskom
srcu nemoguće. Srce je to koje zna ljubiti i prijateljevati poput ljudi, ali
jednako tako zna biti potreseno, osjetiti bol. To srce bilo je na koncu
probodeno da bi za nas ljude postalo izvorom spasenja. Tada nam je
bilo u potpunosti predano.

Moliti da Isus učini naše srce po svojemu Božanskomu Srcu,
znači ne zaustaviti se samo na pogledu prema slici ili kipu, nego preko
litanija i evanđelja pristupiti k Njemu osobno. U tom pristupanju smo
prije svega pozvani Isusu predati svoje srce sa svime što je u njemu,
baš svime. Nikakve usporedbe tu nisu potrebne, nikakve euforije, niti
jadikovanja. Ne možemo se u tome izjednačavati niti s Isusovim probodenim
srcem na križu, ma koliko bili shrvani bolima, a niti se
možemo vidjeti s Njime već proslavljeni. Naše srce ne može biti jednako
Presvetom Srcu Isusovu, jer ono je za razliku od našega i božansko.
No, naše srce mu može biti slično i postajati sličnije jedino onda
kad mu je u cijelosti predano. Nije to lako. Nije lako prihvaćati život
sa svime što on donosi iz ruke Očeve. Nije to lako niti kad nas On
pred drugima prozove svojom ljubljenom djecom, jer se od njih očekuje
da onda to i budu, a još je manje lako prihvatiti život iz Očeve
ruke onda kada nam On nudi križ. Zato nam, ne samo u lipnju, nego
svakoga našega dana, valja pouzdano zavapiti: Isuse krotka i ponizna
srca, učini srce moje po srcu svojemu!

Svima Vam, dragi čitatelji, od srca želim da Vam srca budu što
sličnija Isusovu, da ga u pouzdanom predanju nasljedujete u svim
situacijama života. Svaki puta kad Vam On u tome dade iskusiti
radost, znajte da su Vaša srca vrlo slična Njegovu.

Vaš urednik