| Početna | Arhiva | Duhovnost | O nama | Pretplata | Linkovi |
Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše i uređuje: dr. Andrija Kopilović"Obucite se u Krista" - simbol liturgijske odjeće Svi imamo iskustvo da su svećenik i službenici oltara obučeni u posebno liturgijsko odijelo. Nekima danas ono djeluje strano i nerazumljivo. U dva nastavka u našem listu želim protumačiti smisao liturgijskih odijela, značenje i boje. Zasigurno to nije najbitnije, ali je korisno znati i za sebe, a bit će i obrazloženje za one koji žele to razumjeti. Rano kršćansko doba ne pozna zasebnu liturgijsku odjeću. No, već se tada proširilo uvjerenje da na slavlje svetih misterija treba doći u svečanoj odjeći. S konstantinskim preokretom viši se kler izjednačuje s visokim carskim činovnicima i dobiva posebne insignije (znakove): štolu, manipul, palij i prsten. Liturgijsko se odijevanje u pravom smislu javlja istom u 5. stoljeću kad je starorimska muška odjeća - tunika i toga - ustupila mjesto galsko-germanskim odjevnim običajima s njihovim kratkim formama (hlače i kratak kaput). Budući da su liturzi zadržali starorimsko blagdansko odijelo, od njega su u toku stoljeća nastali paramenti, koji su sve više doživljavani kao nešto neobično. Niže će biti kratko opisani najvažniji dijelovi liturgijske odjeće rimskog obreda: Alba (od albus - bijel) duga je bijela donja Štola (naramenica), traka pojasastog oblika, bila je prvobitno svjetovni znak službe. Danas je pridržana sakramentalnom redu. Biskup i svećenik nose je tako da visi sprijeda s obje strane ramena. Dakon je nosi ukoso od lijevog ramena prema desnom boku. Štola je, dakle, znak svetoga reda i može se reći, najvažniji znak, te se u izvanrednim prilikama samo njome služi za vršenje nekih bogoštovnih čina. 
Kazula ili misnica (latinski nazvana također paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Imala je najprije oblik poput zvona, bila je preko glave preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. U 13. stoljeću bočnim je skraćivanjem nastala "gotska" misnica, koja je u baroku daljnjim skraćivanjem i upotrebom teške tkanine protkane zlatnom ili srebrnom svilom (brokat) postala okrućenim ukrasnim predmetom. Misnica je pridržana redovito kao gornje odijelo za svetu misu. O bojama ćemo govoriti kasnije. Ona je znak onoga odijela kojim je svećenik zaodjenut kao službenik koji vrši Kristovu službu na oltaru. Razumljivo je da je tokom povijesti taj dio odjeće ne samo zato što je gornja haljina, nego i radi časti, najviše ukrašavana. Tako je i danas. 17. 08. 2008. Iz 56,1. 6-7; Ps 67,2-3. 5. 6.8;
Rim 11,13-15. 29-32 Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. 24. 08. 2008. Iz 22,19-23;
Ps 138,1-2a. 2b-3. 6.8;
Rim 11,33-36 Šimun Petar prihvati i reče:"Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 31. 08. 2008. Jr 20,7-9; Ps 63,2. 3-4. 5-6. 8-9;
Rim 12,1-2 Isus reče svojim učenicima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 7. 09. 2008. Ez 33,7-9; Ps 95,1-2. 6-7. 8-9;
Rim 13,8-10 Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. 14. 09. 2008. Br 21,4b-9;
Ps 78,1-2. 34-35. 36-37. 38;
Fil 2,6-11 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. |
haljina kao nasljednica starorimske tunike, koju
kod misnog slavlja nose svi dionici sakramentalnog
reda. Ispod albe, u nekim redovima i preko
nje, stavlja se naglavnik. Moglo bi ga se označiti
kao vrstu šala, što, prema sadašnjim propisima,
može otpasti ako alba dobro pokriva vrat. Nije
nužan ni cingulum (pojas) ako je alba tako izrađena
da se može i bez pasa dobro nositi.
Simbolika albe je, dakle, bjelina koja označava
vječni život i temeljno je odijelo svih službenika
oltara. U zapadnom obredu je uvijek bijele boje.
Takvo odijelo su i novokrštenici dobivali na dan
krštenja. Nosili su je tjedan dana (Bijela nedjelja),
a onda bi ostavili odijelo za sahranu. Simbolika
je, dakle, jaka.