Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

R u s i j a

U prošlom broju mogli smo čitati svjedočenje misionarki, sestara karmelićanki, koje djeluju u Rusiji. One su prikazale konkretno stanje na terenu, u onom djeliću Rusije u kojem one nastoje nanovo upaliti svjetlo Evanđelja u dušama koje su desetljećima boravile u tami komunizma. One, kao i mnogi drugi misionari, dolaze iz strane zemlje, jer je u Rusiji vrlo mali broj domaćih svećenika i redovnica.

Pokrštenje Rusije

Ruska Federacija ili Rusija je država na istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija, osobito azijski dio, slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima tek osmo mjesto. Glavni grad je Moskva. Rusija je najveća od neovisnih država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.

Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.

Kijevska Rusija bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom.
Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje
kršćanstva 988. u doba velikog kneza Vladimira. Krštenje su primili iz Carigrada,
ali to je vrijeme kad je Crkva još bila jedinstvena. I kasniji vladari održavali su dobre veze i s Rimom.

Bizantski svećenici donesoše u Kijev kršćansku vjeru, bizantsko pravo i umjetnost, ali i gotov književni jezik, staroslavenski. Kijev se jedva nekoliko
desetljeća poslije krštenja već natjecao s Carigradom. U prvoj polovici 11. stoljeća
imao je bezbroj crkava, a učeni redovnici prevodili su grčke knjige na slavenski jezik.

Zemlja komunizmom poharana

Duga povijest kneževske i carske Rusije bilježi mnoga previranja i ratove, napade Tatara, prekrajanje teritorija i razna spletkarenja. Početkom 1917. Rusija je postala republika, a koncem te iste godine državnim udarom vlast je preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Godine 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Staljin. Godine 1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.

Kakve je posljedice ostavilo razdoblje komunizma u Rusiji još nije dovoljno otkriveno. Staljinova strahovlada se obračunavala sa svim protivnicima i neistomišljenicima. A u te su se ubrajali i kršćani. Ako želimo upoznati samo mali isječak iz toga razdoblja, dovoljno je pročitati knjigu Oprosti mi, Nataša koju je napisao Sergej Kourdakov, progonitelj i mučitelj vjernika, kako ih on zove u knjizi, a potom obraćenik svladan svjedočenjem jedne djevojke spremne podnijeti tolike batine, pa i smrt, radi Isusa. Još jednom se pokazalo i u njegovu primjeru kako
Bog svoje progonitelje pretvara u navjestitelje. Komunističke vlasti su nastojale razoriti obitelji oduzimajući djecu roditeljima ako su bili kršćani, da ih ne bi odgajali u vjeri. Tako je rastao naraštaj bez duše i smisla. A opet je poznata hrabrost i neslomljivost kršćana koji su javno svjedočili svoju vjeru po cijenu života.

Katolička organizacija Pomoć crkvi u Rusiji, koja istražuje povijest odnosa
sovjetskog komunističkog režima i vjerskih zajednica, tvrdi da je sovjetski teror protiv Katoličke crkve bio najjači u Litvi, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. U sovjetskim je gulazima izgubilo život na desetke tisuća katoličkih svećenika iz Litve i drugih republika Sovjetskog Saveza. Katolička crkva je čuvala ogroman dokazni materijal o sovjetskim zločinima, od kojeg je veći dio bio uspješno prokrijumčaren iz zemlje. Međutim, povijest kršćanskih zajednica u Sovjetskom Savezu je široj javnosti na Zapadu još uvijek nepoznata. Dok se nacistički holokaust svestrano i podrobno istražuje, stradanja kršćana u komunizmu većinom se zanemaruju. Komunizam je sedamdeset godina vršio najgoru represiju nad crkvom i čovječanstvom u cjelini. Pravi razmjeri komunističkog terora još uvijek nisu istraženi.

Golemo zlo koje se nadvilo nad djecu Božju u Rusiji bilo je predmet Gospinih ukazanja u Fatimi. Tada je ona obećala da će njezino srce pobijediti, da će se Rusija obratiti. Tražila je da Lucija prenese Svetom Ocu njezinu želju i posveti Rusiju njenom Prečistom srcu, što su pape više puta učinile.

Prema budućnosti

Konačno, obećanje bl. Djevice Marije se ispunilo. Padom komunizma stvorili su se uvjeti za slobodu vjere. To ne znači da su svi problemi nestali. Crkva se mora suočavati s mnogim poteškoćama. U veljači 2001. biskupi Ruske federacije prvi put su došli u Rim u posjet "ad limina ". To je prvi put da su se četiri apostolska administratora iz Rusije i Sibira uputila zajedno u audijenciju Papi. U Rusiji katolika ima oko 1% u narodu koji je većinski pravoslavni. Katolička je crkva danas integralni dio ruskog društva, usprkos teškoća poput registracije apostolskih
administratura, nedostatka struktura, svećenika i drugoga, rekao je nadbiskup
Tadeusz Kondrusiewicz, apostolski upravitelj europskog dijela Rusije. Prve župe su konstruirane u 12. stoljeću. Prije Oktobarske revolucije 1917. bile su dvije biskupije i dva sjemeništa, teološka Akademija, brojne župe, svećenici, redovnice i redovnici. Stoga se ne može reći da se radi o Crkvi za strance u Rusiji, nego za Ruse koji su bili katolici i to žele i ostati. U svakodnevnom životu da među ljudima nema teškoća niti u međusobnim kontaktima niti u zajedničkoj molitvi. Rusija je uistinu postala Golgota XX. stoljeća.