Mladi - Uredio: Vladimir Lišić
Daj mi čudo!
Kada se povede razgovor o Bogu, nevjernici često znaju reći:
"Daj da ja vidim neko čudo, da doživim nešto nadnaravno, pa ću vjerovati."
A to nije slučaj samo s nevjernicima. I mi se često znamo naći
u krizama vjere kada više ne znamo kamo, ne znamo je li ispravno ono
u što vjerujemo i onda priželjkujemo nešto izvanredno, neki veliki
dokaz Božjega postojanja i prisustva. Tražimo čudo! Želimo neosporiv
dokaz Božjega postojanja. Tu postoji dvostruka problematika. Prva je
u tomu što uglavnom u takvim situacijama tražimo čudo za sebe, da se nama dogodi
nešto veličanstveno... Ako i "poželimo" čudo za nekog drugog, bilo da je riječ o ozdravljenju
bolesnoga, nečijemu obraćenju ili sličnomu, nameće se pitanje našega motiva.
Priželjkujemo li to čudo jer želimo da se Bog po toj osobi proslavi ili da bi Bog nama
dokazao da On to može učiniti?
Drugi problem je u tomu što svemogući Bog može učiniti bezbroj čudesa kojima
bi pokazao i dokazao da postoji, ali onda ne Zemlji više ne bi bilo vjere. Ti onda više ne
vjeruješ u Boga, imaš čvrsti dokaz da On postoji. Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju
(usp. Iv 20,29). Ako držim ključeve u ruci i ti me vidiš, i ja te pitam vjeruješ li mi da u
ruci imam ključeve, ne možeš odgovoriti potvrdno. No, ako me ne vidiš, onda možeš
reći da vjeruješ, jer vjera se ne temelji na činjenicama. Baš iz tog razloga je Božje milosrđe
beskrajno, jer nam se ne dokazuje nekim velikim čudesima, nego nam daje slobodnu
volju da po vjeri budemo spašeni.
A opet, čini li Bog stvarno samo rijetko i u iznimnim situacijama čudesa?
Pogledajmo što o tomu kaže Phil Bosmans.
U prirodu je ugrađena tajna ljubavi, fantastične ljubavi. Kucanje moga srca, stotine
tisuća puta na dan, besplatno. Nevjerojatno. Svaki dan udahnem dvadeset tisuća puta, a
za stotinu i četrdeset kubičnih metara zraka koji za to trebam, ne ispostavlja mi se nikakav
račun.
Pitam se, koliko je letova i koliko pčela bilo potrebno za malu žličicu zlatnožuta
meda za moj doručak. I koliko je cvjetova za to cvalo. I tko je dao da sja sunce, jer kad
pada kiša, pčele ne lete. Sve to za jednu žličicu zlatnožuta meda za moj doručak!
Trebamo li veće dokaze Božjega postojanja i Njegove ljubavi prema nama od onih
koje u svakodnevnom životu susrećemo? Čuda su svuda oko nas, samo ih je potrebno
primijetiti.
Vladimir
Obavijesti
Čikerijada 2008.
27. 08. na Čikeriji
Polazak biciklima je u 8 sati
ujutro iz župe Isusova Uskrsnuća
u Malom Bajmoku
Emisija za mlade
na Radio Mariji
svake nedjelje u 14.45 sati
na 92.00 Mhz
HosanaFest 2008.
Treći po redu festival duhovne glazbe HosanaFest
2008. bit će održan 7. 9. 2008.
u Dvorani sportova u Subotici.
Ulaznice možete nabaviti
u župnim uredima Subotičke
biskupije po cijeni od 200
dinara, a prodavat će se i na
dan Festivala.
Ukoliko netko može primiti
izvođače iz inozemstva u
razdoblju od 5. do 8. rujna,
molimo vas javite se Saneli
Kolar na telefon:
064/2054780
Hodočašće mladih u svetište bl. Marije Petković u Blatu
Na hodočašće uz Božju providnost
Trinaestero mladih predvođenih mr. Andrijom
Anišićem i s. Jasnom Crnković krenulo je put Hrvatske
7. srpnja na hodočašće u svetište bl. Marije
Petković.
Iskusivši divnu Božju providnost i uz male kušnje i
poteškoće prije puta, ipak smo otišli na ovo željno očekivano
hodočašće. Nakon dugoga puta, stigli smo u Blato u večernjim
satima gdje smo sudjelovali na misi u Svetištu koju je
predvodio dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić. Osim
mladih iz Subotice, misi su nazočili i brojni mladi iz Tuhlja,
Brestovca Orehovičkog, Novske, Subotice, Zadra, Stabline
kod Ploča, Šikare pokraj Tuzle i Blata. Neposredno poslije
mise, poslušali smo predstavljanje knjige "Isus iz Nazareta"
pape Benedikta XVI. Nakon večere u Blatu, još smo kratko
putovali do Prižbe gdje smo bili smješteni u samostanu.Oni
malo hrabriji su otišli i na noćno kupanje na plažu koja je
samo nekoliko metara udaljena od samostana.
Sutradan prijepodne imali smo kratku duhovnu obnovu
pod nazivom "Pogledaj očima srca" koju je predvodila s.
Danijela Škoro i animatori iz Blata. Poslije rada u skupinama
i plenuma, svatko od nas je imao priliku za svetu ispovijed.
Svi mladi su u večernjim satima sudjelovali u procesiji i
polaganju vijenca na rodnu kuću bl. Marije Petković, zatim
na misi u svetištu bl. Marije Petković koju je predvodio prof.
dr. Mladen Parlov iz Splita. Predvođeni redovnicama, svećenicima
i vjeroučiteljima, mladi su pripremili poslije mise
bogat i raznovrstan program u kojem su svoju kreativnost
iskazali pjesmom, plesom, recitalima, glumom i glazbom.
Mladi iz Subotice izveli su igrokaz pod nazivom "Kako je
Božja providnost dovela sestre Kćeri Milosrđa u Suboticu"
kojega je napisao župnik Andrija Anišić a režirala ga je i za
izvedbu i uvježbala s mladima s. M. Jasna Crnković. Igrokaz
je privukao veliku pozornost brojne publike i nagrađen je
velikim pljeskom. U igrokazu su mladi prikazali dolazak
sestara u "Kolevku", zatim kako je bl. Marija Petković prosila
žito po bunjevačkim salašima u okolici Subotice te gradnju
samostana sestara u župi Sv. Roka. Mladi koji su izveli
prizor na salašu bili su obučeni u radnu bunjevačku narodnu
nošnju.
Sam blagdan 9. srpnja mladi su mogli urediti po vlastitom
aranžmanu. Župnik Anišić je predvodio misu u Svetištu
u zajedništvu s don Ivicom Sinanovićem iz Blata i vlč. Goranom Jovičićem iz Subotice. U svojoj
propovijedi, na poticaj domaćega župnika don
Stipe Miloša i sestara, svjedočio je o štovanju
bl. Marije Petković u Subotici i brojnim uslišanjima
molitava koje ovdašnji vjernici upućuju
Bogu po Blaženičinu zagovoru. Navečer smo
otišli u razgledavanje svetišta, a posjetili smo i
Muzej bl. Marije Propetog.
Kao uvod u središnju proslavu blagdana
na trgu ispred župne crkve Svih svetih nastupila
je viteška udruga "Kumpanjije". Zagrebački
nadbiskup kardinal Josip Bozanić
predvodio je nakon toga procesiju s Blaženičinim
moćima i svečano misno slavlje na trgu.
Za ovu prigodu u Blato je stigla i sudjelovala
na misi vrhovna glavarica sestara Kćeri
Milosrđa s. M. Elsa Alcaraz, ali i provincijalna
poglavarica s. M. Domagoja Marić iz
Zagreba i s. M. Biserka Bogdan iz Rima te
brojne sestre Kćeri Milosrđa i dominikanke
na čelu s časnom majkom kongregacije Anđela
čuvara s. M. Dolores Matić. Govoreći o
bl. Mariji Petković, kardinal je u dugoj propovjedi
istaknuo da je ona puno doprinijela učvršćivanju dostojanstva
žene u Crkvi i društvu. U Hrvatskoj i zemljama
Latinske Amerike naša je blaženica okupljala žene, osobito
siromašne, školovala ih, učila raznim vještinama te kamo god
bi došla na službu poticala osnivanje katoličkih ženskih udruga.
Jasno je davala do znanja da žena ima važno mjesto u društvu
i da može utjecati na velike i složene procese, rekao je
kardinal. U prinosu misnih darova, mladi iz Subotice -
Darko Jurić i Elizabeta Nađ Kanas,prinijeli su sliku izrađenu
u tehnici slame koja prikazuje bunjevački salaš.
Sutradan ujutro, oprostivši se od naših dragih domaćina,
krenuli smo za Dubrovnik u kojemu smo posjetili neke
od glavnih znamenitosti. Na putu do Subotice, podijelili smo
jedni s drugima dojmove i međusobno se obogatili osobnim
svjedočanstvima.Autobus se cijelo vrijeme orio od pjesme
mladih, a zajedništva i vedroga raspoloženja nije nedostajalo.
Za kraj: velika HVALA časnim sestrama na gostoprimstvu
i našoj s. Jasni i župniku Andriji koji su nas poveli na ovo
hodočašće.
Anita Skenderović
"Bez volje, muke i truda ništa se ne postizava.
Zato ne čekaj da ti čudo samo padne na ruku."
/Bl. Marija Propetog Isusa Petković/
Svjedočanstva mladih:
Ana Ivković:
Upoznavajući bolje bl. Mariju Petković razumjela sam
da ju je njezina velika ljubav prema Isusu potaknula i dala
snage učiniti tako velike stvari, a ostati poniznom. I u meni
se probudila želja za barem malim dijelom takve ljubavi.
Anita Pelhe:
Istaknula bih jedno svjedočenje koje je na svakog ostavilo
dojam - svjedočenje našega vozača Ljube koji je rekao
da se prvi put susreo s mladima koji na takav način slave
Boga, a na njegovu licu vidjelo se istinsko oduševljenje. To
je dokaz da trebamo i dalje hrabro naviještati Krista i pouzdavati
se u Božju providnost po uzoru bl. Marije Propetog.
Danijela Nuspl:
Vedar, simpatičan i zanimljiv karakter časnih sestara
koje sam upoznala, potaknuo me je da se ponovno upitam -
kakav bih život imala kao redovnica. Jedno poslijepodne provela
sam sama na zaista posebnom mjestu - na kraju njegovanog,
cvjetnog vrta u dvorištu samostana s prostranim
obzorjem na modro more, stjenovite obale, a malo dalje planine
i manje otoke u djelomičnoj magli. To su trenuci koji uz
šapat mora otkrivaju neke od traženih odgovora.
Martina Dulić:
Časne sestre su me posebno oduševile! Bile su tako
srdačne, nesebično su davale sve od sebe samo da bi nama
bilo lijepo, a smiješak im nije silazio sa usana! Život jest
težak, ali na njihovim licima se vidjelo da je uz Gospodina
sve puno, puno lakše! Najviše me oduševila Marija Petković.
Naučila sam nešto o njenoj hrabrosti i pouzdanju u Božju
providnost koju smo i sami iskusili. Mislim da je ona bila
neopisivo hrabra žena koja svojom osobnošću i djelima nikoga
nije ostavila ravnodušnim.
Slađana Gabrić:
Za mene je najbolji dio bio kada smo glumili na blagdan.
Iako sam imala malu tremu, dičila sam se što smo
mogli, kroz poruke Marije Petković, prikazati mali dio iz
života Bunjevaca.
Darko Jurić:
Tema susreta bila je "Pogledaj očima srca". U našim
srcima je Bog, a Bog je ljubav. On nas ljubi, a mi Njega?!
Uvijek je bilo teško ljubiti Boga kako On to želi, ali ako
bismo se više potrudili, tada bi naše srce bilo mirno more u
kojemu naša duša kao lađa mirno i sigurno plovi.
Mladi - Svjetski dan mladih - Sydney - Piše: Petar Gaković
Tsunami Duha Svetoga
"Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu,
po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." /Dj 1,8/
Riječi su to iz Svetoga pisma koje su
mladi proučavali tijekom Svjetskoga dana
mladih koji je od 15. do 20. srpnja održan
u Sydneyu (Australija). Naime, susret je
okupio preko 170 nacionalnosti, a vrhunac
susreta se zbio na završnoj misi na
hipodromu Randwick gdje se okupilo 400
000 mladih kako bi slavili svetu misu sa
Svetim Ocem.
Pripreme za Svjetski dan mladih su
počele još prije tri godine, nakon što je
Papa na prošlom Svjetskom danu mladih
u Kölnu proglasio grad Sydney domaćinom
XXIII. susreta mladih. Nakon objavljene
Papine poruke za ovogodišnji susret
koji je posvećen Duhu Svetomu, slijedile
su ozbiljnije pripreme kako po biskupijskim
tako i po župnim zajednicama. Sam
susret mladih je počeo tjedan dana prije i
odvijao se po raznim biskupijama diljem
Australije. Mladi iz Subotičke biskupije
su bili smješteni u biskupiji Wollongog tj.
u samom gradu u Hrvatskom katoličkom
centru. Domaćini su dočekali mlade otvorenoga
srca. Prvih tjedan dana su mladi
imali priliku upoznati mlade Hrvate iz
Australije koji su se s našim mladima sporazumijevali
malo na engleskom, malo na
hrvatskom. U tom razdoblju su posjetili
Austalijsku vladu u Canberi, zatim Hrvatski
konzulat, kao i Nacionalni muzej.
Međutim, najjači dojam je ostavilo euharistijsko
slavlje u Wollongongu koje je
okupilo 5.000 mladih iz cijele biskupije.
Na ovoj misi je pored svega bio i zanimljiv
ples Aboridžina koji su dočekali križ i
ikonu Svjetskoga dana mladih.
Drugi dio susreta se odigrao u gradu
Sydney i bio je popraćen glavnim točkama
samoga susreta: misom otvorenja,
dočekom Pape, Križnim putem, hodočašćem,
bdjenjem mladih i završnom misom.
Misa otvorenja, slavljena 15. srpnja,
predstavlja misu kojom se otvara sam
Svjetski dan mladih. Procesija koja je
prethodila misi je bila popraćena zastavama
a nosili su ih mladi iz liturgijske skupine
i križem te ikonom ovoga susreta.
Potom je slijedio upečatljiv pozdrav premijera
Australije Kevinsa Rudda, koji je
odlučno pohvalio Crkvu i odbacio sve kritike
koje su joj bile upućene: Neki govore
samo o onome što je pogrešno u
Crkvi i kršćanstvu, a ja kažem bolje
govoriti o onomu što je dobro u Crkvi;
Crkva je bila ta koja je prva otvarala
škole za siromahe! Crkva je bila
ta koja je prva otvorila bolnice, ona je
prva skrbila za napuštene! I zato tvrdim
da kršćanstvo nije bilo ništa osim
samog dobra! Nakon njegovih riječi je
slijedila homilija nadbiskupa Georga
Pella, koji je pozdravio mlade i osvrnuo
se na psalam o dobrom pastiru uputivši
sljedeće riječi: Isus je u svojoj prispodobi
rekao da dobar pastir ostavlja
99 ovaca i ide u potragu za jednom
izgubljenom. Danas mnogi nemaju
pravog pastira a i ako ga imaju, on
skrbi samo za 30-40 ovaca. Australija
je zemlja s velikim farmama i
poljima. Savjet našeg Gospodina baš
i nije praktičan. Ukoliko bi izgubljena
ovca bila zdrava i mlada, još bi i
imalo smisla otići po nju, ali bi bila
ostavljena zbog bolesti i slabosti. Isus
govori da On i njegov otac nisu takvi.
On odlazi i traži tu jednu bez obzira
na sve! Na početku sam vas pozdravio
i to činim i sad, mada ne počinjem
s 99 zdravih ovaca, već s vama
koji ste otvoreni duhu. Počinjem sa
svakim tko se osjeća izgubljenim i
pod stresom! Kakav/kakva god da je
osoba, Isus i danas poziva na ozdravljenje!
Kao što je pozivao i prije 2000
godina. On liječi sve rane: samoću,
umor, čak i razočaranost i neuspjeh!
Kristov poziv liječi one koji pate; ne
samo katolike ili druge kršćane, već
osobito one koji su bez vjere. Poslije
svete mise, na kojoj je bilo nazočno više
stotina biskupa i kardinala, slijedio je
koncert raznih kršćanskih skupina.
Doček Pape 17. srpnja bio je jedan od
najživljih doživljaja tijekom ovoga susreta.
Papa je došao brodom do mjesta gdje
se održala misa otvorenja i tamo je pozdravio
sve mlade koji su sudjelovali i
zahvalio je svima koji su bili u organizaciji
ovoga susreta u "Velikoj zemlji Duha Svetoga", podsjetivši tom prigodom na
značaj krštenja i prijama u Crkvu!
Križni put je održan u petak 18.
srpnja i predstavljao je jedan od najdirljivijih
i najspektakularnijih trenutaka samoga
susreta. Sydney se u ta tri sata (koliko
je trajao Križni put) pretvorio u Jeruzalem
i doveo do suza mnoge mlade vjernike.
Naime, Križni put se odvijao diljem
grada. Prva postaja - Posljednja večera
(Križni put je nešto drukčiji od onoga
kojega mi molimo u crkvi) se održala
ispred katedrale, zatim je Poncije Pilat
osudio Isusa ispred poznate opere, gdje
je i dobio križ. Ulogu Šimuna Cirenca je
preuzeo jedan mladi Aboridžin koji je
skrušeno nosio svoj križ do Golgote.
Međutim, najdirljiviji trenutak je bio
susret s majkom Marijom te smrt na
križu koja se odigrala točno kad je zašlo
sunce, te pjesma "Milost" koja je napunila
mnoge oči suzama.
Hodočašće je ove godine bilo nešto
kraće nego ono u Njemačkoj. Mladi
hodočasnici su se zaputili u subotu ujutro
ka hipodromu Randwick, kako bi se smjestili
za bdjenje i misu zatvaranja. Put je
bio dug oko 10 kilometara.
Bdjenje s Papom je bilo u subotu 19.
srpnja na hipodromu Randwick. Nakon
Službe svjetla slijedio je blagoslov mladića
i djevojaka koje je Papa krizmao u
nedjelju ujutro. Poslije toga je uslijedilo
svjedočanstvo djelovanja darova Duha
Svetoga u raznim dijelovima svijeta. Ove
godine je odabrana i Srbija kao manjinski
katolička zemlja. Svjedočanstvo koje je
napisala moja malenkost je glasilo ovako:
Zovem se Petar i dolazim iz Srbije!
Prije nekoliko godina izgledalo
je kao da se ništa ne može učiniti za
katoličku zajednicu u mojoj zemlji.
Naslijedili smo bogatu katoličku
povijest, ali postali smo manjina.
Prihvatili smo poruku evanđelja, ali i
dalje u strahu što će nam budućnost
donijeti. Kao što je i svijet bio okorjela
srca na riječ evanđelja, zaključili
smo da je teško umnožiti sjeme vjere
u našoj zemlji, ali vjera i molitva su
promijenile našu viziju! Vidjeli smo
da je Bog s nama i da nas nikada
neće napustiti jer mu vjerno služimo!
Također smo se okrenuli Duhu Svetomu
za SAVJET. Molili smo za Njegovo
nadahnuće, proučavali dar savjeta
koji je dao prvim kršćanima i
učvrstili vjeru u njegovo vodstvo i
snagu. Vjerovali smo, a i dalje vjerujemo,
da on jedini zna kako održati
vjeru svog naroda. Već nekoliko godina
unatrag, pripremali smo tlo našeg
srca za novu žetvu vjere. Pozvali smo
sve generacije a i druge kršćanske
zajednice da nam se pridruže u radu
na tom polju vjere. Učvrstili smo se u
nadi za njegovom milošću i svaki dan
se pitamo: 'Što Bog hoće od mene u
ovome danu'. Molimo ga za obilat rod
u ovom novom polju kršćanstva!
Nakon ovih riječi je Papa izrekao molitvu
za dar savjeta u cijeloj Crkvi. Uslijedilo je
klanjanje te blagoslov s Presvetim Oltarskim
Sakramentom.
Završna misa je slavljena u nedjelju
20. srpnja ujutro. Iako je temperatura bila
ispod 8oC, srca mladih su gorjela, što se
moglo vidjeti pred samu misu kad je cijeli
hipodrom bio na nogama u iščekivanju
Sv. Oca. Uz nazočnost 400.000 mladih,
stotine svećenika i sestara, 420 biskupa,
26 kardinala i sv. Oca, ovo je bila misa svijeta.
U homiliji, jakim i odlučnim riječima
Benedikt XVI. pozvao je mlade da budu
apostoli nade, tvorci obnovljenog
društva i branitelji života, čuvari čiste
ljubavi u nadi. Od mladih je tražio da
stvore novo razdoblje ljubavi koje ne će
biti pohlepno i sebično, već čisto, vjerno i
istinski slobodno, otvoreno prema drugima
i spremno poštivati njihovo dostojanstvo.
Također je upozorio mlade kako su
pozvani biti proroci nade i graditelji
obnovljenog društva, ali i Crkve, koja
mora biti uvijek mlada. Upitao ih je koju
će baštinu ostaviti novim naraštajima i
čime će se razlikovati. Benedikt XVI. je
na kraju sa zadovoljstvom ustanovio da
sve više mladih djevojaka i mladića otkriva
vlastito poslanje s tisućama mogućnosti
te zaključio kako nas njihovi ideali
potiču da prihvatimo poslanje koje im je
Bog namijenio.
Zanimljivosti:
1. Ukupno smo imali 6 letova avionom,
a letovi su bili u trajanju od 3, 9 i
13 sati.
2. Po dolasku u Australiju nije nam
stiglo 10 kufera.
3. Po povratku u Srbiju nam nije stiglo
5 kufera od kojih su svi bili vraćeni osim
Tonyju kojem još nije stigao jedan
kufer.
4. Za vrijeme susreta nije padala kiša,
ali je nakon susreta osim kiše padao i
snijeg, što je nevjerojatna rijetkost za
Sydney.
5. Iako je temperatura bila ispod +8oC, u
našem srcu je bilo +36oC.
6. Bili smo svjedoci najljepšeg
Križnog puta ikad održanog.
Idući susret u Madridu
S posebnim je oduševljenjem pozdravljena
najava pape Benedikta XVI. na
kraju mise, da će se idući Svjetski susret
mladih održati u Madridu 2011. godine.
Iz Papina posjeta Australiji vrijedi
izdvojiti javnu ispriku žrtvama pedofilije,
te osobni susret s njima. U znak svoje pastoralne
skrbi za žrtve spolne zloporabe,
papa Benedikt XVI. je u nazočnosti njihovih
predstavnika slavio svetu misu u kućnoj
kapeli. Vrijedi izdvojiti i mnogobrojne
posjete laicima, članovima drugih vjerskih
zajednica. Papa Benedikt XVI. se
susreo poslije Križnog puta sa štićenicima
Zavoda za preodgoj Sveučilišta Notre
Dame u Sydneyu. Uzdižem svoju molitvu
da uzmognete svi uživati blagodati
potpore koju Sidnejska nadbiskupija
stavlja na raspolaganje, rekao je
Papa štićenicima. Veliku pažnju je privukao
i na završnoj misi kad je blagoslovio
tri bebe.
Susret viđen očima Nevene Mlinko
Kao jedan od najsnažnijih i najpoticajnijih događaja našeg hodočašća na WYD u
Sydney, izdvojila bih Križni put. Mladi su bili raspoređeni na pet različitih postaja u
gradu dok je stotinjak mladih hodalo od postaje do postaje. Ja sam sjedila kod osme
postaje i preko velikog ekrana pratila ovu pobožnost koja je bila upotpunjena i dramskim
prizorom. Mogu reći da smo nazočili pravoj Pasiji, uživo. Teško je napisati
samo nešto, izdvojiti najljepše, jer se cijeli Križni put urezao u moje srce. Evo dvije
postaje.
Nitko nije ostao ravnodušan kod postaje Isusova bičevanja. Razbahaćeni vojnici
su zavezali Isusove ruke, spustili ga u neku rupu, pljuvali ga, smijali se grohotom.
Nakon toga su ga počeli izvlačiti. Prvi prizor: Isusove zavezane noge, zatim izbičevano
tijelo. Tijelo okrenuto naopako.
Izuzetno bitnu poruku je nosila sa sobom postaja predaje križa Šimunu
Cirencu. Uloga Šimuna Cirenca je bila dodijeljena jednom starosjediocu, Aboridžinu.
Tijekom povijesti, Aboridžini su bili ugroženi, potisnuti, istrebljivani, vječito smatrani
manje važnima, nižom, nedostojnom klasom. I baš taj Aboridžin je bio odabran
pomoći Spasitelju svijeta! Pognuta glava, smjernost, pobožnost, ustrajnost Šimuna
Aboridžina. Našem Spasitelju nije najvažnije kako nas vide i kako se prema nama
ophode drugi ljudi. Mnogo je važnije naše srce u takvoj situaciji, kome se okreće:
prašta li, prihvaća Gospodina i njegov nauk.
Zahvala
Zahvaljujemo svim dobročiniteljima,
osobito Beogradskoj metropoliji
koja je osigurala najveći dio sredstava,
vlč. Ivici Damjanoviću i dr. Andriji
Kopiloviću, kao i fra Ivi Tadiću te
svim domaćinima iz Hrvatskog katoličkog
centra u Wollongongu koji su
nam osigurali smještaj, te uistinu brojnim
dobročiniteljima koji su doprinijeli
da toliki broj mladih iz naše metropolije
otputuje u "Južnu zemlju Duha
Svetoga". Neka dragi Gospodin nagradi
sve dobročinitelje obilatim blagoslovom!
Hodočasnici |