Mladi - Uredio: Vladimir Lišić

Daj mi čudo!

Kada se povede razgovor o Bogu, nevjernici često znaju reći: "Daj da ja vidim neko čudo, da doživim nešto nadnaravno, pa ću vjerovati." A to nije slučaj samo s nevjernicima. I mi se često znamo naći u krizama vjere kada više ne znamo kamo, ne znamo je li ispravno ono u što vjerujemo i onda priželjkujemo nešto izvanredno, neki veliki dokaz Božjega postojanja i prisustva. Tražimo čudo! Želimo neosporiv dokaz Božjega postojanja. Tu postoji dvostruka problematika. Prva je u tomu što uglavnom u takvim situacijama tražimo čudo za sebe, da se nama dogodi nešto veličanstveno... Ako i "poželimo" čudo za nekog drugog, bilo da je riječ o ozdravljenju bolesnoga, nečijemu obraćenju ili sličnomu, nameće se pitanje našega motiva. Priželjkujemo li to čudo jer želimo da se Bog po toj osobi proslavi ili da bi Bog nama dokazao da On to može učiniti?

Drugi problem je u tomu što svemogući Bog može učiniti bezbroj čudesa kojima bi pokazao i dokazao da postoji, ali onda ne Zemlji više ne bi bilo vjere. Ti onda više ne vjeruješ u Boga, imaš čvrsti dokaz da On postoji. Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju (usp. Iv 20,29). Ako držim ključeve u ruci i ti me vidiš, i ja te pitam vjeruješ li mi da u ruci imam ključeve, ne možeš odgovoriti potvrdno. No, ako me ne vidiš, onda možeš reći da vjeruješ, jer vjera se ne temelji na činjenicama. Baš iz tog razloga je Božje milosrđe beskrajno, jer nam se ne dokazuje nekim velikim čudesima, nego nam daje slobodnu volju da po vjeri budemo spašeni. A opet, čini li Bog stvarno samo rijetko i u iznimnim situacijama čudesa?

Pogledajmo što o tomu kaže Phil Bosmans.

U prirodu je ugrađena tajna ljubavi, fantastične ljubavi. Kucanje moga srca, stotine tisuća puta na dan, besplatno. Nevjerojatno. Svaki dan udahnem dvadeset tisuća puta, a za stotinu i četrdeset kubičnih metara zraka koji za to trebam, ne ispostavlja mi se nikakav račun.

Pitam se, koliko je letova i koliko pčela bilo potrebno za malu žličicu zlatnožuta meda za moj doručak. I koliko je cvjetova za to cvalo. I tko je dao da sja sunce, jer kad pada kiša, pčele ne lete. Sve to za jednu žličicu zlatnožuta meda za moj doručak!

Trebamo li veće dokaze Božjega postojanja i Njegove ljubavi prema nama od onih koje u svakodnevnom životu susrećemo? Čuda su svuda oko nas, samo ih je potrebno primijetiti.

Vladimir

Obavijesti

Čikerijada 2008.
27. 08. na Čikeriji
Polazak biciklima je u 8 sati ujutro iz župe Isusova Uskrsnuća u Malom Bajmoku

Emisija za mlade na Radio Mariji
svake nedjelje u 14.45 sati na 92.00 Mhz

HosanaFest 2008.

Treći po redu festival duhovne glazbe HosanaFest 2008. bit će održan 7. 9. 2008. u Dvorani sportova u Subotici. Ulaznice možete nabaviti u župnim uredima Subotičke biskupije po cijeni od 200 dinara, a prodavat će se i na dan Festivala. Ukoliko netko može primiti izvođače iz inozemstva u razdoblju od 5. do 8. rujna, molimo vas javite se Saneli Kolar na telefon: 064/2054780  

Hodočašće mladih u svetište bl. Marije Petković u Blatu

Na hodočašće uz Božju providnost

Trinaestero mladih predvođenih mr. Andrijom Anišićem i s. Jasnom Crnković krenulo je put Hrvatske 7. srpnja na hodočašće u svetište bl. Marije Petković.

Iskusivši divnu Božju providnost i uz male kušnje i poteškoće prije puta, ipak smo otišli na ovo željno očekivano hodočašće. Nakon dugoga puta, stigli smo u Blato u večernjim satima gdje smo sudjelovali na misi u Svetištu koju je predvodio dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić. Osim mladih iz Subotice, misi su nazočili i brojni mladi iz Tuhlja, Brestovca Orehovičkog, Novske, Subotice, Zadra, Stabline kod Ploča, Šikare pokraj Tuzle i Blata. Neposredno poslije mise, poslušali smo predstavljanje knjige "Isus iz Nazareta" pape Benedikta XVI. Nakon večere u Blatu, još smo kratko putovali do Prižbe gdje smo bili smješteni u samostanu.Oni malo hrabriji su otišli i na noćno kupanje na plažu koja je samo nekoliko metara udaljena od samostana.

Sutradan prijepodne imali smo kratku duhovnu obnovu pod nazivom "Pogledaj očima srca" koju je predvodila s. Danijela Škoro i animatori iz Blata. Poslije rada u skupinama i plenuma, svatko od nas je imao priliku za svetu ispovijed. Svi mladi su u večernjim satima sudjelovali u procesiji i polaganju vijenca na rodnu kuću bl. Marije Petković, zatim na misi u svetištu bl. Marije Petković koju je predvodio prof. dr. Mladen Parlov iz Splita. Predvođeni redovnicama, svećenicima i vjeroučiteljima, mladi su pripremili poslije mise bogat i raznovrstan program u kojem su svoju kreativnost iskazali pjesmom, plesom, recitalima, glumom i glazbom. Mladi iz Subotice izveli su igrokaz pod nazivom "Kako je Božja providnost dovela sestre Kćeri Milosrđa u Suboticu" kojega je napisao župnik Andrija Anišić a režirala ga je i za izvedbu i uvježbala s mladima s. M. Jasna Crnković. Igrokaz je privukao veliku pozornost brojne publike i nagrađen je velikim pljeskom. U igrokazu su mladi prikazali dolazak sestara u "Kolevku", zatim kako je bl. Marija Petković prosila žito po bunjevačkim salašima u okolici Subotice te gradnju samostana sestara u župi Sv. Roka. Mladi koji su izveli prizor na salašu bili su obučeni u radnu bunjevačku narodnu nošnju.

Sam blagdan 9. srpnja mladi su mogli urediti po vlastitom aranžmanu. Župnik Anišić je predvodio misu u Svetištu u zajedništvu s don Ivicom Sinanovićem iz Blata i vlč. Goranom Jovičićem iz Subotice. U svojoj propovijedi, na poticaj domaćega župnika don Stipe Miloša i sestara, svjedočio je o štovanju bl. Marije Petković u Subotici i brojnim uslišanjima molitava koje ovdašnji vjernici upućuju Bogu po Blaženičinu zagovoru. Navečer smo otišli u razgledavanje svetišta, a posjetili smo i Muzej bl. Marije Propetog.

Kao uvod u središnju proslavu blagdana na trgu ispred župne crkve Svih svetih nastupila je viteška udruga "Kumpanjije". Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je nakon toga procesiju s Blaženičinim moćima i svečano misno slavlje na trgu. Za ovu prigodu u Blato je stigla i sudjelovala na misi vrhovna glavarica sestara Kćeri Milosrđa s. M. Elsa Alcaraz, ali i provincijalna poglavarica s. M. Domagoja Marić iz Zagreba i s. M. Biserka Bogdan iz Rima te brojne sestre Kćeri Milosrđa i dominikanke na čelu s časnom majkom kongregacije Anđela čuvara s. M. Dolores Matić. Govoreći o bl. Mariji Petković, kardinal je u dugoj propovjedi istaknuo da je ona puno doprinijela učvršćivanju dostojanstva žene u Crkvi i društvu. U Hrvatskoj i zemljama Latinske Amerike naša je blaženica okupljala žene, osobito siromašne, školovala ih, učila raznim vještinama te kamo god bi došla na službu poticala osnivanje katoličkih ženskih udruga. Jasno je davala do znanja da žena ima važno mjesto u društvu i da može utjecati na velike i složene procese, rekao je kardinal. U prinosu misnih darova, mladi iz Subotice - Darko Jurić i Elizabeta Nađ Kanas,prinijeli su sliku izrađenu u tehnici slame koja prikazuje bunjevački salaš.

Sutradan ujutro, oprostivši se od naših dragih domaćina, krenuli smo za Dubrovnik u kojemu smo posjetili neke od glavnih znamenitosti. Na putu do Subotice, podijelili smo jedni s drugima dojmove i međusobno se obogatili osobnim svjedočanstvima.Autobus se cijelo vrijeme orio od pjesme mladih, a zajedništva i vedroga raspoloženja nije nedostajalo.

Za kraj: velika HVALA časnim sestrama na gostoprimstvu i našoj s. Jasni i župniku Andriji koji su nas poveli na ovo hodočašće.

Anita Skenderović

"Bez volje, muke i truda ništa se ne postizava. Zato ne čekaj da ti čudo samo padne na ruku." /Bl. Marija Propetog Isusa Petković/

Svjedočanstva mladih:

Ana Ivković:

Upoznavajući bolje bl. Mariju Petković razumjela sam da ju je njezina velika ljubav prema Isusu potaknula i dala snage učiniti tako velike stvari, a ostati poniznom. I u meni se probudila želja za barem malim dijelom takve ljubavi.

Anita Pelhe:

Istaknula bih jedno svjedočenje koje je na svakog ostavilo dojam - svjedočenje našega vozača Ljube koji je rekao da se prvi put susreo s mladima koji na takav način slave Boga, a na njegovu licu vidjelo se istinsko oduševljenje. To je dokaz da trebamo i dalje hrabro naviještati Krista i pouzdavati se u Božju providnost po uzoru bl. Marije Propetog.

Danijela Nuspl:

Vedar, simpatičan i zanimljiv karakter časnih sestara koje sam upoznala, potaknuo me je da se ponovno upitam - kakav bih život imala kao redovnica. Jedno poslijepodne provela sam sama na zaista posebnom mjestu - na kraju njegovanog, cvjetnog vrta u dvorištu samostana s prostranim obzorjem na modro more, stjenovite obale, a malo dalje planine i manje otoke u djelomičnoj magli. To su trenuci koji uz šapat mora otkrivaju neke od traženih odgovora.

Martina Dulić:

Časne sestre su me posebno oduševile! Bile su tako srdačne, nesebično su davale sve od sebe samo da bi nama bilo lijepo, a smiješak im nije silazio sa usana! Život jest težak, ali na njihovim licima se vidjelo da je uz Gospodina sve puno, puno lakše! Najviše me oduševila Marija Petković. Naučila sam nešto o njenoj hrabrosti i pouzdanju u Božju providnost koju smo i sami iskusili. Mislim da je ona bila neopisivo hrabra žena koja svojom osobnošću i djelima nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Slađana Gabrić:

Za mene je najbolji dio bio kada smo glumili na blagdan. Iako sam imala malu tremu, dičila sam se što smo mogli, kroz poruke Marije Petković, prikazati mali dio iz života Bunjevaca.

Darko Jurić:

Tema susreta bila je "Pogledaj očima srca". U našim srcima je Bog, a Bog je ljubav. On nas ljubi, a mi Njega?! Uvijek je bilo teško ljubiti Boga kako On to želi, ali ako bismo se više potrudili, tada bi naše srce bilo mirno more u kojemu naša duša kao lađa mirno i sigurno plovi.  

Mladi - Svjetski dan mladih - Sydney - Piše: Petar Gaković

Tsunami Duha Svetoga

"Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." /Dj 1,8/  

Riječi su to iz Svetoga pisma koje su mladi proučavali tijekom Svjetskoga dana mladih koji je od 15. do 20. srpnja održan u Sydneyu (Australija). Naime, susret je okupio preko 170 nacionalnosti, a vrhunac susreta se zbio na završnoj misi na hipodromu Randwick gdje se okupilo 400 000 mladih kako bi slavili svetu misu sa Svetim Ocem.  

Pripreme za Svjetski dan mladih su počele još prije tri godine, nakon što je Papa na prošlom Svjetskom danu mladih u Kölnu proglasio grad Sydney domaćinom XXIII. susreta mladih. Nakon objavljene Papine poruke za ovogodišnji susret koji je posvećen Duhu Svetomu, slijedile su ozbiljnije pripreme kako po biskupijskim tako i po župnim zajednicama. Sam susret mladih je počeo tjedan dana prije i odvijao se po raznim biskupijama diljem Australije. Mladi iz Subotičke biskupije su bili smješteni u biskupiji Wollongog tj. u samom gradu u Hrvatskom katoličkom centru. Domaćini su dočekali mlade otvorenoga srca. Prvih tjedan dana su mladi imali priliku upoznati mlade Hrvate iz Australije koji su se s našim mladima sporazumijevali malo na engleskom, malo na hrvatskom. U tom razdoblju su posjetili Austalijsku vladu u Canberi, zatim Hrvatski konzulat, kao i Nacionalni muzej. Međutim, najjači dojam je ostavilo euharistijsko slavlje u Wollongongu koje je okupilo 5.000 mladih iz cijele biskupije. Na ovoj misi je pored svega bio i zanimljiv ples Aboridžina koji su dočekali križ i ikonu Svjetskoga dana mladih.

Drugi dio susreta se odigrao u gradu Sydney i bio je popraćen glavnim točkama samoga susreta: misom otvorenja, dočekom Pape, Križnim putem, hodočašćem, bdjenjem mladih i završnom misom.

Misa otvorenja, slavljena 15. srpnja, predstavlja misu kojom se otvara sam Svjetski dan mladih. Procesija koja je prethodila misi je bila popraćena zastavama a nosili su ih mladi iz liturgijske skupine i križem te ikonom ovoga susreta. Potom je slijedio upečatljiv pozdrav premijera Australije Kevinsa Rudda, koji je odlučno pohvalio Crkvu i odbacio sve kritike koje su joj bile upućene: Neki govore samo o onome što je pogrešno u Crkvi i kršćanstvu, a ja kažem bolje govoriti o onomu što je dobro u Crkvi; Crkva je bila ta koja je prva otvarala škole za siromahe! Crkva je bila ta koja je prva otvorila bolnice, ona je prva skrbila za napuštene! I zato tvrdim da kršćanstvo nije bilo ništa osim samog dobra! Nakon njegovih riječi je slijedila homilija nadbiskupa Georga Pella, koji je pozdravio mlade i osvrnuo se na psalam o dobrom pastiru uputivši sljedeće riječi: Isus je u svojoj prispodobi rekao da dobar pastir ostavlja 99 ovaca i ide u potragu za jednom izgubljenom. Danas mnogi nemaju pravog pastira a i ako ga imaju, on skrbi samo za 30-40 ovaca. Australija je zemlja s velikim farmama i poljima. Savjet našeg Gospodina baš i nije praktičan. Ukoliko bi izgubljena ovca bila zdrava i mlada, još bi i imalo smisla otići po nju, ali bi bila ostavljena zbog bolesti i slabosti. Isus govori da On i njegov otac nisu takvi. On odlazi i traži tu jednu bez obzira na sve! Na početku sam vas pozdravio i to činim i sad, mada ne počinjem s 99 zdravih ovaca, već s vama koji ste otvoreni duhu. Počinjem sa svakim tko se osjeća izgubljenim i pod stresom! Kakav/kakva god da je osoba, Isus i danas poziva na ozdravljenje! Kao što je pozivao i prije 2000 godina. On liječi sve rane: samoću, umor, čak i razočaranost i neuspjeh! Kristov poziv liječi one koji pate; ne samo katolike ili druge kršćane, već osobito one koji su bez vjere. Poslije svete mise, na kojoj je bilo nazočno više stotina biskupa i kardinala, slijedio je koncert raznih kršćanskih skupina.

Doček Pape 17. srpnja bio je jedan od najživljih doživljaja tijekom ovoga susreta. Papa je došao brodom do mjesta gdje se održala misa otvorenja i tamo je pozdravio sve mlade koji su sudjelovali i zahvalio je svima koji su bili u organizaciji ovoga susreta u "Velikoj zemlji Duha Svetoga", podsjetivši tom prigodom na značaj krštenja i prijama u Crkvu!

Križni put je održan u petak 18. srpnja i predstavljao je jedan od najdirljivijih i najspektakularnijih trenutaka samoga susreta. Sydney se u ta tri sata (koliko je trajao Križni put) pretvorio u Jeruzalem i doveo do suza mnoge mlade vjernike. Naime, Križni put se odvijao diljem grada. Prva postaja - Posljednja večera (Križni put je nešto drukčiji od onoga kojega mi molimo u crkvi) se održala ispred katedrale, zatim je Poncije Pilat osudio Isusa ispred poznate opere, gdje je i dobio križ. Ulogu Šimuna Cirenca je preuzeo jedan mladi Aboridžin koji je skrušeno nosio svoj križ do Golgote. Međutim, najdirljiviji trenutak je bio susret s majkom Marijom te smrt na križu koja se odigrala točno kad je zašlo sunce, te pjesma "Milost" koja je napunila mnoge oči suzama.

Hodočašće je ove godine bilo nešto kraće nego ono u Njemačkoj. Mladi hodočasnici su se zaputili u subotu ujutro ka hipodromu Randwick, kako bi se smjestili za bdjenje i misu zatvaranja. Put je bio dug oko 10 kilometara.

Bdjenje s Papom je bilo u subotu 19. srpnja na hipodromu Randwick. Nakon Službe svjetla slijedio je blagoslov mladića i djevojaka koje je Papa krizmao u nedjelju ujutro. Poslije toga je uslijedilo svjedočanstvo djelovanja darova Duha Svetoga u raznim dijelovima svijeta. Ove godine je odabrana i Srbija kao manjinski katolička zemlja. Svjedočanstvo koje je napisala moja malenkost je glasilo ovako:

Zovem se Petar i dolazim iz Srbije! Prije nekoliko godina izgledalo je kao da se ništa ne može učiniti za katoličku zajednicu u mojoj zemlji. Naslijedili smo bogatu katoličku povijest, ali postali smo manjina. Prihvatili smo poruku evanđelja, ali i dalje u strahu što će nam budućnost donijeti. Kao što je i svijet bio okorjela srca na riječ evanđelja, zaključili smo da je teško umnožiti sjeme vjere u našoj zemlji, ali vjera i molitva su promijenile našu viziju! Vidjeli smo da je Bog s nama i da nas nikada neće napustiti jer mu vjerno služimo! Također smo se okrenuli Duhu Svetomu za SAVJET. Molili smo za Njegovo nadahnuće, proučavali dar savjeta koji je dao prvim kršćanima i učvrstili vjeru u njegovo vodstvo i snagu. Vjerovali smo, a i dalje vjerujemo, da on jedini zna kako održati vjeru svog naroda. Već nekoliko godina unatrag, pripremali smo tlo našeg srca za novu žetvu vjere. Pozvali smo sve generacije a i druge kršćanske zajednice da nam se pridruže u radu na tom polju vjere. Učvrstili smo se u nadi za njegovom milošću i svaki dan se pitamo: 'Što Bog hoće od mene u ovome danu'. Molimo ga za obilat rod u ovom novom polju kršćanstva!

Nakon ovih riječi je Papa izrekao molitvu za dar savjeta u cijeloj Crkvi. Uslijedilo je klanjanje te blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Završna misa je slavljena u nedjelju 20. srpnja ujutro. Iako je temperatura bila ispod 8^oC, srca mladih su gorjela, što se moglo vidjeti pred samu misu kad je cijeli hipodrom bio na nogama u iščekivanju Sv. Oca. Uz nazočnost 400.000 mladih, stotine svećenika i sestara, 420 biskupa, 26 kardinala i sv. Oca, ovo je bila misa svijeta. U homiliji, jakim i odlučnim riječima Benedikt XVI. pozvao je mlade da budu apostoli nade, tvorci obnovljenog društva i branitelji života, čuvari čiste ljubavi u nadi. Od mladih je tražio da stvore novo razdoblje ljubavi koje ne će biti pohlepno i sebično, već čisto, vjerno i istinski slobodno, otvoreno prema drugima i spremno poštivati njihovo dostojanstvo. Također je upozorio mlade kako su pozvani biti proroci nade i graditelji obnovljenog društva, ali i Crkve, koja mora biti uvijek mlada. Upitao ih je koju će baštinu ostaviti novim naraštajima i čime će se razlikovati. Benedikt XVI. je na kraju sa zadovoljstvom ustanovio da sve više mladih djevojaka i mladića otkriva vlastito poslanje s tisućama mogućnosti te zaključio kako nas njihovi ideali potiču da prihvatimo poslanje koje im je Bog namijenio.

Zanimljivosti:

1. Ukupno smo imali 6 letova avionom, a letovi su bili u trajanju od 3, 9 i 13 sati. 2. Po dolasku u Australiju nije nam stiglo 10 kufera.

3. Po povratku u Srbiju nam nije stiglo 5 kufera od kojih su svi bili vraćeni osim Tonyju kojem još nije stigao jedan kufer.

4. Za vrijeme susreta nije padala kiša, ali je nakon susreta osim kiše padao i snijeg, što je nevjerojatna rijetkost za Sydney.

5. Iako je temperatura bila ispod +8^oC, u našem srcu je bilo +36^oC.

6. Bili smo svjedoci najljepšeg Križnog puta ikad održanog.

Idući susret u Madridu

S posebnim je oduševljenjem pozdravljena najava pape Benedikta XVI. na kraju mise, da će se idući Svjetski susret mladih održati u Madridu 2011. godine. Iz Papina posjeta Australiji vrijedi izdvojiti javnu ispriku žrtvama pedofilije, te osobni susret s njima. U znak svoje pastoralne skrbi za žrtve spolne zloporabe, papa Benedikt XVI. je u nazočnosti njihovih predstavnika slavio svetu misu u kućnoj kapeli. Vrijedi izdvojiti i mnogobrojne posjete laicima, članovima drugih vjerskih zajednica. Papa Benedikt XVI. se susreo poslije Križnog puta sa štićenicima Zavoda za preodgoj Sveučilišta Notre Dame u Sydneyu. Uzdižem svoju molitvu da uzmognete svi uživati blagodati potpore koju Sidnejska nadbiskupija stavlja na raspolaganje, rekao je Papa štićenicima. Veliku pažnju je privukao i na završnoj misi kad je blagoslovio tri bebe.

Susret viđen očima Nevene Mlinko

Kao jedan od najsnažnijih i najpoticajnijih događaja našeg hodočašća na WYD u Sydney, izdvojila bih Križni put. Mladi su bili raspoređeni na pet različitih postaja u gradu dok je stotinjak mladih hodalo od postaje do postaje. Ja sam sjedila kod osme postaje i preko velikog ekrana pratila ovu pobožnost koja je bila upotpunjena i dramskim prizorom. Mogu reći da smo nazočili pravoj Pasiji, uživo. Teško je napisati samo nešto, izdvojiti najljepše, jer se cijeli Križni put urezao u moje srce. Evo dvije postaje.

Nitko nije ostao ravnodušan kod postaje Isusova bičevanja. Razbahaćeni vojnici su zavezali Isusove ruke, spustili ga u neku rupu, pljuvali ga, smijali se grohotom. Nakon toga su ga počeli izvlačiti. Prvi prizor: Isusove zavezane noge, zatim izbičevano tijelo. Tijelo okrenuto naopako.

Izuzetno bitnu poruku je nosila sa sobom postaja predaje križa Šimunu Cirencu. Uloga Šimuna Cirenca je bila dodijeljena jednom starosjediocu, Aboridžinu. Tijekom povijesti, Aboridžini su bili ugroženi, potisnuti, istrebljivani, vječito smatrani manje važnima, nižom, nedostojnom klasom. I baš taj Aboridžin je bio odabran pomoći Spasitelju svijeta! Pognuta glava, smjernost, pobožnost, ustrajnost Šimuna Aboridžina. Našem Spasitelju nije najvažnije kako nas vide i kako se prema nama ophode drugi ljudi. Mnogo je važnije naše srce u takvoj situaciji, kome se okreće: prašta li, prihvaća Gospodina i njegov nauk.

Zahvala

Zahvaljujemo svim dobročiniteljima, osobito Beogradskoj metropoliji koja je osigurala najveći dio sredstava, vlč. Ivici Damjanoviću i dr. Andriji Kopiloviću, kao i fra Ivi Tadiću te svim domaćinima iz Hrvatskog katoličkog centra u Wollongongu koji su nam osigurali smještaj, te uistinu brojnim dobročiniteljima koji su doprinijeli da toliki broj mladih iz naše metropolije otputuje u "Južnu zemlju Duha Svetoga". Neka dragi Gospodin nagradi sve dobročinitelje obilatim blagoslovom!

Hodočasnici