Vjernici pitaju - Piše: dr. Andrija Kopilović

Odijevanje za crkvu

Bila sam ovih dana u Italiji i htjela sam posjetiti jednu crkvu, ali mi nisu dali unutra, jer sam imala
gola leđa. Primjećujem da i kod vjenčanja Crkva zahtijeva da djevojka bude čedno obučena. Ima li Crkva na to pravo?
Razočarana vjernica

Svakako je ovih ljetnih mjeseci u vrućini ugodnije hodati lagano obučen. Međutim, pitanje je odmah u početku što je to lagano oblačenje, a što je to nepristojno oblačenje? Pitali ste jasno o pravima Crkve. Stoga se u odgovoru oslanjam isključivo na nauk Crkve. Čovjek je stvorenje koji nikada ne može zatajiti da je slika Božja. Bio vjernik ili nevjernik, čovjek nije naprosto čedo prirode, on je uvijek osoba i stvorenje s dostojanstvom božanskog porijekla. Posjeduje besmrtnu dušu u smrtnome tijelu, ali je to jedinstvo tako nedjeljivo da je čovjek ponajprije i iznad svega osoba i nosilac dostojanstva kojemu pripada u redu stvorenja i bića kao kruni stvaranja. Za nas vjernike, koji smo kršteni, posvećeno je cijelo naše biće ili kako apostol Pavao kaže: "Mi smo se zaodjenuli u Krista." I na drugom mjestu taj isti apostol podsjeća kršćane. "Ne znate li da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?" Veliko je pitanje da li današnji čovjek uopće razumije pojmove kreposti kao što su čednost, pristojnost, umjerenost itd. Zašto? Živimo u vremenu kada su kao vrednote na površinu izbile stvarnosti motivirane egoizmom i hedonizmom. To znači vrijedno je ono što se meni sviđa i dobro je ono u čemu ja uživam. U takvom stavu osobe ruše se sve granice moralnoga zakona jer je čovjek stavio sebe u središte i "svijet se oko njega vrti", jasno da onda i naravni Božji zakon, koji je upisan u našu narav, gubi svoju vrijednost. Čednost je vlastitost ljudske osobe, upisana u našu narav. Čovjek koji je naravan i priznaje naravni zakon u sebi, nosi u sebi nepisani zakon samopoštovanja. One dijelove tijela koji su možda i najčasniji ali su dio čovjekovog intimnog života, pristojno prekriva. To nije znak nijekanja vrijednosti pojedinih udova i dijelova tijela, nego upravo suprotno, znak poštovanja. Nekultura hedonizma, gdje je užitak na prvom mjestu, javlja se pojam "razgolićavanja" kao način zavođenja i privlačenja pažnje na sebe u želji da se kod drugih izazove ne toliko divljenje, koliko strast. Moramo biti vrlo jasni: kada se prenaglašavaju intimni dijelovi tijela, nije nikada po srijedi motivacija isticanja lijepoga, nego je uvijek motivacija izazivanja. Pravi kršćanin se divi ljepoti tijela i za njega hvali Boga i kada promatra ljepotu ljudskoga bića, onda
prvo uzdiže svoje srce Bogu stvoritelju i zahvaljuje za tako lijepo biće, a ne dopušta da mu prvo strast "pomuti spoznaju". Znamo da se upravo u zemaljskom raju dogodila ta pomutnja u času kada je u čovjeku na scenu stupio grijeh. Nemojmo se varati da je danas drukčije nego što je onda bilo. "Kada su sagriješili, primijetili su da su goli." Dakle, zaključimo ovaj odlomak: Čovjek koji ne poštuje sebe i dostojanstvo svojega tijela se razgolićuje. Tim načinom odijevanja, ili bolje, neodijevanja, više odaje sebe kao osobu koja je nedostojna poštovanja, nego što izaziva divljenje ljepoti. Zapamtimo, tko se razgolićuje, puno ponižava samoga sebe: nudi se i prodaje! S druge strane, razmišljamo i o posljedicama za zdravlje kako kod muškaraca, tako osobito kod žena. Čovjek sam realan i promatram svijet oko sebe. Nerijetko se susrećemo s današnjom modom gdje djevojke otkrivaju trbuh i leđa. Pri tom zaboravljaju da su najviše izloženi bilo suncu, bilo vjetru bubrezi. Bubrezi su vitalni organ bez kojega se ne može živjeti. Pitam se s velikom boli kakva će to biti žena i eventualno majka koja sada tako jezivo upropaštava svoje bubrege koji su onda povezani s njenom budućnošću napose kao majke. Zar nam nije dovoljno jasan podatak da godišnje u postocima rapidno raste neplodnost? Zašto? Mlade su djevojke bolesne. Zdravlje je narušeno. Ne mogu začeti.

Čednost je vlastitost ljudske osobe, upisana u našu narav. Čovjek koji je naravan i priznaje naravni zakon u sebi, nosi u sebi nepisani zakon samopoštovanja. One dijelove tijela koji su možda i najčasniji ali su dio čovjekovog intimnog života, pristojno prekriva

Obilaze liječnike, plaćaju silna sredstva, a zaboravljaju da su kao mlade cure bile "suvremene" i "vrlo moderne". Boli to svakoga, a osobito nas kršćane, jer je zdravlje također dar za koji odgovaramo, ne sebi, ni roditeljima, nego direktno Bogu. Pitate me ima li Crkva pravo o tom progovoriti. Ne samo pravo, nego dužnost. Crkva je u svojoj naravi majka i učiteljica. Postala bi Crkva maćeha i napose prestala biti učiteljica kada ne bi upozoravala i na norme pristojnosti i na norme zdravlja. Konačno, temeljni problem ovoga pitanja je i pojam mode. Što je to moda? Jednostavna ekonomija. Modni kreatori moraju plasirati neku novinu da bi proizvodnja robe bila rentabilna. Modni kreator ne razmišlja ni o zdravlju, ni o ljepoti. On razmišlja o komotnosti i vrlo često posve jasno o izazovu. Tko se vlada pomodarski? Onaj tko nema svoj stav i nema svoje ja. Još kada sam studirao umjetnost prije četrdeset godina, nama je, kao uzor ljepote, ukazano na grčku umjetnost. Kao primjer su nam poslužile poznate Karijatide. Prelijepe djevojke obučene u jednostavnu bijelu haljinu povezanu pojasom. Ta jednostavnost je ljepota. Sklad je ljepota. Ali razgolićeno tijelo nije skladno. Skladno je pokriveno tijelo jer tada se - ako hoćete - sve naslućuje, a ipak ne vidi. Ostaje prostor mašti i duhu. U tom slučaju poštena mašta i pošten duh projicira poštenu sliku o onome koga promatra, a nepoštena mašta i nepošten duh projicira nepoštenu sliku. Onaj tko se razgolićuje i naglašava neke intimne dijelove tijela, lišava nas mogućnosti da sačuvamo svoju maštu i duh. Ta osoba nam nameće potpisanu legitimaciju o sebi: nepristojna osoba. Dakle, u Italiji su imali potpuno pravo kada su vam onemogućili posjet crkvi jer je za nas crkva svetinja Božjega doma, ali vi ste još veća svetinja: vaše tijelo je hram Duha Svetoga. Ne zaboravite to.