Aktualno

Poslanica biskupa za početak školske i katehetske godine 2008./2009.

"On je dao jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova tijela." (Ef 4,11)
Draga braćo svećenici, poštovani katehete i katehistice, dragi roditelji!

Uvod

Godina je apostola Pavla. Crkva je okrenuta prema "Apostolu naroda" koji je prije dvije tisuće godina darovan čovječanstvu i Crkvi. Zvanje apostola Pavla čudesan je dar direktnoga Božjeg poziva na učiteljsku i apostolsku službu za izgradnju Božjega naroda. /.../ Taj Apostol nas danas obvezuje da razmatramo službe u Crkvi koje su osobito okrenute odgoju vjere. Stoga Vam se obraćamo ovom poslanicom na početku školske i katehetske godine. Dragi vjernici, službe u Crkvi su Božjom voljom tako raspoređene da smo uistinu svi odgovorni za zajednicu koja čini Kristovo Mistično Tijelo - Crkvu. Vjerujemo u istoga Duha koji svakome od nas dijeli darove i službe. Dok ponizno ispovijedamo vjeru u svoje apostolsko poslanje, i vas pozivamo da ova naša poslanica bude poticajem: Pronaći sebe i svoju ulogu u prenošenju i svjedočenju vjere.
I. Službe u Crkvi
Razmišljamo među ostalim o odgovornosti apostolske službe koja je povjerena nama biskupima, a onda i svećenicima i vama dragi katehete i katehistice. Apostol znači glasnik, poslanik, dostavljač. Njihovo djelovanje nakon Duhova bilo je obilježeno propovijedanjem Evanđelja (Dj 8,25), činjenjem čudesa i znakova (Dj 14,3), postavljanjem starješina u zajednicama (Dj 14,23), duhovnom izgradnjom vjernika koji su prihvatili Krista, kao i njihovim krštavanjem u Duhu (Dj 8,14-17). Ta služba sa sobom nosi izraženi autoritet i zadatak... Prorok znači glasonoša, objavitelj, pretkazivač. Proročka služba u Novom zavjetu oživljuje ispravne duhovne vrijednosti i potiče vjernike da ih primjene u svakodnevnom životu i službi. Evanđelist je crkvena služba koja je prvenstveno okrenuta prema ljudima iz svijeta. Izuzetno je odgovorna zato što kroz njeno djelovanje ljudi dobivaju spoznaju o Kristovoj spasiteljskoj ulozi i na licu mjesta doživljavaju djelovanje Božje sile... U poslanici Efežanima (4,11) spominje se i služba pastira koja je u svim ostalim slučajevima služba starješine. Učitelj znači nastavnik. Ova služba u životima vjernika postavlja temelje zdravog učenja cjelokupne istine Božje riječi. U današnjem kršćanstvu nasušna je potreba za uravnoteženim pristupom duhovnim stvarima vjere. Mnoge nevolje u životima vjernika izazvane su neznanjem ili djelovanjem koje nije utemeljeno na Pismu. Učiteljska služba donosi duhovno znanje tamo gdje ga nema i ispravlja djelovanja koja nisu usklađena s Pismom. Jedno od takvih je i prisvajanje učiteljske službe od strane žena. Pavlovo učenje trebamo shvatiti u ispravnom duhovnom kontekstu. Područje autoriteta ne smijemo miješati s duhovnom snagom, vjerskom djelotvornošću ili pobožnošću uopće...
II. Vjerska nastava u školi
Što je zadaća kateheze? Sistematski i cjeloviti navještaj vjere u svim životnim dobima. To je proces odgoja u vjeri koji je osobito pridržan učiteljima u vjeri, a to su roditelji, katehete i crkvena zajednica. Kako je već osam godina školski vjeronauk (vjerska nastava) zaživio i u našoj Državi, trebamo se osvrnuti na proteklo razdoblje i u istini i ljubavi zahvaliti darovanoj nam mogućnosti. /.../

Vi ste, dragi katehete i katehistice, svjesni svoje uloge da ste u školi ne samo učitelji u vjeri nego prije svega i iznad svega svjedoci vjere i da ste u školi u ime Crkve čiji ste članovi, a Duh koji vam je darovao zvanje učitelja nadahnjuje vam i misli i mudrost da vjerske istine i cjelovito i učinkovito prenosite i životom i riječju. /.../

Potrebno je podsjetiti da se od prvih vremena kršćanstva pojavljuje trajna i neponovljiva "jezgra" kateheze, dakle i vjerskog odgoja. Cjelovita poruka vjere temelji se na četiri temeljna stupa: Vjerovanje, Očenaš, Dekalog i Sakramenti. Ovo je temelj života Crkve, sinteza crkvenog naučavanja koje se temelji na Pismu i Predaji. Kršćanin ovdje nalazi ono što treba vjerovati (Simbol ili Vjerovanje), čemu se nadati (Očenaš), što činiti (Dekalog), te životni prostor u kome se sve ovo treba izvršiti (Sakramenti).
III. Župna kateheza
Spomenuti sadržaj nas obvezuje. Ponovno ističemo da uvođenjem školskog vjeronauka ne prestaju obveze održavanja i pohađanja župne kateheze. Mnogi su, naime, pomislili kako školski vjeronauk isključuje potrebu župne kateheze. Ovime podsjećamo da se školski vjeronauk i župna kateheza međusobno ne isključuju, nego se međusobno nadopunjuju. Riječ je zapravo o dva tipa sustavnog vjerskog odgoja i obrazovanja koji se održavaju na dva različita mjesta, i dok je glavna svrha školskog vjeronauka sustavno i što cjelovitije upoznavanje vjere u svim njezinim vidovima, glavna je svrha župne kateheze što cjelovitije i što dublje uvođenje u osobno iskustvo vjere kroz bližu pripravu za primanje sakramenata i uvođenje u aktivni život župne zajednice.
IV. Kateheza odraslih
Dok s jedne strane kateheza čovjeka treba upoznati s vjerom Crkve, s druge strane kateheza župne zajednice mora izoštriti i ojačati svijest za društvena pitanja: jer vjera nije samo nešto povjerljivo, osobno svakog pojedinca. Stoga kateheza zahvaća sve uzraste i na prvom mjestu je kateheza odraslih, napose kada se radi o katekumenatu i priprave odraslih za sakramente. /.../
Zaključak
I ove se godine obraćamo vama, dragi naši vjernici, napose vama koji ste uključeni direktno u katehetsko i navjestiteljsko djelo Crkve. Podsjećamo da je zapravo na osobit način svaki vjernik pozvan izgrađivati Kristovo Tijelo. Crkva je zajednica Kristovih učenika i živi kao organizam. Udovi smo jedan drugoga, stoga su jednako pozvani i ovi "iz prvih redova", kao i maleni čovjek, a napose bolesnici i patnici da molitvom i djelom, ljubavlju i radom unapređujemo djelo spasenja.

Opravdano u tom poslanju očekujemo suradnju tri institucije društva, a koje su i Božje institucije: obitelj, škola i Crkva. Naša prisutnost u školi dar je i znak, ali jednako tako i dužnost i poslanje. Očekujemo da nas se u tom razumije i tako prihvaća.

Konačno, u godini apostola Pavla, pozivamo sve na čitanje bogatstva njegovih poslanica i nasljedovanje njegova života koji je sažeo u jednu poruku: "A meni je život Krist!"

Dano u Beogradu, sjedištu Međunarodne Biskupske Konferencije 2. 09. 2008.
Vaši biskupi

Mons. József Miocs Počasni građanin Subotice

Na svečanoj sjednici Skupštine grada, koja je u okviru proslave Dana grada Subotice održana 1. rujna u Velikoj vijećnici Gradske kuće, dodijeljena su zvanja "Počasni građanin" i priznanja "Pro urbe". Uz Belu Durancija, zvanje "Počasni građanin" primio je i mons. József Miocs, svećenik Subotičke biskupije, glazbeni pedagog, odgajatelj te ravnatelj zbora.
Msgr. József Miocs je rođen u Kuli 1942. godine, a u Subotici završava osnovnu školu i osnovnu glazbenu školu. U Zagrebu je maturirao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Filozofsku i teološku naobrazbu je nastavio u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu gdje je diplomirao 1969. godine. Istodobno je studirao i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na odsjeku za crkvenu glazbu. Za svećenika je zaređen 1968. godine u katedrali Sv. Terezije Avilske. Od 1969. godine je radio u Biskupskom uredu, bio kapelan u katedrali, i glazbeni pedagog u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Paulinum. Nakon iznenadne smrti dirigenta Ferenca Würtza 1970. godine, mons. Miocs preuzima i obveze dirigenta katedrale. Nastavlja svoje glazbeno usavršavanje i 1975. stječe znanstveni stupanj Artifex musicae. Godine 1975. postaje redoviti profesor gimnazije Paulinum, regens chori i dirigent mađarskoga zbora Sveta Terezija. Godine 1980. i 1981. vršitelj je dužnosti ravnatelja Paulinuma, od 1982. godine ravnatelj, a 1988. postaje i rektor Kolegija (Sjemeništa). U povodu obilježavanja 200. godišnjice postojanja katedrale (1973.), utemeljio je zbor Schola Cantorum Paulinum, čiji je aktualni dirigent. Od 1993. godine redoviti je profesor glazbene kulture na Teološko-katehetskom institutu u Subotici. Predsjednik je i organizator smotre dječjih i omladinskih zborova Srebrno zvono od 1995. godine. Službeno priznanje rada Paulinuma vezano je za ime Józsefa Miocsa. Do 1989. godine, u duhu prakse ondašnjeg vremena, svjedodžba izdana u ovoj školi nije bila priznata. Ravnatelj Miocs je uložio puno napora da bi od 1990. godine došlo do priznanja, a 2004. godine škola dobiva akreditaciju i po zakonu postaje ravnopravna ostalim školama. Autor je nekoliko crkvenih glazbenih djela, drži predavanja na mnogim domaćim i međunarodnim glazbenim, teološkim, crkvenim i svjetovnim pedagoškim skupovima i simpozijima. Odlikovanja: Monsignor (papinski kapelan 1992.), papinski prelat (2003.), "Zlatni križ za zasluge Republike Mađarske" (2007.). /Zv./

Bela Ivković dobitnik zvanja "Pro urbe"

Odvjetnik, istaknuti javni i kulturni djelatnik Bela Ivković, dobitnik je priznanja "Pro urbe" koje mu je dodijeljeno u okviru svečane sjednice Skupštine grada, održane u povodu Dana grada Subotice 1. rujna.
Bela Ivković je rođen u Subotici 14. 10. 1939. godine. Osnovnu školu je završio u rodnomu gradu, dok je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Zagrebu. Kao izvanredni student završio je Višu upravnu školu u Novom Sadu, a kasnije i Pravni fakultet. Odvjetnički ured je otvorio 1978., kojega uspješno vodi punih 30 godina. Osim rada u svojoj struci, angažirao se i na polju očuvanja kulturne baštine bačkih Hrvata. Godine 1969. bio je član inicijativnog odbora za osnutak HKUD "Bunjevačko kolo", a kasnije i jedan od osnivača Društva. Za predsjednika Društva je izabran 1991. godine, i na tom je mjestu bio punih trinaest godina. Posebno je bio angažiran oko priprave i održavanja manifestacija "Veliko prelo" i "Dužijanca". U Skupštini općine Subotica bio je vijećnik u dva mandata. Osnivač je i aktivni član i drugih kulturnih društava čija je djelatnost očuvanje, njegovanje i razvitak kulture u Hrvata: Hrvatskog akademskog društva, Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović".

Uz Belu Ivkovića, priznanje "Pro urbe" za istaknuta djela koja u velikoj mjeri pridonose ugledu grada, dodijeljeno je i Máriji Székely, profesorici i istaknutoj animatorici glazbe, Istvánu Szajkóu, samostalnom umjetniku slikaru, Davoru Štefaneku, istaknutom sportašu hrvaču, Dénesu Tóthu, profesoru, mentoru i inovatoru, te Andrei Kúti, Ákosu Odriju i Istvánu Lukácsiju, stručnom i kreativnom timu učenika Tehničke škole. /Zv./

Klapa "Kogul" u subotičkoj stolnoj bazilici

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna, na župnoj svetoj misi u 10 sati pjevala je u subotičkoj stolnoj bazilici sv. Terezije Avilske zagrebačka klapa "Kogul".
O klapi Kogul piše njezin član Filip Šarunić: "Klapa Kogul je osnovana u Zagrebu 2004. godine, a njezin sastav čine: Filip Šarunić - tenor I, Martin Markulin - tenor II, Marin Srdelić - tenor II, Goran Petrović - bariton, Grga Peroš - bariton, Goran Managić - bas I i Vatroslav Sirovica - bas II. Osnovana je od strane amaterskih glazbenika, većinom studenata, koji dijele zajedničku strast prema dalmatinskoj vokalnoj baštini. Od zapaženijih javnih nastupa, svakako treba istaknuti Omiški festival 2006. godine, na kojem je klapa Kogul u kategoriji debitanata osvojila prvu nagradu žirija i prvu nagradu publike, Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu, Ciklus koncerata dalmatinskih klapa grada Zagreba ". Gosti iz Zagreba su svojim nastupom na kraju svete mise obogatili, i inače uvijek raspjevani subotički liturgijski skup. Dan prije, klapa "Kogul" pjevala je u svetištu Majke Božje na Tekijama kraj Petrovaradina u Srijemskoj biskupiji. Nastup gostiju iz Zagreba je oduševio vjernike sabrane na svetoj misi, a zahvalnost u ime svih izrazio im je župnik Stjepan Beretić. /S. B./

Aktualno - Papa u Francuskoj - Priredio: mr. Andrija Anišić

GLASNIK MIRA I BRATSTVA

Papa Benedikt XVI. boravio je u posjetu Francuskoj od 12. do 15. rujna, u povodu proslave 150. obljetnice Gospinih ukazanja u Lurdu. Bilo je to njegovo deseto inozemno putovanje. Po dolasku u Francusku Papa je istaknuo da stiže kao "glasnik mira i bratstva". Po dolasku u parišku zračnu luku Orly, pozdravili su ga predsjednik Nicolas Sarkozy, njegova supruga Carla i pariški nadbiskup kardinal Andre Vingt-Trois, a pozdravilo ga je ondje i više desetaka tisuća ljudi.

Prvog dana svog boravka u Francuskoj, 12. rujna, Papa se najprije susreo s oko 700 predstavnika kulture i znanosti kao i UNESCO-a i Europske unije na College de Bernardins.

Isključivo pozitivistička kultura koja bi na subjektivno područje, kao neznanstveno, premjestila pitanje Boga, bila bi kapitulacija razuma, poricanje njegovih najviših mogućnosti, pa stoga i propast humanizma, a posljedice bi toga mogle biti jedino teške. Ono što je utemeljilo europsku kulturu, potraga za Bogom i spremnost da ga se sluša, ostaje i danas temelj svake istinske culture, rekao je Papa. Bilo je to snažno upozorenje kojim je Papa zaključio dugo iščekivani govor svijetu kulture.
"Potraga za Bogom i spremnost da ga se sluša, ostaje i danas temelj svake istinske kulture."
Dvije su teme označile čitav govor: "monaška kultura" i spisi svetoga Pavla, oboje usmjereni na "Quaerere Deum", na "traženje Boga": pravi "filozofski stav", koji se sastoji od gledanja dalje od pretposljednjih stvari i traženja onih posljednjih, istinskih.

Na kraju prvog dana svog pohoda papa je u katedrali Notre Dame molio Večernju sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i đakonima te se zatim u 20,30 sati susreo s brojnim mladima okupljenima pred katedralom.

U subotu, 13. rujna, Papa je ujutro kratko posjetio Francuski institut na kojemu je kao kardinal postao član Akademije za moralne i političke znanosti. Posjet Parizu Papa je završio ne "Esjplanade des Invalides, gdje je ispred nekadašnjega doma za ranjene vojnike slavio Euharistiju na kojoj je sudjelovalo više od 200.000 vjernika.
Lurd je jedno od onih mjesta koje je Bog izabrao da bi sjalo radijusom ljepote, da bude simbol svjetla na kojem u molitvi hodočasnici i bolesnici izražavaju svoje brige i potrebe, ali i svoju vjeru i nadu.
Papa Benedikt XVI. stigao je u subotu, 13. rujna, kasno poslijepodne u marijansko svetište Lurd, središnje mjesto svoga pohoda Francuskoj. Po dolasku u Lurd Sveti je Otac najprije posjetio špilju ukazanja u Lurdu gdje se "lijepa gospođa" 18 puta 1858. godine ukazala 14-godišnjoj Bernadette Soubirous. Papu je pozdravio pljesak okupljenih a djevojčica odjevena kao sv. Bernardica dala mu čašu vode iz špilje. Nakon toga je Papa zapalio svijeću u čast Blažene Djevice i zadržao se u molitvi, nazvavši kasnije Mariju "znakom nade". Prije dolaska u špilju ukazanja, Benedikt XVI. zadržao se u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova gdje je Bernardica 1844. krštena, te posjetio njezinu roditeljsku kuću gdje je vidio i njezinu krunicu. Navečer se pridružio hodočasnicima u procesiji svjetla. Na kraju procesije, s terase ispred gornje bazilike, Papa je održao prigodni nagovor. Podsjetio je, da je prije sto pedeset godina, 11. veljače 1858. godine na tom mjestu zvanom špilja Massabielle, jednostavna djevojka Bernardica Soubirous ugledala svjetlo i u tom svjetlu prekrasnu Gospođu. To je "Žena odjevena suncem" (Otk 12,1) kako ju opisuje Sveto pismo. Ona je znak pobjede ljubavi, dobrote i Boga, koji daje potrebnu nadu svijetu. Lurd je jedno od onih mjesta koje je Bog izabrao da bi sjalo radijusom ljepote, da bude simbol svjetla na kojem u molitvi hodočasnici i bolesnici izražavaju svoje brige i potrebe, ali i svoju vjeru i nadu.
Procesija svjetla usmjerava nas prema misteriju molitve u zajedništvu s Crkvom, koja hodočasnike na zemlji povezuje s nebom, a svjetlo je znak dijaloga između Gospodina i čovjeka. Procesija je trenutak velike radost Crkve, ali i trenutak za razmišljanje o zajedništvu s ljudima koji pate, o nevinim žrtvama koje trpe nasilje, rat, terorizam, glad ili pak radi posljedica nepravde, zla, nesreće, mržnje, ugnjetavanja, napada na njihovo dostojanstvo i njihova prava. Mislimo i na obitelji koje proživljavaju probleme i pate radi nezaposlenosti, bolesti, osamljenosti. Ne zaboravimo ni one koji trpe radi imena Kristova, koji umiru za Njega,
rekao je Papa.
"Na putu našeg života, koji je često tako taman, ona je svjetlo nade te nam osvjetljuje put, vodeći nas prema Bogu. Njezinim 'da', njezinim širokogrudnim darovanjem Bog je otvorio vrata našem svijetu i našoj povijesti."
"Na putu našeg života, koji je često tako taman, ona je svjetlo nade te nam osvjetljuje put, vodeći nas prema Bogu. Njezinim 'da', njezinim širokogrudnim darovanjem Bog je otvorio vrata našem svijetu i našoj povijesti."