Kutak za katehete - Uredio: Tim kateheta

Nova rubrika

Hvaljen Isus i Marija! Nova rubrika u našem ZVONIKU, dugo i pažljivo osmišljavana, ovoga ljeta na seminaru kateheta u Somboru (još jednom hvala Organizatoru!) dobila je svoj oblik i ime, a uređivački tim je još u formiranju! Stoga, pozivamo sve katehete koji imaju ideje, talente i želje za dodatnim radom na slavu Božju, a na korist braće ljudi (a takvi smo svi, zar ne??) da skupa uređujemo ovaj KUTAK ZA KATEHETE, koji pišu KATEHETE KATEHETAMA. Želimo dijeliti iskustva, materijale za rad, prijedloge za korelaciju s bliskim nastavnim predmetima, internetske linkove za vjeroučitelje i pastoralne djelatnike. Dobar savjet uvijek zlata vrijedi - toga su svjesni svi koji rade s ljudima, a osobito s djecom i mladima, a kad je u pitanju školski vjeronauk u našim prilikama, prava suradnja kateheta jednih s drugima, zatim sa svećenicima, najviše župnicima i časnim sestrama, sa školom, roditeljima i svima koji surađivati žele - neizbježna je! Kako bi ona bila zbilja plodna i lijepa, svatko treba dati svoj dio, a kako smo kršćani, dat ćemo sve od sebe da budemo "sretni među sretnima" i da se ostvaruje "Gledajte kako se ljube!", taj prekrasni opis prvih i svih pravih kršćana. Suradnju šaljite Uredništvu ili na e-mail: huske@suonline.net.

Napišite nam kako je počela nova vjeronaučna godina! Ako se "slučajno" sjetite Gospodinovih riječi o ovcama i vukovima, sjetite se i ovih:
"Ja sam trs, vi loze.Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam."
(Iv 15,5.7)

Direktna linija s nepažljivim paukom

parabola J. Joergensena
Bilo je lijepo rujansko jutro. Sve su livade blistale od rose, a duge tanke niti su sjale kao svila i ljuljale se u zraku. Dolazile su izdaleka i odlazile u daljinu. Jedna nit se zaustavila na vrhu nekog stabla, a austronaut, jedan crnožuti paučić, spustio se sa svoje lagašne lađice na sigurnije mjesto među lišćem. Ali to mu se mjesto nije baš svidjelo; odmah je odlučio proći ravno na živicu od trnja. Bilo je tu dovoljno grana i mladica da može isplesti paučinu. I paučić počne odmah raditi, a onu dugu nit po kojoj se bio spustio ostavio je da mu drži gornji dio paučine. Bila je to lijepa i velika paučina. Bila je nekako neobična; činilo se kao da se širi u prazno, nije se vidjelo na čemu se drži njezin gornji dio, jer treba imati dobre oči da vidiš paukovu nit. Dani su dolazili i prolazili. Muha je bilo sve manje, pa je pauk morao proširiti paučinu da ih može više uloviti. Zahvaljujući onoj niti odozgo mogao je proširiti mjesto za zasjede više nego što se nadao. Povećao je paučinu u visinu i širinu, a tanka mreža je uskoro prekrila cijelu živicu.

Kad je ujutro, u vlažnom listopadu, paukova mreža visjela prekrivena sjajnim kapljicama, činila se kao til izvezen biserjem. Pauk je bio ponosan na ovo svoje djelo. Nije više bio onaj jadni mali pauk koji se njihao u zraku viseći o jednoj niti, bez kune u džepu, da tako kažemo, i bez ičega vrijednog na svijetu, osim svojih žlijezda koje uzlučuju niti. Sad je bio velik i debeli pauk, dobro opskrbljen, a njegova je paučina bila najveća na živici. Jednog se jutra probudio i jako se čudno osjećao. Bilo je mraza, i nije se pomaljala ni najmanja zraka sunca da razveseli zemlju; ni najmanja mušica nije zujala po zraku. Cijeli taj Božji jesenski dan pauk ie ostao gladan i bez posla. Da ubije vrijeme, prošetao se malo po paučini da vidi treba li je negdje popraviti. Povlačio je svaku nit da vidi drži li se dovoljno čvrsto. Ali, iako je sve bilo u redu, ipak je on i dalje bio loše volje. Idući tamo-amo, napokon je opazio u vanjskom dijelu mreže jednu nit koja mu se učinila sasvim novom. Sve ostale niti išle su tamo i amo, a pauk je poznavao svaku grančicu za koju su niti pričvršćene; ali ova "neprotumačiva" nit nije išla ni u kojem smjeru, pa se moralo zaključiti da ide ravno gore, u zrak. Pauk je stao na noge i počeo gledati prema gore svim svojim očima, ali nikako nije mogao shvatiti gdje završava ta nit.

Što se više napinjao vidjeti, a ništa nije vidio, sve se više ljutio. Bio je zaboravio da je jednog vedrog dana, on sam sišao dolje po toj niti. I nije se sjetio koliko mu je baš ta nit koristila da može isplesti i proširiti svoju paučinu. Pauk je sve to bio zaboravio; mislio je samo kako je sad tu neka glupa nit koja ničemu ne služi, koja se ni za što normalno ne drži, nego samo ide gore, u prazno.

- Dolje s tom niti!- rekao je pauk. I jednim ugrizom odrezao ju je po sredini. U isti je čas paučina popustila: čitava mreža, tako umjetnički izrađena, pala je, a kad je kukac došao k sebi, našao se kako leži na lišću živice od trnja s glavom umotanom u paučinu koja se pretvorila u mali vlažni dronjak.

Bio je dovoljan samo jedan čas da se uništi sva njegova divna kuća, a samo zato što nije shvatio važnost one "niti odozgo".
Za uvod na satu sa starijim osnovnoškolcima i srednjoškolcima možete uzeti ovu priču o pauku i njegovom životnom putu. Mladi mogu ovu temu proširiti na mnoge situacije modernog života (robovanje novcu, hrani, drogi...) i dati svjedočanstvo o svojoj vjeri, nakon tumačenja: biblijsko značenje "vjerovati".