Meditacija - Piše: Željko Augustinov

San biskupa Ivana Antunovića

Cijenjeni prijatelju!
Ima jedna slika koju bih ti htio darovati. U pročelju stola, nakon večere, sjedi "baćo", privukao je svijeću i čita novine. S desne strane sjede na zid naslonjeni sin i zet, te pažljivo slušaju. Baći nasuprot, kraj peći, sjedi "nana" i prede vunu. Zastala je, podbočila se na lijevu ruku i pažljivo sluša. Oko nje troje djece igra se kukuruzima, ali su i oni zastali, gledaju i osluškuju. Jedna se djevojčica ispružila na prste i preko ramena majci, koja doji svoje dijete, osluškuje. Snaha pak sjedi za stolom, okrenuta prema "baći", gleda ga i sluša. Ova se slika nalazi na prvoj stranici "Bunjevačkih i šokačkih novina", koje je pokrenuo biskup Antunović u Kaloči 8. srpnja 1870. godine, i to za svoj rod.

Cijenjeni prijatelju, vrijeme je da ova slika oživi u tvojoj kući. Nije toliko važno živiš li na salašu, na selu ili u gradu. Riječ je o duši tvoje obitelji. Dani su kraći a predvečerja sve duža. Poljskih i kućnih radova je sve manje. Jednom mjesečno uzmi Zvonik. Sada si ti na redu. Pročitaj na glas svojima u kući. Kad moj tata ili mama - tako djeca razmišljaju - čita ili nešto radi, onda je to nešto veoma ozbiljno, pa čak i sveto. Vidjet ćeš, uskoro će ti se naći u krilu i s tobom čitati.

Cijenjeni prijatelju, pokreni se, jer Bog te zove, a neka ti ova slika bude na poticaj za to.