Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

Albanija

Zemlja velikog siromaštva, ali bogata životom. Obitelji su velike brojem članova. Mnogi, nažalost, iseljavaju tražeći bolje uvjete života. Nakon komunističke praznine upada se u zamke liberalizma. Crkva ima pune ruke posla na moralnom, kulturnom i gospodarskom planu.

Bogatstvo prošlosti

Albanija (na albanskom Republika e Shqiprise) je država u jugoistočnoj Europi. Sami sebe Albanci nazivaju Shqiptar, od čega je nastao i naziv Šiptari. Albanci su jedan od nastarijih indoeuropskih naroda na balkanskom poluotoku. Albanski jezik je član indoeuropske porodice jezika, i danas mu nije srodan nijedan drugi živi jezik na svijetu. Glavni grad zemlje je Tirana. Drugi važniji gradovi su Drač i Skadar. Albanci su po kulturi, premda im se domovina prostire uz more, tipičan kontinentalni narod, orijentiran više prema svojoj brdovitoj zemlji i uzgoju sitne stoke, nego prema moru i pomorstvu. Međusobno se također veoma oštro razlikuju, sjeverni ratoborni Gegi od južnih miroljubivih Toska. Među sjevernim plemenima Gega mnogi su katolici.

Albanija je jedna od nasiromašnijih europskih zemalja. Kada 1989. godine, a bilo je to još vrijeme komunizma, blažena Majka Terezija došla u Albaniju, službeno su je proveli kroz Skadar. Ona je tražila da joj pokažu najsiromašniji dio grada. Rekli su da u Albaniji nema siromašnih. Uistinu, ulice su bile čiste, nigdje ni kante za smeće. Majka Terezija je zaključila da su ljudi toliko siromašni da nemaju što baciti u smeće. No, zanimljiv je i podatak da se Albanija ubraja u zemlje s najmanjim postotkom samoubojstava.

Albanija je nekada bila većinska katolička zemlja. Od turske okupacije pa do današnjih dana prevladava islam. Iz tih vremena slavne prošlosti uzdiže se lik nacionalnog junaka Skenderbega (1405. - 1468.). Najprije zarobljen od Turaka i preveden na islam, borio se na strani Otomanskog carstva. Kasnije, oslobodivši se, odrekao se islama i borio se za ujedinjenje Albanije. Njegov velebni kip nalazi se u centralnom gradskom parku u Tirani na mjestu gdje je dominirao kip komunističkog diktatora Envera Hodže.

Kršćanski korijeni

Kršćanstvo je u Albaniji staro koliko i prvo apostolsko naviještanje, a vjerojatno je sveti Pavao tijekom svojih apostolskih putovanja donio evanđelje na te prostore, a činjenica je da je Drač već 58. godine imao svoga biskupa. U IV. stoljeću na tim prostorima bilo je pedeset biskupija. Danas u Albaniji ima oko 500.000 katolika, podijeljenih u tri nadbiskupije, tri biskupije i na jugu zemlje jedna apostolska administratura s grko-katolicima i rimokatolicima. Protestanata ima oko 800 tisuća, a više od polovice od 3 i pol milijuna ukupnoga stanovništva pripada islamskoj religiji, to su potomci turskih doseljenika, koji su se nakon 1478. godine nastanili u Albaniji.

U Albaniji ima oko 140 svećenika i 420 redovnica. Mnogi od njih dolaze iz susjednih zemalja. Tako je na primjer skadarski nadbiskup talijanski franjevac, a pomoćni biskup Tirane dominikanac, Maltežanin. Međutim, Albanija je ispala iz "misijskog plana" s obzirom na misionare i misijsku pomoć. Biskupima to nije drago, ali očito je došlo vrijeme da se Crkva u Albaniji osloni na vlastite snage.

U Albaniji djeluju različite redovničke zajednice. Među njima su hrvatske karmelićanke. Djeluju u biskupiji Sapa. Ima ih 10, od kojih su 3 Albanke. Kćeri Božje ljubavi hrvatske provincije imaju 5 zajednica u Albaniji. Imaju tu kandidaturu i novicijat. Prisutne su i franjevke crnogorske provincije. Njih 40 djeluje u Albaniji. A najviše su zastupljene Misionarke ljubavi, oko 80 sestara, jer u siromašnoj Albaniji imaju široko polje rada. One imaju i najviše domaćih zvanja. U Skadru se nalazi bogoslovija. Ima i redovnika koji djeluju u Albaniji među kojima su franjevci i isusovci.

Pola stoljeća progona

Komunizam je pobrao svoje žrtve i u Albaniji. Od 1945. do 1990. mnogi članovi Crkve pretrpjeli su mučeništvo i smrt progonjeni od bezbožnog režima. Oduzeta je crkvena imovina, a Crkva u Albaniji je postala "crkva šutnje" sve do pohoda bl. Majke Terezije 1989. god. i pape Ivana Pavla II. 1993. godine.

O posljedicama komunizma govori brat Alois iz Taiza nakon posjeta toj zemlji:

Upravo sam se vratio iz desetodnevnog posjeta Albaniji, zemlji koju nismo posjetili nekoliko godina. Posjet mi je pomogao bolje shvatiti prilike mladih koje ugošćujemo ovdje tijekom ljeta i na Europskim susretima. To je tim mladim ljudima važno, jer Europu ne zanima pretjerano što se tamo događa.

Zemlja je vrlo lijepa, mala ali "zaokružena" brdima, morem, brežuljcima, bogatim krajolikom i kulturom.

Zapanjujuća je sveprisutna komunistička prošlost. Bunkeri su posvuda vidljivi. Ima ih 800.000 razasutnih kao gljiva po čitavoj zemlji, u gradovima, u blizini kuća, u poljima. Kada pogledate položaj Crkve i mladih u Crkvi, i tu je još sve obilježeno vremenom komunizma.

Svoj sam posjet započeo na sjeveru u Skadru, gradu važnom u povijesti no danas zapostavljenom od političkih vlasti. Ceste su u tako lošem stanju da svećenici moraju putovati u terenskom vozilu kako bi došli do ljudi u selima. U tom sam gradu susreo starijeg svećenika koji je bio u zatvoru dvanaest godina. Rekao je kako je sretan da je pušten, govoreći o brojnim svećenicima i redovnicima koji su u prošlosti smaknuti.

Potreba potpore

Ove godine u mjesecu svibnju albanski biskupi bili su u Rimu u pohodu "ad limina". Papa Benedikt XVI. je potaknuo biskupe da rade složno na dobrobit napaćenog albanskog naroda. Nakon pola stoljeća materijalnog i duhovnog zatiranja, potrebno je liječiti rane i raditi na duhovnoj obnovi crkve i cjelokupnog društva.

Osvrnuvši se na pohod 'ad limina' skadarski nadbiskup Angelo Massafra, rekao je kako biskupi dolaze u Rim potvrditi vjernost Crkve u Albaniji. Među ostalim žele zahvaliti ćemo na naklonosti, potpori Svete Stolice, jer je ona toliko potrebna u vrijeme kada se međunarodna kriza osjeća i u Albaniji i kad se Albanija želi približiti Europi.

Ocrtavajući crkveni život u Albaniji, nadbiskup Massafra je rekao kako crkvena živost i vjernički polet zadivljuju. Europi nema vjerskoga zanosa kakav se osjeća ovdje: uvijek govorim prijateljima i svima koji nas posjete, pomognite nas s vašom stručnošću i vašom kulturnom stečevinom, a mi ćemo vas, kada ovdje dođete, zaraziti svojim misionarskim duhom i vjerskim oduševljenjem. Rekao sam Papi kad sam se, kao član Papinskoga vijeća 'Cor unum', susreo s njim: Svetosti, donosim Vam lijepu vijest, naša Crkva u Albaniji napreduje i raste, to je veoma lijepa stvar, vrlo pozitivna. To ne znači da nemamo teškoća i problema, ali križevi, koji su sastavnica naše svakodnevice, očituju živost naše Crkve - rekao je nadbiskup.