Mladi - Uredio: Vladimir Lišić

Tijesnom stazom ili prostranim putem...?

Izjave poput: To u naše vrijeme nije bilo tako ... ili: Pa ni nama nije bilo lako, štoviše, bilo nam je i teže, vama je sada sve puno lakše! , često možemo čuti od naših roditelja, još češće od rodbine i uopće starijih ljudi oko nas kada spomenu poteškoće odrastanja. No, jesu li oni u pravu? Ili možda ... Činjenica jest da su nam mnoge stvari olakšane, i da nam jest lakše nego starijim generacijama, ali su s tim "pozitivnim" olakšicama došle i one "negativne". Pod tim "negativnim" mislim na to da je danas puno lakše zastraniti nego što je to bilo prije.

"Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14)

Nekako se čini da se taj tijesan put još suzio, skoro pa je nevidljiv, dok se onaj prostrani put nameće. Gdjegod se okreneš, kamo god da kreneš, zagaziš na širok šor. Često ni ne vidiš onaj mali putić koji vodi do uskih vrata, a i ako ga primijetiš, lako ga ponovno izgubiš iz vida, jer se širok put prostro svuda oko tebe. Toliko lijepoga nudi današnji svijet, tvoja okolina, često i oni najbliži, da je postalo jako teško razlikovati dobro od lošega. Nije lako naći svoje mjesto pod zvijezdama, nije lako ići tijesnim putem u društvu koje raskalašeno korača prostranim putem užitka, tjelesne i moralne slobode koja ti dozvoljava sve, ništa ne priječi. Sve je slobodno, nema pogrešnog. Ako se ubrajamo među onih malo koji pronalaze put koji vodi u Život, sigurno nije lako. Onaj koji korača tijesnim putem, shvaća koliko je taj put težak. Mora se suprotstavljati normama današnjega društva, nailazi na nerazumijevanje i podsmijeh. Često je neshvaćen od svojih najbližih, jer malo je onih koji shvaćaju i uviđaju uzak put i njegov smisao. Možda se osjećate usamljeno, ali ne zaboravite Isusove riječi: U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33). Ne zaboravi, draga mlada osobo, da te Bog nije napustio, niti će ikada, jer On vidi tvoje poteškoće i ubraja ti to u pravednost. Oslobodimo se zavodljivosti grijeha kojeg je ovaj svijet prepun, jer sigurno svatko od nas na kraju želi ući na uska vrata. No, ne zaboravimo da je do uskih vrata i tijesan put, koji je potreban proći, koji nam je priprava za vječnost. Svima nam sljeduje vječnost, pitanje je kakva. Odluka je na tebi!
Vladimir

Susret mladih na Čikeriji

Baš je dobro što smo ovdje!

Susret subotičke katoličke mladeži na Čikeriji održan je ove godine 27. kolovoza pod geslom "Baš je dobro što smo ovdje", a osamdesetak mladih provelo je gotovo cijeli dan u druženju i sportskim igrama.
Hodočašće je započelo u 8 sati ispred župe Isusova Uskrsnuća, odakle su se mladi na biciklima uputili na Čikeriju na kojoj su nas i ove godine srdačno ugostili Kata i Stipan Petrekanić. Nakon odmora, uslijedila je sveta ispovijed. Oko 10.30 sati počela je sveta misa koju je predslavio vlč. Predrag Alilović. U nastavku programa, mladi su naučili himnu ovogodišnje Čikerijade, pjesmu Baš je dobro što smo ovdje VIS-a "Proroci", kao i razne plesove što je posebno bilo zanimljivo.

Nakon ručka uslijedila je igra pod nazivom Skrivene puzzle, koja je za cilj imala slaganje plakata na kojem su sadržana osnovna obilježja Čikerijade. Nakon uspješno završene igre, napravljena je i zajednička fotografija.

Ostatak dana mladi su proveli igrajući nogomet, odbojku, bandminton, ili u razgovoru i prijatnom odmoru na zdravom zraku čikerijske šume. Susret je trajao do 17 sati kada su se mladi uputili svojim kućama.

Ovogodišnji susret mladih na Čikeriji organizirao je "ZBOR" mladih katolika uz pomoć sponzora: lokalnih župnika, Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović", Generalnog konzulata RH u Subotici i Jamnice, te uz pomoć mesnica "Jagnje" i "Gat", a svima se toplo zahvaljujemo. Velika zahvala svima koji su na bilo koji način pomogli da ovogodišnja Čikerijada bude uspješno održana. Do sljedeće godine, pozdrav!
Nevena Mlinko
Na plakatu se nalazi tekst treće strofe himne Čikerijade, koji glasi: Tebe ćemo vječno pratit', gdje nas čista srca vode, pjesmom slavit, srcem hvalit, baš je dobro što smo ovdje! Biciklist s desne strane predstavlja sve mlade koji, po običaju, na susret na Čikeriji hodočaste biciklima. Na središnjem dijelu plakata nalazi se veliko srce, koje svatko od nas ima. Ono izgara u plamenu Duha Svetoga. Plamen ima oblik križa - jer bez križa ničiji život ne prolazi. Da bi nam srca bila snažna i čista moramo, prije svega, njegovati osobnu molitvu. Uz njenu pomoć lako i radosno ćemo djelovati u zajednici: igrajući nogomet, pjevajući i plešući, pomažući drugima, biti podrška, što prikazuju maleni ljudi u srcu. U podnožju vatrenoga križa nalazi se velika Božja ruka koja čuva i vodi biciklista tj. sve mlade na njihovu životnom putu, kao i klasovi i grozdovi - simboli Kristova tijela i krvi.
Nevena Mlinko

Priča o obraćenju ...

Ovo je priča o Marku, čovjeku za kojega su u životu znanje, slava, novac i moć, bili važniji nego biti čovjek. Ovo je priča o čovjeku koji je svoj život proveo gazeći sve pred sobom kako bi ostvario svoje ciljeve, da bi na kraju shvatio kako ništa nije ni imao i da je ostao sam. Marko je još za vrijeme studija bio veoma ambiciozan i pohlepan. Nikada ga u životu ništa nije ispunjalo osjećajem zadovoljstva. Nije imao mira u svom srcu, premda je poticao iz pobožne i kršćanske obitelji. Markov otac se njemu i njegovoj sestri trudio usaditi u srce kršćanske kreposti. No te kreposti Marko je održavao sve dok nije krenuo na studij. Markovo životno geslo je postala rečenica: "Čovjek bez srca je uspješan čovjek".

Kako bi postignuo svoje ciljeve tijekom školovanja, koristio je sva dopuštena dozvoljena i nedopuštena sredstva: varao je na ispitima, potplaćivao je profesore, koristio je svoje kolege na sve moguće načine da bi ih kasnije odbacio. Prijatelji su ga poznavali kao čovjeka ledenoga srca, budući da ga ništa nije moglo omesti u ostvarivanju ciljeva. Kada je završio studij, Marka je otac zaposlio u svojoj agenciji za nekretnine na mjestu gdje je trebao raditi s klijentima. Nije mu se svidjelo raditi kao početnik u tvrtki svojega oca. Ali, otac je mislio da je to najbolje rješenje za Markovo ponašanje. Htio ga je naučiti da se sve u životu postiže na lijep i pošten način. Želeći se osvetiti ocu, Marko je primijenio taktiku laži i obmane. Iako je mrzio posao koji radi, pretvarajući se da ga voli, napredovao je do mjesta potpredsjednika, odnosno zamjenika svojega oca. No, to nije bilo ono što je želio. Na jednom sastanku s ostalim dioničarima, na prijevaru je zbacio svojega oca s mjesta predsjednika. Sam je postao novi potpredsjednik. Svojega oca je izbacio iz kuće koju je također dobio od njega. Otac je uporno pokušavao razgovarati s njim, ali on ga nije htio ni vidjeti. Uskoro se Marko oženio i izgradio karijeru kao uspješni biznismen. Prestao je i u crkvu ići, jer, više nije bilo oca da ga prati i opominje. Život mu je cvjetao. Ništa mu sve to nije vrijedilo jer ga nitko nije volio. Nije imao prijatelja, jer je njegovo prijateljstvo bilo temeljeno na koristi i laži. Svoju ženu Marko je često zapostavljao iako mu je ona pružala najveću ljubav koju nije znao cijeniti. I ubrzo se sve promijenilo. Radnici su počeli odlaziti jer nisu bili zadovoljni uvjetima rada koje je nametnuo. Tvrtka je propadala, ali i Markov život. Marko je postajao sve živčaniji. Život sa suprugom i dvoje djece što su ih imali počeo ga je "gušiti". Osjećao je da je nestalo sve što mu je u braku budilo radost i oživljavalo ga. Jednoga dana uslijedilo je ono neizbježno, otjerao je svoju ženu i djecu iz kuće misleći da im time čini uslugu. Ostao je sam. Ali, to ga nije opametilo i nastavljao je raditi po svojemu. Što je više tjerao svoj inat, to je više padao. Počeo je piti. Nervoza i srditost su obuzimali njegovo srce. Ljubomora na druge koji su imali uspjeha u životu, nije mu davala mira. Zaboravio je na očeve riječi o lijepom i poštenom radu. Izgubio je tvrtku, banke su mu oduzele kuću i ostao je na ulici. Potpuno sam. Po cijeli dan Marko je sjedio u kavani, opijao se i tonuo sve više u propast. Ubrzo je počeo koristiti razna umirujuća sredstva da bi na kraju probao i drogu. Imao je samo 36 godina kada se predozirao i završio u bolnici. Jedva je preživio. Zahvaljujući molitvama najbližih i intervenciji oca koji ga nije napustio u tim teškim trenucima, došao je k svijesti. Kada je shvatio svu ljubav i žrtvu oca, pozvao ga je na razgovor i zatražio je svećenika. Nakon duge ispovijedi, pomirio se s ocem. Razgovarao je i sa svojom suprugom koja mu je sve oprostila. Tada je shvatio prave vrijednosti života, i ono najvažnije - više nije bio sam.

Nakon ove priče željela bih vas sve potaknuti na razmišljanje o važnim stvarima u našem životu. Što je to što ti činiš za budućnost, za naše mlade, za tebe samoga? Zbog čega želiš napredovati i osigurati bolju budućnost? I koliko dopuštaš Isusu ući u tvoj život, da te vodi i prati, da bude tvoj ideal kojega ćeš pratiti? Ponašaš li se i ti u nekim životnim situacijama kao Marko i dopuštaš li da te novac, slava i moć zaslijepe? Pomisliš li da ništa od toga nećeš ponijeti sa sobom na onaj svijet?! Zapitaj se postavljaš li i ti drugoga čovjeka na zadnje mjesto u svom životu i dopuštaš da te vode prolazne stvari? Ili ti je ipak važniji čovjek? Svaki čovjek? I onaj koji te živcira, prijatelj koji te iznevjerio, djevojka koja te ostavila, siromah što na ulicama prosi? Zapitaj se samo što činiš, kako to činiš? Zapitaj se kamo ideš?!
Marina Gabrić

Kamo idem?

Kamo idem, Gospodine? Kako te slijediti a pri tom ne gledati samo vlastite interese, ne tražiti izlaz iz nevolje za sebe samoga, nego kao ti, Isuse, čeznuti za sudjelovanjem u patnji za cjelinu. Nerijetko postavljamo sebi ovakva pitanja. Slobodna smo bića, stoji nam na raspolaganju mnoštvo izbora. Ali u konačnici, ipak smo ograničena bića i to nas često sputava u djelovanju. Želimo biti svemogući, apsolutno slobodni, prijeći sve granice koje nas ograničavaju u životu. Vodi nas egoizam i želja za što većom moći, želimo sami sebi biti dostatni, želimo biti bogovi. Eto, to je put za kojim današnji moderni čovjek čezne.

Mi smo ipak Božja stvorenja, stvorena na Njegovu sliku i u nama leži klica ljubavi, Božje ljubavi koja nam se kao savršena i apsolutna očitovala u Njegovu Sinu. Naša duša, koliko god bila grešna, žeđa za Bogom živim, za gledanjem lica Boga kao što psalmist govori u psalmu 42. Uzdajmo se u Boga kao vođu, u njegovu vjernost i njegovu svjetlost na ovom zemaljskom putu koji vodi u život vječni.

Putnici smo, hodočasnici na zemlji, susrećemo se s grijehom i patnjom, ali trebamo biti sigurni da Bog za nas ima plan, želi se susresti s nama u eshatonu. Utjelovio se radi nas, otkupio naše grijehe i umro za nas još dok bijasmo grešnici (usp. Rim 5,8).

Isus nas poziva na ljubav prema Ocu te želi u svemu ispunjavati volju Očevu i ljubiti sve Očevom ljubavi. To bi trebala biti i naša trajna želja i nastojanje u ovom zemaljskom životu. On nam daje upute kako ostati u Očevoj ljubavi: "Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi"(Iv 15,10a). Dakle, da bismo išli pravim putem, potrebno je vršenje njegovih zapovijedi. Ne volimo riječ zapovijed jer mislimo da nas zapovijedi ograničavaju, nameću i prisiljavaju na nešto. Za Isusa postoji jedna jedina zapovijed: ljubav, koja ide prema Bogu i prema bližnjemu.

Ukoliko dopustimo djelovanje Duha ljubavi, nećemo imati straha pred životnim izazovima. Trebamo biti svjesni da nas Bog neće napustiti, da je u njemu naše spasenje i zaklon do vječnosti. Stoga budimo hrabri i zaobiđimo sve ono što nas sputava na putu do našega Gospodina. /A. P./

Mladosti

Mladosti, tako si Lijepa, tako draga, bogata, uzbudljiva - kAžu, najljepši dio života! Znam cijeniti Dar mladosti kojim sam darovan od Boga. Znam! Ali, kažu neke pametne glave "mladost-ludoSt", a neke usijane da kad si mlad možeš i trebaš rAditi sve. Koliko puta sMo to čuli od naših prijatelja, pa i sAmi to izgovorili u zanosu! Da mlad čovjek može sve, donekLe je istina. U mladosti je ljudsko tijelo sposobnije, jače, izdržljIvije od onog djetinjeg i staračkog. To ti treba biti veliki poticaj, hraNiti svoju volju novim koracima, uspjEsima, saznanjima i ciljevima. Jer možeš, trebaš to željeti, ulagati trud, usPjeti! Da mlad čovjek treba Raditi sve, to već nije istina. Jel' trebaš i smiješ ubIjati ljude ako ti se prohtije!? Ne govorim o ekStremnim slučajevima. Riječi znaju biTi ubojitije i od najhladnijeg oružja. Samo jedna tvojA gruba, riJeč osude, laž, kleveta, pa čak i pohlepne, bludnE misli ubijaju. I sebe ubijaš grijehom! Jednu od najvećih opasnosti za Mladoga čovjeka predstavlja neumjerenost. Jer, svašta je na našem "životnom" tržištu u poNudi. "Kad ćeš ako ne sad! Jednom si mlad!" Da, sAmo jednom, i baš zbog toga ne želim proživjeti svoju mladost na pogrešan način, na štetu Sebi. Je li umjereno ostajati u gradu do 5, pol 6 izjutra? Umjesto jednoga pića popiti - sVe? Razmisli. Bog ti daruje život, i svaki novi dan je NjEgov novi dar. U njemu trebaš biti nasmijan, radostan, vrijedan - opravdati kruh koji se nađe na trpezarijskom stolu. Ili mamuran, umoran, ni za što? Ne ...
Nevena Mlinko

Lažni prorok

"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi." (Mt 7,15)

Mudri ljudi kažu da ti je najbolji prijatelj onaj koji ti govori najviše istine, a mi smo danas postali toliko osjetljivi da nas nitko ne smije ni "dirnuti"! Nitko nam ne može i ne smije reći da griješimo! Ne smije nam nitko skrenuti pozornost na činjenicu da nismo u pravu, jer nitko nam ne može govoriti kako treba činiti ono što činimo ... Također smo i poput te druge strane, ne želimo uvrijediti, želimo biti prijateljski nastrojeni ... Moramo uočiti da će nam najviše istine reći osoba koja nas najviše voli, iako to ne želimo čuti! Jedna od najvećih odlika lažnoga proroka je to što će nam uvijek reći ono što želimo čuti, nikada nam neće kvariti paradu! Činit će nas veselim, toliko da će nam se zavrtjeti u glavi! Toliko će nas zabaviti da se nikada nećemo pozabaviti velikim pitanjima poput ovoga: Djeluje li Bog u mom životu, rastem li u svetosti, živim li po njegovim zapovijedima, ljubim li svoje bližnje? Jesam li spreman stati pred Boga na zadnjem sudu?

Jesi li ikada zastao i na trenutak razmislio o tome kamo ideš? Kako se tvoj život razvija? Vršiš li Božju volju? Ovaj svijet je prepun lažnih proroka, koji nude tolika uživanja da uopće nije teško zastraniti i zanemariti našu budućnost. Ne govorim o ovozemaljskoj budućnosti, nego o vječnosti. Mi smo tek hodočasnici na Zemlji, ovaj život je prolazan, ovaj život je tek trenutak u vječnosti ... Ali, ovaj trenutak je presudan za našu vječnost! Ovaj trenutak moramo iskoristiti kako bismo zavrijedili vječnost u Božjoj blizini! Ako ga zanemarimo, trenutak će proći i znamo kakva nam onda vječnost slijedi.

Ne dozvoli lažnim prorocima da te zavedu i odvedu od Boga, ne dopusti da zbog trenutnih zadovoljstava zanemariš svoju vječnost. Bog te je stvorio na svoju sliku i priliku, tvoje ime je urezao u svoj dlan, tebi su vlasi na glavi sve izbrojene. Nemoj iznevjeriti povjerenje i ljubav koju ti je ukazao, nemoj Ga zanemariti i ostaviti Ga po strani. Bog ti je dao toliko toga, iskoristi to, iskoristi ovaj trenutak na Zemlji kako bi u onaj dan bio dostojan gledati Njega u lice i vječno prebivati u Njegovoj blizini.
V. L.