Mladi - Uredio: Vladimir Lišić
Tijesnom stazom
ili prostranim putem...?
Izjave poput: To u naše vrijeme nije
bilo tako ... ili: Pa ni nama nije bilo lako,
štoviše, bilo nam je i teže, vama je sada sve
puno lakše! , često možemo čuti od naših
roditelja, još češće od rodbine i uopće starijih
ljudi oko nas kada spomenu poteškoće
odrastanja. No, jesu li oni u pravu? Ili možda ...
Činjenica jest da su nam mnoge stvari olakšane, i da nam
jest lakše nego starijim generacijama, ali su s tim "pozitivnim"
olakšicama došle i one "negativne". Pod tim "negativnim"
mislim na to da je danas puno lakše zastraniti nego što je to
bilo prije.
"Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put
koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska
vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"
(Mt 7,13-14)
Nekako se čini da se taj tijesan put još suzio, skoro pa je
nevidljiv, dok se onaj prostrani put nameće. Gdjegod se okreneš,
kamo god da kreneš, zagaziš na širok šor. Često ni ne
vidiš onaj mali putić koji vodi do uskih vrata, a i ako ga primijetiš,
lako ga ponovno izgubiš iz vida, jer se širok put prostro
svuda oko tebe. Toliko lijepoga nudi današnji svijet, tvoja okolina,
često i oni najbliži, da je postalo jako teško razlikovati
dobro od lošega. Nije lako naći svoje mjesto pod zvijezdama,
nije lako ići tijesnim putem u
društvu koje raskalašeno korača
prostranim putem užitka,
tjelesne i moralne slobode
koja ti dozvoljava sve,
ništa ne priječi. Sve je slobodno,
nema pogrešnog.
Ako se ubrajamo među
onih malo koji pronalaze put
koji vodi u Život, sigurno nije lako. Onaj koji korača tijesnim
putem, shvaća koliko je taj put težak. Mora se suprotstavljati
normama današnjega društva, nailazi na nerazumijevanje i
podsmijeh. Često je neshvaćen od svojih najbližih, jer malo je
onih koji shvaćaju i uviđaju uzak put i njegov smisao. Možda
se osjećate usamljeno, ali ne zaboravite Isusove riječi: U svijetu
imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33).
Ne zaboravi, draga mlada osobo, da te Bog nije napustio, niti
će ikada, jer On vidi tvoje poteškoće i ubraja ti to u pravednost.
Oslobodimo se zavodljivosti grijeha kojeg je ovaj svijet
prepun, jer sigurno svatko od nas na kraju želi ući na uska
vrata. No, ne zaboravimo da je do uskih vrata i tijesan put, koji
je potreban proći, koji nam je priprava za vječnost. Svima nam
sljeduje vječnost, pitanje je kakva. Odluka je na tebi!
Vladimir
Susret mladih na Čikeriji
Baš je dobro što smo ovdje!
Susret subotičke katoličke mladeži na Čikeriji održan
je ove godine 27. kolovoza pod geslom "Baš je
dobro što smo ovdje", a osamdesetak mladih provelo je
gotovo cijeli dan u druženju i sportskim igrama.
Hodočašće je započelo u 8
sati ispred župe Isusova Uskrsnuća,
odakle su se mladi na
biciklima uputili na Čikeriju na
kojoj su nas i ove godine srdačno
ugostili Kata i Stipan
Petrekanić. Nakon odmora,
uslijedila je sveta ispovijed.
Oko 10.30 sati počela je sveta
misa koju je predslavio vlč.
Predrag Alilović. U nastavku
programa, mladi su naučili
himnu ovogodišnje Čikerijade, pjesmu Baš je dobro što smo
ovdje VIS-a "Proroci", kao i razne plesove što je posebno bilo
zanimljivo.
Nakon ručka uslijedila je igra pod nazivom Skrivene puzzle,
koja je za cilj imala slaganje plakata na kojem su sadržana
osnovna obilježja Čikerijade. Nakon uspješno završene
igre, napravljena je i zajednička fotografija.
Ostatak dana mladi su proveli igrajući nogomet, odbojku,
bandminton, ili u razgovoru i prijatnom odmoru na zdravom
zraku čikerijske šume. Susret je trajao do 17 sati kada su
se mladi uputili svojim kućama.
Ovogodišnji susret mladih
na Čikeriji organizirao je
"ZBOR" mladih katolika uz
pomoć sponzora: lokalnih župnika,
Katoličkog instituta za kulturu,
povijest i duhovnost "Ivan
Antunović", Generalnog konzulata
RH u Subotici i Jamnice, te
uz pomoć mesnica "Jagnje" i
"Gat", a svima se toplo zahvaljujemo.
Velika zahvala svima koji
su na bilo koji način pomogli da
ovogodišnja Čikerijada bude uspješno održana. Do sljedeće
godine, pozdrav!
Nevena Mlinko
Na plakatu se nalazi tekst treće strofe himne Čikerijade, koji glasi:
Tebe ćemo vječno pratit', gdje nas čista srca vode, pjesmom slavit, srcem
hvalit, baš je dobro što smo ovdje! Biciklist s desne strane predstavlja sve
mlade koji, po običaju, na susret na Čikeriji hodočaste biciklima. Na
središnjem dijelu plakata nalazi se veliko srce, koje svatko od nas ima.
Ono izgara u plamenu Duha Svetoga. Plamen ima oblik križa - jer bez
križa ničiji život ne prolazi. Da bi nam srca bila snažna i čista moramo,
prije svega, njegovati osobnu molitvu. Uz njenu pomoć lako i radosno
ćemo djelovati u zajednici: igrajući nogomet, pjevajući i plešući, pomažući
drugima, biti podrška, što prikazuju maleni ljudi u srcu. U podnožju
vatrenoga križa nalazi se velika Božja ruka koja čuva i vodi biciklista
tj. sve mlade na njihovu životnom putu, kao i klasovi i grozdovi -
simboli Kristova tijela i krvi.
Nevena Mlinko
Priča o obraćenju ...
Ovo je priča o Marku, čovjeku za kojega su u
životu znanje, slava, novac i moć, bili važniji nego biti
čovjek. Ovo je priča o čovjeku koji je svoj život proveo
gazeći sve pred sobom kako bi ostvario svoje
ciljeve, da bi na kraju shvatio kako ništa nije ni imao
i da je ostao sam. Marko je još za vrijeme studija bio
veoma ambiciozan i pohlepan. Nikada ga u životu
ništa nije ispunjalo osjećajem zadovoljstva. Nije imao
mira u svom srcu, premda je poticao iz pobožne i
kršćanske obitelji. Markov otac se njemu i njegovoj
sestri trudio usaditi u srce kršćanske kreposti. No te
kreposti Marko je održavao sve dok nije krenuo na
studij. Markovo životno geslo je postala rečenica:
"Čovjek bez srca je uspješan čovjek".
Kako bi postignuo svoje ciljeve tijekom školovanja,
koristio je sva dopuštena dozvoljena i nedopuštena
sredstva: varao je na ispitima, potplaćivao je
profesore, koristio je svoje kolege na sve moguće
načine da bi ih kasnije odbacio. Prijatelji su ga poznavali
kao čovjeka ledenoga srca, budući da ga ništa
nije moglo omesti u ostvarivanju ciljeva. Kada je završio
studij, Marka je otac zaposlio u svojoj agenciji za
nekretnine na mjestu gdje je trebao raditi s klijentima.
Nije mu se
svidjelo raditi kao
početnik u tvrtki
svojega oca. Ali,
otac je mislio da
je to najbolje rješenje
za Markovo
ponašanje. Htio ga
je naučiti da se
sve u životu postiže
na lijep i
pošten način. Želeći
se osvetiti
ocu, Marko je primijenio
taktiku laži
i obmane. Iako
je mrzio posao
koji radi, pretvarajući
se da ga
voli, napredovao
je do mjesta potpredsjednika,
odnosno zamjenika svojega oca.  No, to
nije bilo ono što je želio. Na jednom sastanku s ostalim
dioničarima, na prijevaru je zbacio svojega oca s
mjesta predsjednika. Sam je postao novi potpredsjednik.
Svojega oca je izbacio iz kuće koju je također
dobio od njega. Otac je uporno pokušavao razgovarati
s njim, ali on ga nije htio ni vidjeti. Uskoro se
Marko oženio i izgradio karijeru kao uspješni biznismen.
Prestao je i u crkvu ići, jer, više nije bilo oca da
ga prati i opominje. Život mu je cvjetao. Ništa mu sve
to nije vrijedilo jer ga nitko nije volio. Nije imao prijatelja,
jer je njegovo prijateljstvo bilo temeljeno na
koristi i laži. Svoju ženu Marko je često zapostavljao
iako mu je ona pružala najveću ljubav koju nije znao
cijeniti. I ubrzo se sve promijenilo. Radnici su počeli
odlaziti jer nisu bili zadovoljni uvjetima rada koje je
nametnuo. Tvrtka je propadala, ali i Markov život.
Marko je postajao sve živčaniji. Život sa suprugom i
dvoje djece što su ih imali počeo ga je "gušiti".
Osjećao je da je nestalo sve što mu je u braku budilo
radost i oživljavalo ga. Jednoga dana uslijedilo je
ono neizbježno, otjerao je svoju ženu i djecu iz kuće
misleći da im time čini uslugu. Ostao je sam. Ali, to
ga nije opametilo i nastavljao je raditi po svojemu.
Što je više tjerao svoj inat, to je više padao. Počeo je
piti. Nervoza i srditost su obuzimali njegovo srce.
Ljubomora na druge koji su imali uspjeha u životu,
nije mu davala mira. Zaboravio je na očeve riječi o
lijepom i poštenom radu. Izgubio je tvrtku, banke su
mu oduzele kuću i ostao je na ulici. Potpuno sam. Po
cijeli dan Marko je sjedio u kavani, opijao se i tonuo
sve više u propast. Ubrzo je počeo koristiti razna umirujuća
sredstva da bi na kraju probao i drogu. Imao je
samo 36 godina kada se predozirao i završio u bolnici.
Jedva je preživio. Zahvaljujući molitvama najbližih
i intervenciji oca koji ga nije napustio u tim teškim
trenucima, došao je k svijesti. Kada je shvatio svu ljubav
i žrtvu oca,
pozvao ga je na
razgovor i zatražio
je svećenika. Nakon
duge ispovijedi,
pomirio se s
ocem. Razgovarao
je i sa svojom suprugom
koja mu
je sve oprostila.
Tada je shvatio prave
vrijednosti života,
i ono najvažnije
- više nije bio
sam.
Nakon ove priče
željela bih vas
sve potaknuti na
razmišljanje o važnim
stvarima u
našem životu. Što
je to što ti činiš za budućnost, za naše mlade, za tebe
samoga? Zbog čega želiš napredovati i osigurati bolju
budućnost? I koliko dopuštaš Isusu ući u tvoj život,
da te vodi i prati, da bude tvoj ideal kojega ćeš pratiti?
Ponašaš li se i ti u nekim životnim situacijama kao
Marko i dopuštaš li da te novac, slava i moć zaslijepe?
Pomisliš li da ništa od toga nećeš ponijeti sa sobom
na onaj svijet?! Zapitaj se postavljaš li i ti drugoga
čovjeka na zadnje mjesto u svom životu i dopuštaš da
te vode prolazne stvari? Ili ti je ipak važniji čovjek?
Svaki čovjek? I onaj koji te živcira, prijatelj koji te
iznevjerio, djevojka koja te ostavila, siromah što na
ulicama prosi? Zapitaj se samo što činiš, kako to
činiš? Zapitaj se kamo ideš?!
Marina Gabrić
Kamo idem?
Kamo idem, Gospodine? Kako te slijediti a pri tom ne
gledati samo vlastite interese, ne tražiti izlaz iz nevolje za
sebe samoga, nego kao ti, Isuse, čeznuti za sudjelovanjem u
patnji za cjelinu. Nerijetko postavljamo sebi ovakva pitanja.
Slobodna smo bića, stoji nam na raspolaganju mnoštvo izbora.
Ali u konačnici, ipak smo ograničena bića i to nas često
sputava u djelovanju. Želimo biti svemogući, apsolutno slobodni,
prijeći sve granice koje nas ograničavaju u životu.
Vodi nas egoizam i želja za što većom moći, želimo sami sebi
biti dostatni, želimo biti bogovi. Eto, to je put za kojim današnji
moderni čovjek čezne.
Mi smo ipak Božja stvorenja, stvorena na Njegovu sliku
i u nama leži klica ljubavi, Božje ljubavi koja nam se kao
savršena i apsolutna očitovala u Njegovu Sinu. Naša duša,
koliko god bila grešna, žeđa za Bogom živim, za gledanjem
lica Boga kao što psalmist govori u psalmu 42. Uzdajmo se u
Boga kao vođu, u njegovu vjernost i njegovu svjetlost na
ovom zemaljskom putu koji vodi u život vječni.
Putnici smo, hodočasnici na zemlji, susrećemo se s grijehom
i patnjom, ali trebamo biti sigurni da Bog za nas ima
plan, želi se susresti s nama u
eshatonu. Utjelovio se radi nas,
otkupio naše grijehe i umro za
nas još dok bijasmo grešnici
(usp. Rim 5,8).
Isus nas poziva na ljubav
prema Ocu te želi u svemu ispunjavati
volju Očevu i ljubiti sve
Očevom ljubavi. To bi trebala
biti i naša trajna želja i nastojanje
u ovom zemaljskom životu. On nam daje upute kako ostati
u Očevoj ljubavi: "Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete
u mojoj ljubavi"(Iv 15,10a). Dakle, da bismo išli pravim
putem, potrebno je vršenje njegovih zapovijedi. Ne volimo
riječ zapovijed jer mislimo da nas zapovijedi ograničavaju,
nameću i prisiljavaju na nešto. Za Isusa postoji jedna jedina
zapovijed: ljubav, koja ide prema Bogu i prema bližnjemu.
Ukoliko dopustimo djelovanje Duha ljubavi, nećemo
imati straha pred životnim izazovima. Trebamo biti svjesni
da nas Bog neće napustiti, da je u njemu naše spasenje i
zaklon do vječnosti. Stoga budimo hrabri i zaobiđimo sve
ono što nas sputava na putu do našega Gospodina. /A. P./
Mladosti
Mladosti, tako si Lijepa, tako draga, bogata, uzbudljiva
- kAžu, najljepši dio života! Znam cijeniti Dar mladosti
kojim sam darovan od Boga. Znam! Ali, kažu neke pametne
glave "mladost-ludoSt", a neke usijane da kad si mlad
možeš i trebaš rAditi sve. Koliko puta sMo to čuli od naših
prijatelja, pa i sAmi to izgovorili u zanosu! Da mlad čovjek
može sve, donekLe je istina. U mladosti je ljudsko tijelo sposobnije,
jače, izdržljIvije od onog djetinjeg i staračkog. To ti
treba biti veliki poticaj, hraNiti svoju volju novim koracima,
uspjEsima, saznanjima i ciljevima. Jer možeš, trebaš to
željeti, ulagati trud, usPjeti! Da mlad čovjek treba Raditi
sve, to već nije istina. Jel' trebaš i smiješ ubIjati ljude ako ti
se prohtije!? Ne govorim o ekStremnim slučajevima. Riječi
znaju biTi ubojitije i od najhladnijeg oružja. Samo jedna
tvojA gruba, riJeč osude, laž, kleveta, pa čak i pohlepne,
bludnE misli ubijaju. I sebe ubijaš grijehom! Jednu od najvećih
opasnosti za Mladoga čovjeka predstavlja neumjerenost.
Jer, svašta je na našem "životnom" tržištu u poNudi.
"Kad ćeš ako ne sad! Jednom si mlad!" Da, sAmo jednom, i
baš zbog toga ne želim proživjeti svoju mladost na pogrešan
način, na štetu Sebi. Je li umjereno ostajati u gradu do 5, pol
6 izjutra? Umjesto jednoga pića popiti - sVe? Razmisli. Bog
ti daruje život, i svaki novi dan je NjEgov novi dar. U njemu
trebaš biti nasmijan, radostan, vrijedan - opravdati kruh
koji se nađe na trpezarijskom stolu. Ili mamuran, umoran, ni
za što? Ne ...
Nevena Mlinko
Lažni prorok
"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem
odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi." (Mt 7,15)
Mudri ljudi kažu da ti je najbolji prijatelj onaj koji ti
govori najviše istine, a mi smo danas postali toliko osjetljivi
da nas nitko ne smije ni "dirnuti"! Nitko nam ne može i ne
smije reći da griješimo! Ne smije nam nitko skrenuti pozornost
na činjenicu da nismo u pravu, jer nitko nam ne može
govoriti kako treba činiti ono što činimo ... Također smo i
poput te druge strane, ne želimo uvrijediti, želimo biti prijateljski
nastrojeni ... Moramo uočiti da će nam najviše istine
reći osoba koja nas najviše voli, iako to ne želimo čuti! Jedna
od najvećih odlika lažnoga proroka je to što će nam uvijek
reći ono što želimo čuti, nikada nam neće kvariti paradu!
Činit će nas veselim, toliko da će nam se zavrtjeti u glavi!
Toliko će nas zabaviti da se nikada nećemo pozabaviti velikim
pitanjima poput ovoga: Djeluje li Bog u mom životu,
rastem li u svetosti, živim li po njegovim zapovijedima, ljubim
li svoje bližnje? Jesam li spreman stati pred Boga na
zadnjem sudu?
Jesi li ikada zastao i na trenutak razmislio o tome kamo
ideš? Kako se tvoj život razvija? Vršiš li Božju volju? Ovaj svijet
je prepun lažnih proroka, koji nude tolika uživanja da
uopće nije teško zastraniti i zanemariti našu budućnost. Ne
govorim o ovozemaljskoj budućnosti, nego o vječnosti. Mi
smo tek hodočasnici na Zemlji, ovaj život je prolazan, ovaj
život je tek trenutak u vječnosti ... Ali, ovaj trenutak je presudan
za našu vječnost! Ovaj trenutak moramo iskoristiti
kako bismo zavrijedili vječnost u Božjoj blizini! Ako ga zanemarimo,
trenutak će proći i znamo kakva nam onda vječnost
slijedi.
Ne dozvoli lažnim prorocima da te zavedu i odvedu od
Boga, ne dopusti da zbog trenutnih zadovoljstava zanemariš
svoju vječnost. Bog te je stvorio na svoju sliku i priliku, tvoje
ime je urezao u svoj dlan, tebi su vlasi na glavi sve izbrojene.
Nemoj iznevjeriti povjerenje i ljubav koju ti je ukazao, nemoj
Ga zanemariti i ostaviti Ga po strani. Bog ti je dao toliko
toga, iskoristi to, iskoristi ovaj trenutak na Zemlji kako bi u
onaj dan bio dostojan gledati Njega u lice i vječno prebivati
u Njegovoj blizini.
V. L.
|
|
|
