Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Neumorni proučavatelj moralnog bogoslovlja

U Somboru i u okolnim selima, u Gerardovo doba, živio je znatan, brojan i vjernički katolički puk koji je pripadao hrvatskoj, mađarskoj i njemačkoj narodnosti. Jednako tako u Somboru i u okolici živjeli su Srbi, pravoslavne vjeroispovijesti i nešto protestanata. Gerard je poznavao sva tri jezika kojima su vjernici govorili. U svojoj nastupnoj propovijedi u Somboru u kolovozu 1904. izjavio je da je poslan svima, osobito onima ''koji su teške rane zadobili'', a isto tako da je spreman primiti i saslušati svakoga, ne samo katolika, u bilo koje doba dana i noći.

Činjenice potvrđuju da su stanovnici Sombora i okolice masovno dolazili na sv. ispovijed. Ljetopis somborskoga samostana bilježi da je napose nedjeljama i blagdanima bilo toliko pokornika da su znali ispovijedati cijelo prijepodne s početkom već u 5 sati ujutro. Vremenom su vjernici otkrili da se sluga Božji redovito nalazi u crkvi ili je provjeravao nema li koga za ispovijed. Poticao je na ispovijed kada je netko preko dana dolazio u crkvu, stoga su vjernici znali da je lako dostupan.

Poslije dolaska u Sombor naš se sluga Božji jedno vrijeme osjetio nesposobnim, neznalicom, za službu ispovjednika. Mislio je da se zbog toga treba odreći službe ispovijedanja. Međutim, učinci njegove službe djelitelja Božjega milosrđa po sakramentu pomirenja ohrabruju ga da nastavi biti posrednik Božjega milosrđa u tom sakramentu.

Vlastoručnim zapisom ističe da ga "Isus sramoti", jer je ispovijedanjem uspio obratiti dvojicu priležnika. "Došao je ateist" da bi diskutirao ali se brzo pretvorio u pokornika. Drugi put mu se pak potužio otac kako mu je sin umro u Skoplju bez sakramenata jer nije bilo svećenika da ga pohodi.

Spomenuti učinci i dolazak vjernika na sv. ispovijed ohrabrili su slugu Božjega da nastavi biti na raspolaganju dušama u sakramentu pomirenja, i jednako tako ga potaknuli da se neprestanim proučavanjem moralnog bogoslovlja za tu službu što bolje osposobi.

Brojne rukopisne stranice, vlastoručno zapisane na latinskom jeziku, svjedoče o njegovom marljivom proučavanju moralnog bogoslovlja u kojima citira autore, priručnike poznatih moralista njegova vremena kao što je Prümer, Noldin, Bucceroni, Vermeersch, Lehmkul, Müller, zatim časopis Quartalschrift, koji još uvijek izlazi u Linzu (Austrija), čiji se brojevi nalaze u karmelskoj knjižnici u Somboru od prvog broja pa sve do 1941. godine. Mišljenja raznih autora moralista, koji pišu u tome časopisu, sluga Božji također navodi, usvaja ih u svojim rukopisima. Na temelju saznanja koja crpi iz tih izvora rješava konkretne slučajeve koji mu se događaju u praksi ispovjednika.

U pismohrani Subotičke biskupije nalaze se originalni dopisi sluge Božjega u kojima traži ovlaštenje od biskupa da ''in foro interno'' riješi neke slučajeve. Držim da ima u sadržajima Gerardovih rukopisa, u odnosu na moralno bogoslovlje, na pastoral prilično materijala barem za jedan lijepi i sadržajni diplomski rad!

Gerardovo marljivo proučavanje moralnog bogoslovlja nije ostajalo na teoretskoj razini već ga je, zajedno s njegovim dubokom duhovnim životom, osposobilo i ohrabrilo da se posveti djelatnosti djelitelja Božjeg milosrđa. Jednako tako da u njemu vjernici otkriju sigurnoga i iskusnoga duhovnoga vođu, da on postane vrlo traženi ispovjednik i voditelj duša. Tu činjenicu potvrđuje i Gerardov nasljednik na poglavarskoj službi u somborskom samostanu koji će obavijestiti vrhovnog poglavara u Rimu, pod čijom je neposrednom upravom somborski samostan od 1924., da će vrlo svečano proslaviti srebrni jubilej svećeništva oca Gerarda 1927. godine jer je "poznat u cijelom bačkom kraju po svojoj revnosti". Subotički franjevački gvardijan također ističe da je Gerard bio vrlo traženi ispovjednik dok je kod franjevaca boravio od 1945. do 1948. godine.

Jamačno, vjernici su intuitivno u susretu s njime otkrili u njemu ne samo Božjeg čovjeka nego i učenog ispovjednika, na kojeg su se mogli osloniti u vlastitim duhovnim potrebama. Nama je istom sada moguće dočarati ne samo Gerarda kao duhovnog čovjeka nego i kao iskusnog ispovjednika. Nastojao je povezati u vlastitom životu svetost s učenošću ispovjednika. U njemu otkrivamo tijesnu povezanost između duhovnog života i osposobljenosti u vođenju duša. Na takvu osposobljenost sigurno ga je poticala njegova ljubav prema Bogu i bližnjemu. Nalazim potvrdu ovoj tvrdnji među mnogim njegovim zapisima: "Duše su skupe kao Isusov život"1. "Zaboraviti sebe samo da liječim Isuse Tvoje rane... Želim što želite: izbrisati grijehe i kazne... spasiti sve duše"2. On želi ne samo davati odrješenje od grijeha nego i "liječiti duše": "Duhovni život kršćanina: liječenje tijela i duše... (a to je isto što i)... živjeti po vjeri, ufanju i ljubavi... jer po njima raste krotkost, pravda, mudrost, molitva, srčanost"3.
________________
1. Duhovne vježbe, 23.
2. Razgovor s Isusom, 003909.
3. Bilješke hrvatski, 006630.

Poetski kutak - Uređuje: Katarina Čeliković

TONKA ŠIMIĆ

Rođena je 1983. godine u Plavni gdje završava osnovnu školu a gdje i sada živi. Gimnaziju je pohađala u Bačkoj Palanci. Za svoje pjesme dobivala je pohvale i nagrade u okviru škole i na razini općine. Pjesme su joj objavljene u zbirkama Lira naiva 2006., 2007. i 2008. sa istoimenog susreta. Osim poezijom bavi se glazbom i aktivna je u udruzi žena Plavne

JUTRO NA SELU

Noć još nije
plašt svoj podigla,
ni zoru probudila,
a moja mati već se digla.

U peć kaljevu vatru je potpalila,
stoku naranila,
kokoši pustila,
jaja pokupila...

Miris kruha
u sobu nam stiže,
iz kreveta nas podiže,
oblačimo naša ruha.

Za astal sidamo
i k'o da ruku nemamo,
pa nas mati služi
kruh, jaja, sir - sve nam ona pruži.

Prije nego fruštukamo,
mi se Bogu pomolimo:
"Blagoslovi naše jilo,
uvik HVALA za sve Ti bilo!"

Tonka Šimić