Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ
Neumorni proučavatelj moralnog bogoslovlja
U Somboru i u
okolnim selima, u Gerardovo
doba, živio je znatan, brojan i vjernički
katolički puk koji je pripadao hrvatskoj,
mađarskoj i njemačkoj narodnosti.
Jednako tako u Somboru i u okolici živjeli
su Srbi, pravoslavne vjeroispovijesti i nešto
protestanata. Gerard je poznavao sva tri
jezika kojima su vjernici govorili. U svojoj
nastupnoj propovijedi u Somboru u kolovozu
1904. izjavio je da je poslan svima, osobito
onima ''koji su teške rane zadobili'', a
isto tako da je spreman primiti i saslušati
svakoga, ne samo katolika, u bilo koje doba
dana i noći.
Činjenice potvrđuju da su stanovnici
Sombora i okolice masovno dolazili na sv.
ispovijed. Ljetopis somborskoga samostana
bilježi da je napose nedjeljama i blagdanima
bilo toliko pokornika da su znali ispovijedati
cijelo prijepodne s početkom već u
5 sati ujutro. Vremenom su vjernici otkrili
da se sluga Božji redovito nalazi u crkvi ili
je provjeravao nema li koga za ispovijed.
Poticao je na ispovijed kada je netko preko
dana dolazio u crkvu, stoga su vjernici
znali da je lako dostupan.
Poslije dolaska u Sombor naš se sluga
Božji jedno vrijeme osjetio nesposobnim,
neznalicom, za službu ispovjednika. Mislio
je da se zbog toga treba odreći službe ispovijedanja.
Međutim, učinci njegove službe
djelitelja Božjega milosrđa po sakramentu
pomirenja ohrabruju ga da nastavi biti
posrednik Božjega milosrđa u tom sakramentu.
Vlastoručnim zapisom ističe da ga
"Isus sramoti", jer je ispovijedanjem uspio
obratiti dvojicu priležnika. "Došao je ateist"
da bi diskutirao ali se brzo pretvorio u
pokornika. Drugi put mu se pak potužio
otac kako mu je sin umro u Skoplju bez
sakramenata jer nije bilo svećenika da ga
pohodi.
Spomenuti učinci i dolazak vjernika
na sv. ispovijed ohrabrili su slugu Božjega
da nastavi biti na raspolaganju dušama u
sakramentu pomirenja, i jednako tako ga
potaknuli da se neprestanim proučavanjem
moralnog bogoslovlja za tu službu što bolje
osposobi.
Brojne rukopisne stranice, vlastoručno
zapisane na latinskom jeziku, svjedoče
o njegovom marljivom proučavanju
moralnog bogoslovlja u kojima citira autore,
priručnike poznatih moralista njegova
vremena kao što je Prümer, Noldin,
Bucceroni, Vermeersch, Lehmkul, Müller,
zatim časopis Quartalschrift, koji još uvijek
izlazi u Linzu (Austrija), čiji se brojevi nalaze
u karmelskoj knjižnici u Somboru od
prvog broja pa sve do 1941. godine. Mišljenja
raznih autora moralista, koji pišu u tome časopisu, sluga Božji također navodi,
usvaja ih u svojim rukopisima. Na temelju
saznanja koja crpi iz tih izvora rješava konkretne
slučajeve koji mu se događaju u praksi
ispovjednika.
U pismohrani Subotičke biskupije
nalaze se originalni dopisi sluge Božjega u
kojima traži ovlaštenje od biskupa da ''in
foro interno'' riješi neke slučajeve. Držim
da ima u sadržajima Gerardovih rukopisa,
u odnosu na moralno bogoslovlje, na pastoral
prilično materijala barem za jedan lijepi
i sadržajni diplomski rad!
Gerardovo marljivo proučavanje moralnog
bogoslovlja nije ostajalo na teoretskoj
razini već ga je, zajedno s njegovim
dubokom duhovnim životom, osposobilo i
ohrabrilo da se posveti djelatnosti djelitelja
Božjeg milosrđa. Jednako tako da u njemu
vjernici otkriju sigurnoga i iskusnoga
duhovnoga vođu, da on postane vrlo traženi
ispovjednik i voditelj duša. Tu činjenicu
potvrđuje i Gerardov nasljednik na poglavarskoj
službi u somborskom samostanu
koji će obavijestiti vrhovnog poglavara u
Rimu, pod čijom je neposrednom upravom
somborski samostan od 1924., da će vrlo
svečano proslaviti srebrni jubilej svećeništva
oca Gerarda 1927. godine jer je "poznat
u cijelom bačkom kraju po svojoj
revnosti". Subotički franjevački gvardijan
također ističe da je Gerard bio vrlo traženi
ispovjednik dok je kod franjevaca boravio
od 1945. do 1948. godine.
Jamačno, vjernici su intuitivno u susretu
s njime otkrili u njemu ne samo
Božjeg čovjeka nego i učenog ispovjednika,
na kojeg su se mogli osloniti u vlastitim
duhovnim potrebama. Nama je istom sada
moguće dočarati ne samo Gerarda kao
duhovnog čovjeka nego i kao iskusnog
ispovjednika. Nastojao je povezati u vlastitom
životu svetost s učenošću ispovjednika.
U njemu otkrivamo tijesnu povezanost
između duhovnog života i osposobljenosti
u vođenju duša. Na takvu osposobljenost
sigurno ga je poticala njegova ljubav prema
Bogu i bližnjemu. Nalazim potvrdu ovoj
tvrdnji među mnogim njegovim zapisima:
"Duše su skupe kao Isusov život"1. "Zaboraviti
sebe samo da liječim Isuse Tvoje
rane... Želim što želite: izbrisati grijehe i
kazne... spasiti sve duše"2. On želi ne samo
davati odrješenje od grijeha nego i "liječiti
duše": "Duhovni život kršćanina: liječenje
tijela i duše... (a to je isto što i)... živjeti
po vjeri, ufanju i ljubavi... jer po njima
raste krotkost, pravda, mudrost, molitva,
srčanost"3.
________________
1. Duhovne vježbe, 23.
2. Razgovor s Isusom, 003909.
3. Bilješke hrvatski, 006630.
Poetski kutak - Uređuje: Katarina Čeliković
TONKA ŠIMIĆ
Rođena je 1983. godine u
Plavni gdje završava osnovnu
školu a gdje i sada živi. Gimnaziju
je pohađala u Bačkoj Palanci. Za
svoje pjesme dobivala je pohvale i
nagrade u okviru škole i na razini
općine. Pjesme su joj objavljene u
zbirkama Lira naiva 2006., 2007.
i 2008. sa istoimenog susreta.
Osim poezijom bavi se glazbom i
aktivna je u udruzi žena Plavne
JUTRO NA SELU
Noć još nije
plašt svoj podigla,
ni zoru probudila,
a moja mati već se digla.
U peć kaljevu vatru je potpalila,
stoku naranila,
kokoši pustila,
jaja pokupila...
Miris kruha
u sobu nam stiže,
iz kreveta nas podiže,
oblačimo naša ruha.
Za astal sidamo
i k'o da ruku nemamo,
pa nas mati služi
kruh, jaja, sir - sve nam ona pruži.
Prije nego fruštukamo,
mi se Bogu pomolimo:
"Blagoslovi naše jilo,
uvik HVALA za sve Ti bilo!"
Tonka Šimić
|
|
|
