Reportaža - Piše: Željka Zelić

Župa Sv. Križa u Somboru

Sv. Križ - uzor u prošlosti i smjerokaz budućnosti župne zajednice

Blagdan Uzvišenja sv. Križa bio je samo jedan od povoda da u nedjelju 14. rujna posjetimo župu Sv. Križa u Somboru, koja je uz župu Presvetoga Trojstva, karmelićansku crkvu Sv. Stjepana Kralja te kapelicu Sv. Nikole Tavelića na Bezdanskoj cesti, duhovna oaza i zasigurno najčešće mjesto susretanja vjernika katolika s područja Sombora i njegove okolice. Crkva Sv. Križa izgrađena je 1924. godine, a istoimena župa osnovana je 1960. godine od teritorija župe Presvetoga Trojstva i pripada Podunavskom arhiprezbiteratu i Somborskom dekanatu. Njen sadašnji župnik vlč. dr. Marinko Stantić od svojega dolaska 2006. godine, na različite se načine trudi obogatiti život svoje župne zajednice, u prvom redu uvodeći nove duhovne sadržaje kako bi 3500 vjernika koji teritorijalno pripadaju ovoj župi, pokušao potaknuti na aktivnije sudjelovanje u životu župe. Ipak, prema njegovim riječima, broj onih koji redovito dolaze na svetu misu tj. "praksa" ne može se ni približno usporediti sa službenim podacima "na papiru", budući da je od toga broja aktivno tek osam do deset posto vjernika. Bez obzira na to, s vjernicima koji sudjeluju u životu župne zajednice ima dobru suradnju. Svakoga četvrtka navečer u 20 sati imamo klanjanje pred Presvetim u kojemu molimo za duhovnu obnovu župe. Svakodnevno prije svete mise molimo krunicu, a svakog prvoga petka također imamo klanjanje. U župi je aktivno i Pastoralno vijeće te zajednica Neokatekumenskoga puta, ističe župnik. Unatoč tomu, ne može ne spomenuti da još uvijek ima problema s animiranjem mladih, te je po njemu u prvom redu potrebno raditi s obiteljima. Kad se u djecu usadi prava a ne samo prividna vjera, bit će vidljivi i plodovi, zaključuje župnik Marinko.

STARIJI ŽUPLJANI - POTICAJ MLAĞIMA:

I naši sugovornici s kojima smo se susreli, oduševljeni su župnikovom inicijativom te rado dolaze na klanjanje ali i sve duge aktivnosti. Gospođe Edita Zahorai i Marija Čapo aktivne su koliko im to njihove mogućnosti dopuštaju. Iako joj je zdravlje narušeno zbog tegoba s nogom i kostima, gospođa Edita redovito dolazi na svetu misu nedjeljom te preko tjedna, ali isto tako sudjeluje u različitim akcijama u župi. Ističe kako je s novim župnikom iznimno zadovoljna, a za svojih dvadeset i osam godina koliko živi u ovom kraju pamti dobro i bivše župnike: Josipa Temunovića, Josipa Pekanovića, Franju Ivankovića i Lazara Novakovića. Uspoređujući život župne zajednice od prije dvadesetak godina, Edita primjećuje kako danas više ljudi dolazi na svetu misu, ali ne i mladih. Mislim da je problem što se danas rađa malo djece, pa ih je i sve manje aktivno u župnoj zajednici. S Editinim se mišljenjem slaže i Marija Čapo čiji će vezovi na oltarnicima u svim liturgijskim bojama ostati trajni zalog ovoj župnoj zajednici, jer su svi oltarnici njenih ruku djelo. Budući da danas živi s majkom koja je nepokretna pa je i slobodnoga vremena manje, trudi se što više sudjelovati u životu župne zajednice. Ističe kako je zadovoljna kad u crkvi vidi mlade, a drago joj je da se i crkva sve više obnavlja. Žao joj je pak što su vanjski zidovi crkve oštećeni ali se nada da će u budućnosti i taj problem biti riješen. Obje sugovornice ističu kako redovito čitaju Zvonik i slušaju Radio Mariju, a rado hodočaste i u marijansko svetište "Bunarić". Koliko je župniku važna pomoć u organizaciji posla na župi, svjedoči i marljivi Stipan Gromilović kojemu župnik može povjeriti poslove oko skupljanja milostinje, prodaje Zvonika pa sve do čuvanja župnoga stana.

Župna crkva sagrađena je u čast sv. Križa sa Kalvarijom 1924. godine. Duga je 17 m, široka 17 m, lađa iznutra 6 m, a tornjevi su visoki 24 m. Ima dva zvonika. Donacijom Skupštine Općine Sombor, pred sam Božić 2006. godine, uređena je unutrašnjost ove crkve. Strop crkve je niveliran, ugrađene su nove svjetiljke, obavljeni su ličilački radovi i dr. Osim toga, napravljeno je i novo ozvučenje, a u crkvi se sada nalazi i novi oltar te ambon, dok je u vrtu zalaganjem vjernika napravljena fontana. No, unatoč svemu, vanjski zidovi crkve su u velikoj mjeri oštećeni, a njihova obnova zasigurno je jedan od budućih planova ne samo župnika, a trebao bi biti i svih onih koji bi svojim materijalnim sredstvima mogli doprinijeti rješenju tog velikog problema, s obzirom na to da je riječ o velikom projektu. U sklopu župnoga stana nalazi se i mala kapelica, a župnik Marinko Stantić osobito je zadovoljan jer je u posljednjih godinu dana obnovljen župni ured, kapelica i dio župnoga stana, premda kako kaže "ne bi volio da materijalna obnova župe nadvisi duhovnu". Jezik bogoslužja u župi je hrvatski i mađarski. Matice se vode od 1. listopada 1960. godine, a prema podacima za prošlu godinu, u ovoj je župi bio 15 krštenih, 53 umrlih, dok je vjenčanja bilo 3.

VJERNICI LAICI - ŽUPNIKOVA "DESNA RUKA":

O duhovnim sadržajima ove župne zajednice razgovarali smo s nekoliko aktivnih vjernika laika. Ana Skenderović nepunih godinu dana obnaša službu akolita, i po njenim riječima bila je posebno počašćena ovom župnikovom odlukom, a sam čim služenja kod oltara odnosno pričešćivanja vjernika učvrstio je još više njenu vjeru. Odmalena je aktivna u župnoj zajednici za koju je posebno vezana, osobito kad je riječ o čitanju na svetoj misi. Članica je Pastoralnoga vijeća, a do prije dvije godine bila je voditeljica mjesečnih župnih tribina. Govoreći o značenju vjere u svojemu životu, Ana ističe kako se trudi podnositi svoje križeve i napredovati u duhovnom životu. Marica Mirkut poznata je po svojim pjesmama s kojima se predstavila i na susretima pjesnika "Lira naiva" a koje također rado čita na različitim župnim slavljima. Inspiraciju za svoje pjesme nalazi u vlastitoj obitelji a dosta je pjesama posvetila i duhovnoj tematici. Drago joj je da posljednje dvije godine od kako je u mirovini više vremena može posvetiti Crkvi ali i svojoj djeci. Na upit što vidi kao glavni razlog da se ljudi danas sve manje okreću Crkvi, Marica odgovara kako je u pitanju lijenost, a kad je riječ o nepovjerenju prema Crkvi kaže kako loša situacija u cijelom društvu nije razlog da se ne okrenemo onom duhovnom. Na ponovni upit kako podnosi svoje životne križeve, Marica odgovara u prepoznatljivom i njoj bliskom pjesničkom stilu, stihovima svoje pjesme: Nauči me nosit križa, ko' Šimunu ljubav daj mi. Ne odbaci mene bijednog, o moj Bože, Kralju slavni. S njenim se riječima poistovjećuje i sakristanka župe Marija Paštrović koja se redovito može sresti s ključevima crkve u rukama. Premda je jako teško podnijela mirovinu u koju je otišla kao bivša zdravstvena djelatnica odnosno farmaceutkinja, odonda se više angažirala u župnoj zajednici, osobito u brizi oko kićenja i svakodnevnoga pripremanja oltara za svetu misu. Ističući župnikovu želju i trud da privuče mlade u crkvu, naša sugovornica svjedoči da takav problem ima i u vlastitoj obitelji. Svoja je dva sina odgajala u duhu Katoličke crkve, ali od kako su osnovali svoje obitelji rjeđe u nju dolaze. Naš je župnik pun novih ideja i ponekad ga uistinu treba pratiti, svjedoči Marija, dodajući da je jako lijepo raditi s takvim čovjekom. Uspoređujući prošlost sa sadašnjosti, naznačuje kako joj se čini da se situacija promijenila na bolje, osobito na relaciji župnik - vjernik. U župi Sv. Križa djeluje i zajednica Neokatekumenskoga puta pod vodstvom župnika Marinka, a jedan od njenih članova je i Franjo Hegediš. Na susretima koji se održavaju dva puta tjedno, petnaestak članova ove zajednice trudi se proučavanjem Svetoga pisma produbiti svoju vjeru. Kad pogledam unatrag i usporedim vlastiti duhovni napredak, pogotovu od kako sam u ovoj zajednici, shvatim da je ono što sam u duhovnom smislu dobio u mladosti bilo dobro ali i veoma oskudno, zaključuje Franjo.
Župnik ove župe, vlč. dr. Marinko Stantić, rođen je u Tavankutu 24. travnja 1974. godine. Završio je srednju strojarsku školu, a na Teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu na Jordanovcu diplomirao je 1999. godine. Iste godine 12. prosinca je zaređen za svećenika. Doktorski stupanj iz područja pastoralne teologije stječe 2004. godine na Papinskom lateranskom Sveučilištu u Rimu, obranom rada na temu "Inkulturacija vjere kroz pučku pobožnost Hrvata - Bunjevaca". Za vrijeme posljednje godine studija imenovan je kapelanom u župi Isusova Uskrsnuća u Subotici. Po povratku, kapelan je u župi Presv. Trojstva u Adi, potom u župi Sv. Ivana Nepomuka u Horgošu, i opet u župi Isusova Uskrsnuća u Subotici. Od 2006. je upravitelj župe Sv. Križa u Somboru, te župe Sv. Nikole Tavelića kod Sombora. Od 2006. godine članom je Biskupijskog pastoralnog vijeća i Vijeća za mlade. Iste te godine sa skupinom mladih pokreće festival hrvatskih duhovnih pjesma "HosanaFest". U srpnju 2007. osnovao je i vodi zajednicu za pomoć ovisnicima "Hosana" u Starom Žedniku.

MLADI - BAŠTINICI PROŠLOSTI ZA BUDUĆNOST CRKVE:

Ivan Šomođvarac već 12 godina vrši kantorsku službu u župi. Oženjen je suprugom Tijanom. Prije šest mjeseci dobili su blizance Luku i Davida. Glazba mu je glavno zanimanje, a osim sviranja u crkvi svira na više mjesta u gradu, čak i po narudžbama. Na pitanje o razlici između sviranja u crkvi ili po kafićima Ivan odgovara kako u crkvi svi slušaju i prate glazbu, što drugdje nije slučaj. Zato mi je puno ljepše svirati u crkvi. I pjesme su nekako prijatnije za slušanje i pjevanje, a najbolje je kad svi pjevaju, rekao je Ivan, dodajući kako svoju ulogu doživljava vrlo prirodno i sasvim mu je normalno da na taj način pridonosi ljepšem slavljenju Gospodina u svojoj župi. Srđan Varo student je grafičkog dizajna u Novom Sadu. Do krizmanja je ministrirao. Kad je doma dolazi na misu u svoju župnu crkvu, a kad vikendom ostane u Novom Sadu na misu ide u tamošnju crkvu. Kaže kako se u studentskim krugovima danas gotovo i ne govori o Bogu, Crkvi, zagrobnom životu. Denis Dujmović, sjemeništarac je župe Sv. Križa, a ide u drugi razred u "Paulinum" u Subotici. Župnik Marinko potaknuo ga je na odlazak u sjemenište. Drago mu je da ima izvrstan odnos s njim, a i u sjemeništu mu se sviđa. Boris, rodom iz Subotice, dok čeka ulazak u Zajednicu za pomoć ovisnicima "Hosana" u Starom Žedniku, nalazi se u župi Sv. Križa. Rado pomaže na župi, a u crkvi mu se sviđa način pjevanja. Svoj dar umijeća lijepoga čitanja župnoj zajednici na raspolaganje je stavila Ivana Medved koja redovito na kraju svete mise čita prigodne meditacije vezane uz misna čitanja ili evanđelje. Primjećujem da je mlade danas općenito teško motivirati za angažiranje u Crkvi, možda iz razloga jer traže nešto "atraktivnije", ističe naša sugovornica te dodaje kako se vjernici danas premalo nalaze u drugim aktivnostima osim u molitvi. Mladima pak, po njenim riječima, nedostaje osjetiti se dijelom župne zajednice. I Suzana Santo aktivna je odmalena u ovoj župi za koju je vežu samo lijepe uspomene, pa se rado sjeća pjevanja u dječjem zboru. Danas, kako kaže, voli djelovati iz sjene. Pokušavam svjedočiti drugima svojim životom ali na nenametljiv način, jer bi u suprotnom došlo do kontraefekta budući da su ljudi danas dosta skeptični i izgubljeni, ističe Suzana te nastavlja kako je jedini pravi put uz Boga uz kojega nalazi svoj mir.