Aktualno - Piše: Ivan Andrašić
320. obljetnica doseljenja Šokaca u Bač i okolicu
Šokci - u očuvanju svojega
identiteta
Druga središnja manifestacija obilježavanja 320-te
obljetnice doseljavanja skupine od oko 3000 Šokaca predvođene
franjevcima iz župe Soli u Bač i okolicu započela je
4. listopada okruglim stolom u drevnom gradu Baču, s
temom "Migracije kroz stoljeća". Okrugli stol je najavljen
izvedbom ode "Šokadija" autorice Božane Vidaković i stihovima
pjesme "Pisma praotaca", autora Ivana Andrašića,
članova KPZH "Šokadija" iz Sonte. "Šokadiju" je izvela pjevačka
skupina uz pratnju tamburaškog sastava Sonćana, a
"Pismu praotaca" govorio je njezin autor. Potom je predsjednica
Oganizacijskog odbora projekta Stanka Čoban
pozvala nazočne na počasti minutom šutnje za 23. kolovoza
preminulog člana Organizacijskoga odbora iz Tuzle prof.
Jurja Novosela. Uz pozdrav uzvanicima, sudionicima i
publici, Stanka Čoban je govorila o do sada realiziranom
dijelu projekta. Zahvalila je svim sudionicima i pokroviteljima
ovoga projekta, te izrazila nadu u nastavak rada na
nekom novom zajedničkom projektu, koji će hrvatsku
zajednicu obogatiti još jednim biserom tradicije i kulture,
kao i nadu da će "i naši potomci nastaviti slaviti našu Gospu,
a samim tim doprinijeti i daljem jačanju prijateljstva Tuzle i
Bača".
Okrugli stol 
Sudionici okrugloga stola bili su jezgroviti, uz nešto
opsežnije izlaganje fra Josipa Zvonimira Bošnjakovića iz
Tuzle, koji je prezentirao rad fra Zdravka Anđića
"Migracije kroz stoljeća" i domaćina, fra Josipa Špehara,
na temu "Stanje u Baču u XVI. i XVII. stoljeću". Za mali predah
nazočni su poslušali stihove pučke pjesnikinje Tonke
Šimić iz Plavne. Bačke Šokce u "Leksikonu podunavskih
Hrvata - Bunjevaca i Šokaca" predstavio je jedan od autora
dr. sc. Slaven Bačić. Sažetak teme "Odakle su Šokci
Bačkog Monoštora" predstavila je Marija Šeremešić.
Dvije slične teme, "Šokački Hrvati u Vojvodini na prijelazu
dva tisućljeća" prof. Tomislava Žigmanova i "Stanje i perspektive
podunavskih Hrvata Šokaca u Bačkoj" prof.
Zvonka Tadijana, nazočne su najviše zaintrigirale. Okrugli
stol završen je stihovima pjesme Ivana Andrašića "Kažite" i
pjesmom Božane Vidaković "Faljen Isus Šokadijo" u
izvedbi pjevača i tamburaša KPZH "Šokadija".
Svečana Euharistija
U nedjelju, 5. listopada, organizirana je procesija od
župne crkve Sv. Pavla do Franjevačke crkve, u kojoj su
sudjelovali svećenstvo, predstavnici diplomacije, lokalne
politike, institucija kulture iz BiH i bačkog Podunavlja i
nekoliko stotina vjernika. Na ulazu u Franjevačku crkvu
goste je blagoslivljao gvardijan samostana u Baču p. Josip
Špehar. Misno slavlje predvodio je generalni vikar
Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin, a suslavili su
brojni svećenici - franjevci iz Tuzle te župnici većeg broja
župa Subotičke biskupije. Franjevačka crkva bila je pretijesna
za sve vjernike koji su usrdnom molitvom i skladnom
pjesmom htjeli pozdraviti Gospu Radosnu. "Bilo mi je osobito
zadovoljstvo, a i velika čast što sam mogao biti dionik
ovoga velikoga slavlja i ovako značajne obljetnice.
Zadovoljstvo mi je bilo vidjeti punu crkvu i ovu mladež odjevenu
u prekrasne narodne nošnje. Hrvatski narod - Šokci
pokazuju da su tu, da su očuvali svoj identitet i da će uz
Božju pomoć tu i ostati", kaže za Zvonik mons. Slavko
Večerin. Velikom dijelu manifestacija ovoga projekta nazočio
je i gvardijan tuzlanskoga franjevačkoga samostana Sv.
Petra i Pavla p. Zdravko Anđić. "Danas, 320 godina poslije
dolaska naših predaka iz sjeveroistočne Bosne u bačko
Podunavlje, mogu izraziti veliko zadovoljstvo viđenim i
doživljenim. Već pri susretu na prvoj središnjoj manifestaciji
u Tuzli dirnula me je spoznaja s koliko srca i uspjeha se
moji sunarodnjaci iz Podunavlja bore za očuvanje svojega
nacionalnoga i vjerskoga identiteta kroz starogovor, pjesmu,
plesove, kroz svoje starinske nošnje, kroz njegovanje
običaja predaka. I ja i moji vjernici osjećamo se kao svoji
među svojima, nesretne povijesne okolnosti rastavile su nas
tjelesno, ali smo i danas čvrsto povezani duhom cjelovitosti
našega naroda", ističe za Zvonik fra Zdravko Anđić.
Druženje hodočasnika poslije mise nastavljeno je na domjenku
u obližnjem hotelu. Mnoge izrečene, a još više one neizrečene
riječi pokazale su koliki je emotivni naboj ovoga susreta, susreta
ljudi čije su pretke povijesne okolnosti rastavile, ali i ljudi čije su
duše ostale vezane neraskidivim nitima osjećaja pripadnosti jednom
istom narodu. Radost susreta najjednostavnijim riječima izrazio
je fra Josip Zvonimir Bošnjaković prigodom opraštanja:
"Zbogom, ostanite mi radosni."
PISMA PRAOTACA
Stari Šokci, tvrđi od kamena tvrda,
U vrimena davna nikud su bižali,
Ostavljali svoja najdraža su brda,
Od turskoga bisa spasa su iskali.
Radosna je Gospa nji naprid vodila
I njezine oči, uvik take blage.
Na krilima vire čeljad je nosila,
Molitvom i pismom davala jim snage.
Pobigli su daleko od vode Save,
Sve dalje i dalje za Gospom su išli,
Tražili su nadu, nove zore plave
I daleka žita, pa su Dunov prišli.
Pronašla je Gospa utočišta nova
Za svu čeljad što je za sobom vodila,
U ravnice, iza plavoga Dunova
Di su se nebesa sa njivom spojila.
U krilu Dunova, u blaženu miru,
Živu još i danas potomci Šokaca
Nosu lipa ruva, u tambure sviru
I pivu daleku pismu praotaca.
Ivan Andrašić
Tri stoljeća dolaska Šokaca iz Soli u Bač od strane
crkvenih krugova i vjernika, veličanstveno je obilježeno
1988. godine prigodnim manifestacijama u Tuzli i Baču.
Devetnaest godina kasnije skupina vjernika iz Tuzle,
predvođena gvardijanom franjevačkog samostana i župnikom
župe sv. Petra i Pavla fra. Zdravkom Anđićem, hodočastila
je u Bač, a tom zgodom rodila se i ideja o proslavi
320-te obljetnice goreopisane migracije.
Po procjenama povjesničara, u drugom valu selidbe,
u vrijeme Velikoga bečkoga rata koncem 17. i početkom
18. stoljeća, na prostore Slavonije, Srijema, Bačke, Banata
i Baranje doselilo se između 100 i 200 tisuća Šokaca i 30
do 50 tisuća Bunjevaca. Još jedna, izuzetno bitna identitetska
činjenica za Šokce i Bunjevce jeste njihov pučki
jezik. Ove etničke grupe govore štokavsko ikavskim
narječjem, razlika je u tome što se Šokci služe starijom
akcentuacijom nastalom prije 15. stoljeća, a raširenom po
cijelom hrvatskom govornom području. Područje stare
bosanske župe Soli protezalo se dolinom rijeke Jale i gornjim
tokom Spreče. Ime župe vezano je za gospodarsko
bogatstvo ovoga kraja - za nalazišta soli. U bližoj okolici
Tuzle postoje ruševine nekoliko starih gradova i podaci o
postojanju samostana na Gradovrhu. Pretpostavlja se da
su se franjevci u ove krajeve naselili u 14. stoljeću, a samostan
su podigli koncem 14. ili početkom 15, stoljeća. U 16.
stoljeću bili su izloženi teškim progonima, tako da su
zbog razaranja pojedinih samostana bili prinuđeni na
česte seobe. Tako su 1538. godine franjevci napustili razoreni
samostan u Zvorniku, ponijevši sa sobom čudotvornu
Gospinu sliku i nastanivši se u Gornjoj Tuzli. Već 1541.
godine morali su, skupa s gornjotuzlanskim franjevcima
napustiti i taj samostan, te su se nastanili na Gradovrhu. U
punom jeku Bečkoga rata, 1688. godine, franjevci su prisilno
napustili i samostan Gradovrh i preselili se u Bač. Iz
Gradovrha su ponijeli i čudotvornu Gospinu sliku, naslikanu
1685. godine, koja se i danas čuva u franjevačkom
samostanu u Baču, a s franjevcima je iselilo i oko 3000
katolika.
|
|
|
