Kršćanski stav - Piše: Petar Gaković
Lažna pobožnost
Ljudi se kroz povijest skoro ne
mijenjaju. Oduvijek je bilo ljudi
koji su čak i ono najsvetije - vjeru,
licemjerno zloporabili i tako ozloglašavali
i nju i pobožnost. A oduvijek
je bilo one čiste i poštene istinske
religioznosti koja je nekoć zadivila
Isusa a zadivljuje i nas danas.
Osvrnuo bih se najprije na Isusove
primjere iskrene i lažne pobožnosti.
Htio bih naglasiti kao prvo da pobožnost
uopće nije ništa loše, kao što
mnoge druge kršćanske zajednice
danas govore. Naprotiv, Isus je bio taj
koji je bio oduševljen pobožnošću, kao
npr. u Lukinom evanđelju 10,40 gdje je
oduševljen Marijom, a Martu kori jer
ne gleda na ono što je bitno tj. na Isusa,
već radi sve druge poslove. Isto tako je
oduševljen i staricom koja daje svoj
jedini novčić (usp. Mk 12,41-44).
Vidite, ovdje je Gospodin jasno rekao
da gleda stav srca, a da nije ni važno
koliko tko daje novca. Važan je STAV!
Na drugoj strani osvrćem se na
lažnu pobožnost pismoznanaca
i farizeja, kojima
Isus 7 puta kaže: "Jao,
vama pismoznanci i farizeji!"
i to upravo zbog
lažne pobožnosti. Čak ih
nazva "obijeljenim grobovima"
koji "izvana izgledaju
lijepi, a iznutra su
puni mrtvačkih kostiju
i svakojake nečistoće"
(usp. Mt 23,27). I još na
mnogim drugim mjestima
se spominje sličan
opis onih koji su u srcu
lašci.
Kada se u sv. Pismu
nešto spominje više puta,
to znači da je nešto jako važno! Tako
možemo vidjeti da Isus ovo ne spominje
samo jednom nego PUNO puta, što
znači da je izrazito važno!
Postavlja se logično pitanje: zašto
je cijela povijest čovječanstva puna lažnih
poljubaca i prijetvornog smješkanja?
Dvoličnost kao maska da prikrije
sadržaj duše, predstavlja čitav splet grijeha.
Licemjer uvijek glumi neku
pobožnost i vrlinu. Ta vidimo kako i sv.
Pavao u drugoj poslanici Korinćanima
(11,14) kaže: "Ta sam se Sotona prerušava
u anđela svjetla." Stoga neka nam
ne bude čudno što se takve stvari i
događaju u ljudskim srcima i što Isus to
tako strogo osuđuje.
Ovaj svijet, a naročito
sam Bog, dosta je gledao
kako se ljudi zaogrću
plaštem svetosti,
a svoje srce ostavljaju
da i dalje truli.
Uvijek će postojati
ljudi koji će zloporabiti
svoje zvanje, moć,
pa čak vjeru i Bibliju u
sebične svrhe. U svakom
slučaju, možemo
reći da je Evanđelje
pogrešno shvaćeno
ako upiremo na ljude
samo jednim prstom,
ne misleći da su pritom uperena tri
prsta u nas same. Svakom od nas
postavlja se pitanje, je li nam pobožnost
čista i poštena?
"Sa svjetlom u duši, na tragu vječnosti"
- poruka je upućena nama. Sa
SVJETLOM, u svjetlu se sve vidi, u
mraku ništa, to je jedini razlog zašto
nas Gospodin poziva da hodimo u svjetlu!
A svjetlo tj. svijeća ili žarulja zna i
opeći i treba pažljivo s njima! Stoga je
potrebna potpuna poslušnost. To je
nešto poput Abrahama koji je bio spreman
žrtvovati svojega sina Izaka, no,
vidjevši njegovu vjernost i spremnost
prihvaćanja njegove volje kroz najveću
moguću žrtvu, Bog nagrađuje Abrahamovu
spremnost na žrtvu, jer mu je
"važnija poslušnost od doslovno izvršene
žrtve" (tj. od lažne pobožnosti).
Žrtva Bogu duh je raskajan, srce poslušno.
Biti poslušan znači uskladiti
svoje misli i gledanje s Božjim! To je bit
iskrene pobožnosti!
Istinska, prava pobožnost, koju
smo još u prošlom stoljeću imali toliko
prisutnu među našim "majkama i didama"
koji nisu proveli noć bez krunice u
ruci, jest od Boga. Opće su poznata
mnogobrojna hodočašća koja nisu ni
nalik ovim današnjim, na koja mnogi
idu zbog turizma, a malo je onih koji
prikažu nakanu zbog koje hodočaste.
Takvih stvari se Gospodin
nagledao u
mnogim srcima.
Ukoliko želimo ispraviti
tu prljavu
sliku o nama, potrebno
je početi s radom:
zasukati rukave
i jednostavno sjesti
i razgovarati s
Gospodinom! Riješiti
stvar na čisto!
Izrekao bih na kraju
osobno iskustvo u
kojem sam uhvatio
sebe u lažnoj pobožnosti:
krunica mi je
često bila samo puko
izgovaranje riječi,
međutim, sjeo sam i iskreno rekao
Gospi da mi to ne znači ništa. Rekao
sam joj također da ukoliko ona želi da
nastavim moliti krunicu, neka mi da
snage, jer mi sama ta molitva skoro
ništa ne znači. I mogu vam reći da mi je
odgovorila, time što mi je pokazala
snagu te molitve. A jedino što je potrebno
je OTVORENO SRCE! Potrebno je
priznati Gospodinu što ti ide za rukom,
a što ne. Ukoliko ti nešto ne ide, slobodno
mu reci! Isto je tako i s učenjem,
prijateljima itd. Budimo otvoreni Gospodinu
i njemu priznajmo i tražimo snage
da nam u svemu tomu pomogne!
|
|
|
