Meditacija - Piše: Željko Augustinov
Obrati se,jer Bog te ljubi
Glas viče:
"Pripravite Jahvi put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.
Nek' se povisi svaka dolina,
nek' se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek' se poravna,
strmine nek' postanu ravni.
Otkrit će se tada Slava Jahvina
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila."
Cijenjeni prijatelju, proroci su u Bibliji znak Božje
prisutnosti i živi svjedoci istine da Bog nikada nije prestao
ljubiti svoj narod. Naprotiv, Izraelci jesu "više puta"
prestali ljubiti i štovati pravoga Boga, ali On im svoje
skrbi nikada nije uskratio. Kad im je jednom pri sklapanju
saveza obećao vjernost i to zakletvom potvrdio, toga
se i držao. Istina, kad bi narod prestao štovati pravoga
Boga i vršiti njegove zapovijedi, Bog bi mu slao proroke
koji su ga u Njegovo ime upozoravali da se obrati od
svojih krivih putova i vrati na Božji put kako su se zarekli,
da ne bi bili kažnjeni. Tek kad ni proroke ne bi poslušali,
uslijedila je kazna. Velika kazna je bila vojni
poraz od stranih sila i odvođenje u ropstvo.
No, niti tada Bog ih nije napuštao. I tada im je slao
proroke koji su im svjedočili Božju blizinu i neumorno
ih pozivali da shvate svoje pogreške i prihvate progonstvo
kao Božji način pročišćenja zbog nevjernosti. Kad
su se pokajali za nevjeru, Bog im je oprostio i vratio ih
u Obećanu zemlju. Istina, trebalo je vremena da oni koji
su preživjeli ratne strahote shvate kako je to što su ostali
živi zapravo Božja milost. Bog je bio strpljiv i čekao na
vapaje ostatka.
Kako bi svako tijelo vidjelo slavu Božju, bilo je
potrebno:
Doline propusta Božjim pozivima u savjesti ili
preko proroka ispuniti dobrim mislima o pravome
Bogu, iskrenim riječima i molitvama hvale, te svetim
životom svjesnim kako Bog vidi sve i da mu se ništa ne
može sakriti.
Gore i brežuljke oholosti i umišljenosti sniziti
poniznošću i brižnom obazrivošću za potrebe bližnjega,
koji je ustvari brat čovjek.
Strmine i nizbrdice kojima čovjek srlja u propast,
štujući lažne i krive bogove, poravnati ozbiljnim i
iskrenim obećanjem i zakletvom pri ponovnom sklapanju
saveza nakon oslobođenja i povratka u Obećanu
zemlju.
Cijenjeni prijatelju, poziv Ivana Krstitelja, koji citira
Izaiju, aktualan je u svakom našem danu, jer živimo
u iščekivanju Gospodinova dolaska. Neka tvoj život ne
bude pustinja. Procvjetaj, ispuni radošću svoju obitelj.
Usreći ljubavlju svoju djecu. Poravnaj stazu svoga života,
pokaj se u ispovijedi, zažali za svoje grijehe i propuste.
Pomiri se s Bogom i ljudima te pripravi sebe i svoju
obitelj na gledanje Slave Božje. Zato, prijatelju, kroči hrabro
i iskreno svojim životnim putom, jer Bog te ljubi.
|
|
|
