Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić
Uz Svjetski misijski dan
HITNOST MISIJSKOG DJELOVANJA
Svjetski misijski dan nas poziva
na misionarsku zauzetost prema
prilikama i mogućnostima.
Ove godine posebno je označen
likom sv. Pavla u godini njemu posvećenoj
i biskupskom Sinodom o
Božjoj riječi.
Svake godine mjesec listopad povezujemo
s misijama, osobito na Svjetski
misijski dan, kako bi se iznova podsjetili
Isusove zapovijedi: "Pođite po
svem svijetu, propovijedajte Evanđelje
svemu stvorenju. "(Mk 16,15) Više nego
ikada svijetu je potrebno Evanđelje
- radosna vijest o spasenju i nadi u
Isusu Kristu. Ta radosna vijest je potrebna
onima koji je nikada nisu čuli, u dalekim
misijskim krajevima, kao i onima
u evangeliziranim sredinama koji su je
zaboravili. Najčešće mislimo kako u
misijske krajeve ne možemo poći pa se
opravdavamo da ne moramo biti misionari.
A naš svijet, opterećen nasiljem,
strahom, raznim oblicima siromaštva,
traži riječi nade. Nada se temelji na
vjeri. A vjera je dar. No, jesmo li svjesni
toga dara? Mi smo ga primili posredstvom
zajednice Crkve. Kako ga prenosimo
drugima? Kako je moguće da
preko dvije milijarde kršćana nema
zanosa i žara zapaliti Kristovim ognjem
ostatak svijeta?
"Nitko ne može sam vjerovati, kao
što nitko ne može sam živjeti. Nitko
sam sebi nije dao vjere, kao što si nitko
sam nije dao života. Vjernik je vjeru
primio od drugih i drugima je mora
prenijeti. Naša ljubav prema Isusu i
ljudima tjera nas, da drugima govorimo
o svojoj vjeri. Na taj način svaki je
vjernik kao kolut u dugu lancu onih
koji vjeruju. Ja ne mogu vjerovati, ako
nisam podržan vjerom drugih, a svojom
vjerom pridonosim da se podupre
vjera drugih." (KKC 166)
Vjera je potrebna za spasenje. A
ona dolazi navještajem Božje riječi.
Važnost Božje riječi za Crkvu toliko je
velika da Crkva uvijek brižno promišlja
o načinu njena prenošenja. Tako se ove
godine u Rimu održava biskupska sinoda
(od 5. do 26. listopada) na temu "Riječ Božja u životu i poslanju Crkve".
"Samo Riječ Božja može iz dubine
promijeniti čovjekovo srce, pa je stoga
važno da s njome u sve veću bliskost
ulaze pojedini vjernici i zajednice.
Skupština Sinode usmjerit će svoju pozornost
na tu temeljnu istinu za život i
poslanje Crkve. Hraniti se Riječju Božjom
za nju je temeljni zadatak. Doista,
ako navještaj Evanđelja predstavlja
razlog njezina postojanja i njezina
poslanja, neophodno je da Crkva poznaje
i živi to što navješćuje, kako bi
njezino propovijedanje bilo vjerodostojno,
bez obzira na slabosti i bijedu
ljudi koji je sačinjavaju. Znamo, osim
toga, da navještaj Riječi, po Kristovu
nauku, kao svoj sadržaj ima Kraljevstvo
Božje (usp. Mk 1,14-15), no Kraljevstvo
Božje jest sam Isus, koji svojim riječima
i svojim djelima nudi spasenje ljudima
svakoga vremena." - rekao je papa
Benedikt XVI na otvaranju Sinode.
Jedino riječ Božja može donijeti
nadu ovome svijetu, navijestiti da dobro
pobjeđuje. Uvijek. Jer je Krist pobijedio
grijeh, zlo i smrt.
U svojoj poruci za Svjetski misijski
dan papa Benedikt XVI poručuje:
Sveti Pavao dobro je shvatio da
čovječanstvo jedino u Kristu može naći
otkupljenje i nadu. Stoga je osjećao
žurnom i neodgodivom zapovijed da
naviješta "obećanje života, života u
Kristu Isusu" (2 Tim 1,1), "nadi našoj"
(1 Tim 1,1), da svi narodi uzmognu biti
subaštinici i sudionici toga obećanja po
evanđelju (usp. Ef 3,6). Bio je svjestan
da su bez Krista, ljudi "bez nade, jer
su... 'neznabošci na svijetu' (Ef 2,12)".
Uistinu, "onaj tko ne pozna Boga, pa
gajio on mnoge nade, zapravo je bez
nade, lišen one velike nade koja je
glavni oslonac u životu (usp. Ef 2,12)".
Pred svima, dakle, stoji neodgodiva
obveza naviještati Krista i njegovu
poruku spasenja. "Jao meni - kaže sveti
Pavao - ako evanđelja ne navješćujem"
(1 Kor 9,16). Na putu u Damask on je
iskusio i shvatio da su otkupljenje i
poslanje djelo Božje i njegove ljubavi.
Nošen ljubavlju prema Kristu prolazio
je putovima rimskoga carstva kao glasnik,
apostol, širitelj i učitelj evanđelja,
čijim se proglašavao "poslanikom u
okovima" (Ef 6,20). Iz ljubavi je Božje
"svima bio sve da pošto-poto neke
spasi" (usp. 1 Kor 9,22). Promatrajući
Pavlovo iskustvo, shvaćamo da je misijska
djelatnost odgovor na ljubav kojom
nas Bog ljubi.
Ova godina je na poseban način
posvećena sv. Pavlu, neumornom apostolu
i misionaru, poslužitelju riječi
Božje. To je dodatni poticaj, da čitajući
njegove poslanice i promatrajući njegov
život zapalimo iznova misionarski
žar u svojim srcima.
Svi za misijsko djelovanje
Misijsko poslanje Crkve vršimo i
promičemo osobito molitvom. Molitva
nas povezuje u zajedništvo s Isusom
Kristom i međusobno kao njegovo
mistično Tijelo. Brige i nade su nam
zajedničke. Stoga bi trebalo oživjeti
osobnu, obiteljsku i zajedničku molitvu
na tu nakanu.
Mnogi svećenici, redovnici i redovnice
djeluju kao misionari i misionarke
među onima koji još nisu čuli za
Krista. A svi vjernici laici imaju svećeničku
službu prikazivanja svoga života,
rada, molitve i trpljenja za rast i
širenje Božjeg kraljevstva na zemlji.
Zar nemamo što prikazati? Samo treba
iskoristiti sve ono što nam donosi
svakodnevni život, i mnoga trpljenja bit
će osmišljena, a k tome i korisna našoj
braći i sestrama.
A svjedočanstvo života u svakodnevici
najbolje je misijsko djelovanje,
osobito svjedočenje ljubavi i nade. Kad
to ljudi prepoznaju kao znak, naći će i
put do Boga. To može svatko činiti ako
se sam napaja na izvoru Evanđelja.
Kršćani bi trebali biti znak novog svijeta,
budućega svijeta u kojem prebiva
ljubav i pravednost.
Koliko god siromašni, uvijek
možemo dati i nešto materijalnih sredstava
za one koji su još siromašniji.
Kako je moguće da Crkva, pojedini
njeni članovi, zaboravljaju svoju braću i
sestre u bijedi te oni doslovno umiru
od gladi, siromaštva, ropstva i neznanja?
Kad bismo doslovno živjeli evanđelje
ono bi imalo preobražavajuću
snagu, poput kvasca u ovome svijetu.
Biskupi i svećenici su na osobiti
način zaduženi za promicanje misijske
svijesti i misijskog žara u čitavoj Crkvi i
u mjesnim Crkvama.
|
|
|
