Mladi - Uredio: Vladimir Lišić

Gdje je nestala zdrava spolnost?

Nedavno sam u dnevnom tisku pročitao vijest da jedan poznati britanski glumac vodi kampanju po britanskim osnovnim školama. Naime, dotični glumac je homoseksualac, i ne samo da to svoje opredjeljenje javno propagira, nego obilazi škole uvjeravajući djecu koja još vjerojatno nemaju neko formirano mišljenje i stav o tome, da je "OK biti gay!" A s druge strane je svima već predobro poznata tema - pornografija. Rasprostranjena u kioscima, u dnevnim novinama, časopisima, a o televiziji i internetu da i ne govorimo. Ukoliko navečer listate kanale na TV-u, velika je vjerojatnoća da ćete naletjeti na neki kanal koji pušta isključivo "sadržaj za odrasle". Na internetu opet, postaje pravi izazov pronaći stranicu na kojoj se ne pojavljuje bar neka sličica "gole tete" ili reklama, broj telefona, link i sl. A ako na nekom pretraživaču potražite pojam vezan za ovu temu, dobit ćete najviše rezultata, više nego za bilo što drugo.

Što nam sve to govori? S jedne strane, vodi se promidžba, štoviše nameće se mišljenje da je "OK biti gay" i to preko najmlađih koje uvjeravaju da je to potpuno prirodno, a s druge strane preplavljeni smo pornografskim sadržajima svuda oko nas. Činjenica je da su predbračni odnosi sasvim uobičajeni i da si u današnje vrijeme čudak ako ne uskočiš u krevet s prvom osobom koja naiđe. Uskoro će se pojaviti mišljenje da nisi normalna osoba ako nisi gay ili promiskuitetan! Izopačena spolnost, da li heteroseksualna ili homoseksualna, opće je prisutna. Time svijet i društvo kljuka mlade i djecu!

Gdje je nestala zdrava spolnost? Seks ne smije biti tabu tema, naprotiv, danas se o tomu treba govoriti više nego ikada, ali na pravi i ispravan način. Parola mlad - lud ne smije biti izgovor! Prvenstveno, kao kršćani, ne smijemo sebi dozvoliti pogrešne poglede na spolnost (a kamoli praksu), nego trebamo biti "sol zemlje i svjetlo svijeta", kako bismo svjedočili da možeš živjeti čisto do braka, da nisi lud ako si hetero i nemaš predbračne odnose.

Priča je jasna. Svatko govori o onomu u što vjeruje, tj. svi osim nas kršćana. S jedne strane dozvoljavamo da nam pune glave idejama o normalnom životu (kao homoseksualac), a s druge i ovu spolnost koju je sam Bog osmislio kao dar koji se događa u sjedinjenju dva tijela u bračnoj ljubavi izopačuju! Svi "furaju" svoj fazon. A mi? Mi, koji znamo što je ispravna, prava i čista spolnost, jer nam je to Bog objavio, šutimo kao zaliveni, stidimo se reći istinu, a slušamo laži! Dragi mladi, ne smijemo dopustiti da se jedna od najdragocjenijih ljudskih osobina izvrgne ruglu, da postane nešto svakodnevno, potrošno i bezvrijedno!
Vladimir

Mladi o samoubojstvu

Kao i svake nedjelje, tako se i prve nedjelje listopada u vjeronaučnoj dvorani župe Sv. Roka okupilo oko 40 mladih na vjeronauk. Na tom susretu mladi su razgovarali i raspravljali na temu samoubojstva. Nazočnima su se najprije obratili Petar Gaković i Nevena Mlinko, koji su dali uvod u temu, nakon čega su se i ostali uključili i aktivno sudjelovali u raspravi.

Najprije su nam priopćili neke od informacija i statističke podatke vezane uz samoubojstva u našoj zemlji i gradu. Poražavajuća je činjenica da je naš grad dugogodišnji rekorder po broju samoubojstava u Europi. Također smo došli i do informacije da se u posljednjih četrdesetak godina broj samoubojstava u svijetu uvećao za 60 posto. Nakon toga postavljeno je pitanje koji su uzroci tolikih samoubojstava, a mnogi od nas izrazili su svoje mišljenje. Neki od uzroka koje smo naveli jesu ovisnost o drogi, kockarski dugovi, depresija, usamljenost, neprihvaćenost i razni obiteljski i društveni problemi. Potom smo bili upitani bismo li izvršili samoubojstvo, a odgovor svih nas je bio NE! Potom nas je Nevena zamolila da zaigramo jednu "igru" u kojoj je svatko od nas trebao zatvoriti oči i zamisliti sebe u svom najvećem strahu, kao npr. da je ostao bez obitelji, u velikim dugovima i sl. Nakon toga Nevena nas je ponovno upitala bismo li u toj situaciji izvršili samoubojstvo, a odgovor svih nas je ponovo bio negativan. Poslije toga nam je bilo postavljeno pitanje, što bismo učinili i kako bi se ponijeli kada bi nam prišla neka osoba i izjavila nam da će ona izvršiti samoubojstvo. Vjerovali ili ne, neki od nas su čak i rekli da bi se nasmijali kada bi im takva osoba prišla, dok su neki od nas izjavili da ne znaju što bi učinili. Ostali su rekli da bi oni najprije pokušali smiriti tu osobu, a potom lijepo razgovarati s njom i odvesti ju nekomu tko bi joj stručno pomogao. Mnogi od nas rekli su kako osobu u takvoj situaciji treba podsjetiti na njene dobre kvalitete, uključiti je u vjerske aktivnosti, potaknuti njenu obitelj na razgovor s "bolesnikom" itd. Rad smo završili molitvom našem nebeskom Ocu.
Dario Dujak

OBAVIJESTI

Tribina mladih
Datum: 19. 10. u 19 sati u Katoličkom krugu.
Predavač: prof. dr. Vladimir Dugalić iz Šakova
Tema: Brak za početnike


Radio Marija
Emisija za mlade
svake nedjelje od 14.45 do 15.45 sati
na 94.3MHz

Moral je precijenjen

"Znaš što se dogodilo? Nije da ogovaram, ali jednostavno ne mogu prešutjeti. Strašno - ostala sam zapanjena! Sjećaš se one male Mije? Plava kosa, 2. b. Izašla sam u subotu s društvom. Volim biti prisutna u gradskoj modnoj industriji. Ljudi se stalno trude promijeniti svoj stajling, kao da su na modnoj pisti. Ali, ona me je totalno iznenadila! Nije kao ostale frajlice, barem nije bila takva. Odjenula je traper suknju - suknjicu - suknjičicu! Majica skroz uz tijelo. Neću zalaziti u to tko što voli nositi. Ipak, živimo u slobodnom, demokratskom društvu. Ako je njoj bilo prijatno u tomu, onda OK. Čak mi se njena majica i svidjela. Nisam više obraćala pozornost na nju, sve dok mi se nije ubacila u kadar. I noge i ruke na sve strane - što njene na drugima i od drugih na njoj! Taj njen ples. To se ne može nazvati plesom, osim onim uz šipku. Sva se previja oko onih momaka oko nje. I smješka! Uživa! Uživa u sebi i efektu koji izaziva. Nisam mogla povjerovati. To što je bio polumrak i alkohol na prodaju nije značilo da drugi ne vide. Ajd' i to što drugi vide, ali što to ona radi!

Ej, sama si rekla u kakvom društvu živimo. Ne razumijem što se onda čudiš! Niti ja osobno vidim išta loše u tomu. Kao mala, dobra Mia te iznenadila?! Ona se ni po čemu ne razlikuje od drugih. Zapala ti je za oko zato što ju poznaješ od ranije, ali da si se malo osvrnula oko sebe, vidjela bi da to svi rade! To je naš način života. Slušaj, tako bi i ti našla dečka, a ne bi stalno čamila sama! To se tako radi! Opusti se, prestani malo razmišljati, i skini s lica tu začuđenost i nevjericu!"

Mnogi stariji ljudi osuđuju mladež za nemoral. "Osuđeni" im najčešće upućuje odgovor ovakvoga sadržaja: vrijeme vaše mladosti i ove naše - sadašnje, nije isto i zbog toga nam ne možete prigovarati; ne razumijete. Ukoliko bismo upitali mladoga čovjeka što je za njega moral i što je moralno, sigurno bi neki rekli da je moral jedan precijenjen pojam. Misliš li ti da moral nije od tolike važnosti i vrijednosti o kojoj najčešće govore stariji ljudi, da jest ili da bi trebao biti?

Još davno je antički filozof Sokrat rekao da po svojoj prirodi svi ljudi teže dobru i u tom je svjetlu definirao moral. Drugim riječima, u prirodi svakoga čovjeka je da žudi, da u svojim djelima, mislima i riječima, u svom svakodnevnom životu želi i radi za dobro. Svaka mlada osoba ima iza sebe proživljeno djetinjstvo. Sva se ona razlikuju jedna od drugih, ali jedno im je zajedničko. Nijedno dijete nije samostalno, nego ga u početku hrane, kupaju, kasnije usmjeravaju, nagrađuju i kažnjavaju, tj. odgajaju njegovi roditelji. I ne govore bez razloga roditelji da vruću peć ne treba dirati. Međutim, to dijete odraste i samo odlučuje što hoće, a što ne. Posebno je bitan osjećaj i odabir onoga što smatra dobrim, a što štetnim, lošim. Činjenica je da relativizam nemilosrdno napada naše društvo. Što je dobro, a što loše? I mogu li se dobro i loše relativizirati? Ne, nikada! Ono što je dobro, uvijek ostaje dobro, a zlo je uvijek zlo. Kako onda moral, činjenje dobra, može vremenom promijeniti svoj oblik i sadržaj?

Smjernice ka dobrom svakako treba tražiti u svojemu iskustvu, ali naročito u govoru svoje savjesti. Uzrok gušenja i "transformiranja" morala ne leži u novim otkrićima i idejama, u novom vremenu, nego u stalnom ušutkavanju i oglušivanju na glas svoje savjesti. "Maniri" suvremenoga društva se iznimno lako usvajaju. Biti kao ostali. Biti prihvaćen jer razmišljaš kako drugi žele, jer radiš kako drugi rade. Mlad čovjek je prestao kritički promišljati stavove i ponašanje društva, provjeravati ih i reflektirati. Najširi su i najlakši putovi kojim ide masa, ali ne znači da su oni uvijek ispravni.

Pozivam vas da kritički ispitujemo "život" današnje populacije i postupamo u skladu s vlastitom savjesti.

Nevena Mlinko

Mladi - naša tema

Što sve nude današnji mediji?

Kao što svi znamo, mediji predstavljaju sredstva informiranja putem kojih se bez ostvarivanja osobnog kontakta prenose informacije koje imaju direktni utjecaj na formiranje javnog mnijenja. Njihova osnovna odlika jest da prenose informacije, ne pojedincu već širem krugu ljudi. Tako se u medije danas ubrajaju: novine (časopisi), knjige, radio, televizija i naravno ono bez čega današnji mladi teško mogu zamisliti svoju svakodnevnicu, a to je svakako Internet.

Sve je počelo od Gutenberga i njegova stroja za tiskanje, koji je bio "dar s neba" za sve znanstvenike i crkvene prepisivače, jer je prepisivanje knjiga bio jedini način umnožavanja i širenja pisane riječi. Ubrzo nakon toga pojavile su se prve tiskane novine, koje su u mnogome pomogle razvitku trgovine (zbog oglasa koji su se u njima nalazili), kao i u poboljšanju opće informiranosti naroda. Danas imamo bezbroj novina, časopisa i magazina koji pišu o najrazličitijim temama (sportu, automobilima, životinjama, razgolićenim djevojkama, najnovijim skandalima, a mogu se naći i informacije kada očekujemo "smak svijeta"). Ponuda je velika, a istine je malo! Istina se ili ne piše ili se iskrivljuje, jer komu još danas treba istina? To danas ne prolazi!

Dokazano je da većina informacija u novinama nije u potpunosti istina, nego poluistina! Nije li sotona poluistinom prevario Evu, rekavši joj: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onoga dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo" (usp. Post 3,4-5). Poluistina, jer njima se zbilja otvoriše oči, ali ne postaše bogovi, nego shvatiše da su goli, pa se brzo obukoše! Promatrajući razvitak tiskanih medija, imajući u vidu saznanje da je prva tiskana knjiga bila Biblija, pitam se jesu li pisani mediji i dalje "dar s neba" ili su postali oružje neprijateljsko? Stoga pažljivo birajmo što ćemo čitati i komu ćemo vjerovati, jer mnogo je zmija u današnjim medijima koje žele ugristi naša srca i zaraziti ga otrovom.

Daljim razvitkom ljudske misli, dolazi do pronalaska radio valova, putem kojih se prenose informacije. Kada su se pojavili, svi su gledali u kutiju i uporno tražili ono malo biće koje živi unutra, jer što bi se drugo moglo čuti. Radio je bio još prihvaćeniji, jer su i nepismeni mogli saznati što se to sve događa po cijelom svijetu. Pojavkom televizije radio polako "izlazi iz mode" jer zašto bismo samo slušali kada istodobno možemo i slušati i gledati. Radio se koristi samo dok se glača ili vozi automobil. Vjerojatno zbog toga "zmiji" nije toliko stalo do ovog medija (a i nije baš da donosi neki veliki profit), pa se na radiju uglavnom sluša glazba ili vijesti. Ali zato je televizija u potpunosti pod zmijinim utjecajem. Putem televizije su se u početku prenosile vijesti, emitirale su se kulturne, obrazovne i znanstvene emisije u cilju općeg obrazovanja nacije, emitirane su serije koje su okupljale obitelji i činile da se svi zajedno malo odmorimo i slatko nasmijemo. Danas su vijesti među najgledanijim emisijama (naravno zbog ubojstava, prijevara, skandala). Kao takve, one su veoma jako oružje za manipuliranje "masom". Umjesto da objektivno izvješćuju narod o novonastalim događajima, one služe za propagiranje određene političke misli, za vrijeđanje onih koji ne misle kao oni, suptilno se skrivajući iza slobode medija, koju demokracija mora osigurati. A o objektivnosti ni traga.

Kulturne i obrazovne emisije su nestale sa naših programa, a vjerske se redovito pojavljuju, ali samo za vrijeme najvećih blagdana kada treba poljuljati vjeru gledatelja ubacivanjem neistina ili poluistina kao što su Da Vincijev kod, Judino evanđelje, otkriven novi Isusov grob i sl. Pojam zabavnog programa je promijenio svoj smisao te propagira vanjštinu, površnost i nemoral, dok zanemaruje nutrinu čovjeka i istinske vrednote, a gleda se kao da je obvezan. U korijenu njegove riječi se vidi što bi on trebao biti, program koji služi za zabavu i odmor, ali on je kod većine postao glavna životna okupacija i to toliko da nestanak struje ili izmjena programa dovodi do živčanog sloma. Svađe oko daljinskog upravljača su prevladane, jer danas svatko ima vlastiti televizor i provođenje sati i sati pred njim postala je normalna stvar.

U novije vrijeme primat nad televizijom po pitanju provedenoga vremena pred nekim uređajem preuzeo je Internet, čak u toj mjeri da postoje organizirane institucije za odvikavanje od računala i Interneta. Razlog je u tomu što Internet pruža puno više mogućnosti od bilo kojeg dugog uređaja. Naravno, početna ideja i za Internet bila je dobra - olakšan pristup mnogim korisnim informacijama i kontakt s ljudima diljem svijeta. Danas se mogu gledati filmovi, igrati igrice protiv cijeloga svijeta, kupovati stvari i nažalost, ima se pristup mnogim nekvalitetnim i lošim sadržajima koji su po principu poluistina zamaskirani. Internet pruža bezbroj mogućnosti, do te mjere da je čovjek u stanju izgubiti kontakt sa stvarnim svijetom oko sebe.

Na kraju, postavlja se pitanje jesu li mediji uopće dobri ili ne? Mediji sami po sebi nisu ni dobri ni loši, ovisi kako ih koristimo! Činjenica kako je prva tiskana knjiga bila Biblija, govori nam da su u početku mediji služili dobrom i širili su dobro. Je li tako i danas? Nisam siguran...
David Anišić