Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Od srca - srcima...
Dragi čitatelji! Opet je preda mnom (tako znakovito!) Ladislavova plava ZVONIK
šalica (mojoj je slomljena drška, pa ju koristim za hladne napitke) s kavom, koju smo
Ladislav i ja dobili od urednika preč.Anišića, a koja me uvijek podsjeća na to koliko volim
ZVONIK... Volimo ga i darujemo mu - za dragog Boga i za sav naš narod - nekad i ono
najdragocjenije: obiteljsku idilu, odmor, vrijeme za druženje s prijateljima. Postoje i drugi
koji još više vole ZVONIK, koji još češće tijekom rada mole za sve koji su ga pisali, uređivali,
koji će ga tiskati, a najviše za one koji će ga čitati, za Vas, dragi vjerni čitatelji. Više od ičega vrijedi ono Vaše: "Joj, tako
volim čitati NAŠ Zvonik!" (I JEST VAŠ!!!), "Kako ste krasno napisali ono o muškarcima..." (NARAVNO, KAD SU I ONI KRASNI!), "Prvo čitam obiteljsku, ostalo kad stignem - djecu, mlade..." (TAKO TO BUDE I U ŽIVOTU) i još puno Vaših izjava,
koje pamtimo i s ljubavlju ponavljamo u srcu. One su važnije od osjećaja krivice zbog kašnjenja i čak ponekog zanemarivanja
obitelji, od nestanaka struje i kvarova računala, nestanka internet sati u najnezgodnijem trenutku, od boli kada se upitamo
vrijedi li sve to pored svih tih mučnih situacija, možemo li mi to i... Kao i uvijek, kao svaki roditelj, pa konačno svaka
osoba (jer nitko nije imun na život) kažemo: "NE ODUSTAJEM..." ZVONIK se i dalje - i tako mora biti! - piše od (naših)
srca (Vašim) srcima... Ne odustajmo!
razmišljanje
ŠTO SE SVE PROMIJENILO?
O obitelji - tradicionalnoj i suvremenoj
- mnogi sociolozi, psiholozi i
pedagozi daju svoje mišljenje. Javno
mnjenje se više bavi "surovom realnošću"
i bilježi samo krize, probleme,
tragedije i negativne statistike o suvremenom
braku i obitelji. Zaboravljamo
kako je nekada bilo; malo je onih roditelja
koji odgajaju "kako su i oni odgajani",
a još manje onih koji su taj odgoj
i lišili manjkavosti, tj. umjesto straha
dodali povjerenje, umjesto batina i
"rondzanja" duge razgovore u tonu
međusobnog poštivanja i ljubavi! Svi
kao da odgajamo u trku, u prolazu, dok
telefoniramo, onako usput. Iako život
nije uvijek lak (ali je lijep!), mudri
ljudi zastanu i preispitaju sebe, i svoje
obiteljske životne izbore i čine korake
kojima se vraćaju na pravi put. S vjerom
da će Duh Sveti sve nas prosvijetliti
da to činimo i ponavljamo
kad god to treba,
dajemo malu
paralelu obitelji
nekad i sad.
Može vam poslužiti
kao ćaskanje
uz kavicu,
ideja za
obiteljski igrokaz
(ja bih mogla
bit "baćo"!)
ili tek - razmišljanje...
OBITELJ NEKAD: tata je
"glavni", radi cijeli dan vani i
kad dođe kući, kažnjava "neposlušne",
a najmlađi članovi već
vjerojatno spavaju, pa baš ne
vide oca. Poštivanje i bespogovorna
poslušnost nije upitna,
što i nije tako loše, dok djeca ne
odrastu, a pravila i odnos ostanu
isti! Blagdani i nedjelje su
divne, ako otac ne pretjera s
pićem ili ako to zna lijepo "nositi".
Mama cijeli dan radi u kući i oko
nje, kuha i hrani cijelu obitelj, sprema
i usput odgaja, kako bi sve bilo "na
mjestu". Uvijek je tu, malo spava i
negoduje samo u sebi, jako voli svoju
djecu, ali ih ne stiže maziti i gledati
(uvijek još samo nešto dovršava), sretna
je i ponosna u dane blagdana, a ako
ne dobija dovoljno ljubavi i poštovanja,
pa makar i bez zahvalnosti (ne, to je
samo riječ!), pri kraju oboli od srca,
šećera ili slično.
OBITELJ DANAS: tata i mama
oboje rade vani, često produženo,
djeca su kod kuće puno manje vremena
("zbrinuta" u vrtićima i dnevnim
boravcima ili kod baka, tetaka ili susjeda,
često na žalost i sama!), puno se
manje vide i s mamom i s tatom. Svi su
često umorni (roditelji od posla, djeca
od škole, dodatnih aktivnosti i raznih
ekrana - TV, računalo, mobitel). Svi
znaju za svoja prava (i žene i djeca, a u
posljednje vrijeme imamo i branitelje
muških prava - pozdrav mladom gdinu
koji ih propagira) i žestoko se bore za
njih, pa od te borbe nemaju vremena
za dužnosti. Svi se jako vole, puno
maze, ali i puno svađaju, možda zato
što djece ima PUUUNO manje nego
nekad, pa se ipak ponešto stiže, najčešće
- razvesti! (pozdrav gospodi statističarima!)
P.S. Slike su namjerno ovakve -
prikazuju obitelj koja to nije! Pogledajte
bilo koju vašu obiteljsku, nasmiješite
se sretno, udahnite duboko i ne
brinite se tjeskobno, jer sami nismo
mi?- BOG JE TU! A On je POBIJEDIO
SVIJET! vh
jedna slika - jedna priča
Paukova djeca
Tek što su stigli u vikendicu, mama i
njezin četverogodišnji sinčić Marko počeli
su lov na pauke koji su posvuda ispleli mreže.
Najednom će Marko: "Male pauke nemoj
ubijati!"
Na to će mama: "Ali zar ne vidiš kako su
ružni?"
"Svojim su mamama oni vrlo dražesni!"
odgovori Marko.
"Bog je otac; on nas voli kao
što nas vole naše mame!" rekla je
jedna djevojčica na satu vjeronauka.
Možda u samom sebi i ne
nalaziš mnogo stvari koje ti se sviđaju,
ali za Boga si ti najljepše
stvorenje svemira.
(Bruno Ferrero "Priče iz pustinje")
MALE MUDROSTI
Kada Bog uslišava molitve
Čovjeku se smučilo odlaziti na posao svaki
dan dok njegova žena stalno ostaje kod kuće.
On je želio da ona vidi kroz što sve on pro-lazi,
te se pomolio: "Dragi Gospodine! Ja idem na
posao svaki dan i radim tamo 8 sati dok moja
žena samo ostaje kod kuće. Želim da ona zna
kroz što sve prolazim, i zato Te molim da dozvoliš
da se njeno tijelo zamijeni s mojim na
jedan dan. Amen." Bog je, u svojoj beskrajnoj
mudrosti odobrio čovjeku tu želju. Sljedećeg
jutra, naravno, čovjek se probudio kao žena.
Ustao je, spremio doručak svojoj supruzi, probudio
djecu, pripremio im odjeću za školu,
postavio doručak, spakirao užinu, odvezao ih u
školu, vratio se kući i pokupio stvari koje su za
kemijsko čišćenje, odnio ih na kemijsko, svratio
u banku podići novac, obavio kupovinu, zatim
otišao do kuće ostaviti namirnice, poplaćao je
račune i sredio čekovnu knjižicu. Zamijenio je
pijesak u kutiji za mačku i okupao psa. Tada je
već bilo 13 sati te je požurio namjestiti krevete
u spavaćim sobama, oprati rublje, usisati, prebri-
sati prašinu i prebrisati pod u kuhinji; odjurio
je po djecu u školu i upustio se u prepirku s
njima na putu do kuće. Spremio im je mlijeko i
kola-čiće i pomogao im oko domaćih zadataka.
Zatim je pripremio dasku za peglanje, pa je gledao
TV dok je peglao rublje. U 16.30 je počeo
guliti krumpire i prati povrće za salatu, pohao je
šnicle i čistio grašak za večeru. Poslije veče-re,
očistio je kuhinju, uključio perilicu za suđe, složio
ispeglano rublje, okupao djecu i stavio ih na
spavanje. U 9 uvečer je bio iscrpljen, a kako
kućni poslovi još uvijek nisu bili završeni, otišao
je u krevet jer se od njega očekivalo da vodi ljubav
sa ženom, što je nekako uspio obaviti bez
žalbi. Sljedećeg jutra, čim se probudio, kleknuo
je kraj kreveta i rekao: ''Gospode, ne znam što
sam mislio. Mnogo sam pogriješio kada sam
zavidio ženi što svaki dan ostaje kod kuće dok
sam ja na poslu. Molim Te, kad Te molim, dozvoli
da se vratim u svoje tijelo." Gospod mu, u
svojoj velikoj mudrosti, odgovori: "Sine moj,
osjećam da si naučio svoju lekciju, i bit ću sretan
da sve vratim onako kako je bilo. Samo,
morat ćeš sačekati 9 mjeseci. Prošle noći si
zatrudnio."
(www.katolici.org)
Za život - Uredila: Vesna Huska
za život: MARIJA
Isus je devet mjeseci rastao pod srcem majke Marije...
Bog je pripremio Mariju i Josipa za prihvaćanje Spasitelja, Božjeg
Sina. Oni su bili obdareni mnogim izvanrednim darovima Ljubavi, ali su
bili pravi ljudi i u svemu nama jednaki osim u grijehu.
Ovom slikom želimo se podsjetiti da nam je sv. Obitelj slična i u
onim životnim prilikama što ih donosi svaka nova trudnoća. Marijino
dijete i Josipov posinak bio je
sam Božji sin, a naše je dijete
posvojeno Božje dijete.
Evanđelje nam svjedoči da
Marija NIJE PREDVIŠALA materinstvo,
nego je bila raspoložena
za doživotno djevičanstvo.
Kad joj je bio saopćen Božji
plan, ona odgovara: "Evo službenice
Gospodnje". Iako ta
trudnoća nije bila u ljudskom
planu Josipa i Marije, oni su ju
prihvatili s pravom ljubavlju.
MOLIMO SE MARIJI I JOSIPU
DA SVAKO SVOJE DIJETE
VOLIMO NJEŽNOM I
ZRELOM LJUBAVLJU!
Marija i Josip su imali sve
moguće poteškoće u vezi s trudnoćom,
koje mogu imati današnji
parovi. Bili su siromašni,
bili su progonjeni zbog te trudnoće
i djeteta. Da spasu sebe i
dijete morali su otići u tuđinu.
MOLIMO SE MARIJI I JOSIPU DA USPRKOS SVIH POTEŠKOĆA
KOJE PROŽIVLJAVAMO IPAK PRIHVAĆAMO I VOLIMO
SVAKO DIJETE.
Kod začeća Isusu su bili određeni boja očiju i kose, stas i fizionomija
i otisci prstiju. Njegovo Presveto Srce počelo je kucati oko tri tjedna
nakon začeća u utrobi Njegove majke. Ovo isto Srce kojim nas danas
ljubi.
MOLIMO ISUSA DA BUDEMO PRAVI RODITELJI I DA
SVAKO SVOJE DIJETE VOLIMO OD POČETKA, OD ZAČEĆA!
protiv života: LOŠ SPOLNI ODGOJ
"Ljudska prava" na životne izbore moramo prihvaćati i poštivati
i kad ih smatramo pogrešnima, potpuno u suprotnosti s našim
kršćanskim životom i moralom, čak GRIJEHOM. Ne možemo
nikoga natjerati da promijeni svoje (homoseksualno) opredjeljenje,
ali djecu moramo odgajati pravilno, kršćanski, točno ih informirajući
o svemu što u svijetu postoji, jasno i sigurno im govoreći
što je dobro, a što zlo. Ipak, "svijet" ne čini tako...
"Nevjerojatno je što se pokušava progurati djeci pod seksualnim
odgojem, i to vrlo nametljivo. Neke pojedinosti iz toga znam i katastrofalne
su. U Španjolskoj je vjeronauk skinut s popisa obveznih predmeta,
a u njihovom seksualnom odgoju koji je sada pak postao obvezan je toliko
"bljuvotina" da je to strašno. Naravno, homoseksualni lobi je tu imao
svoje prste kako ima i kod nas. "Queer" udruga (homoseksualna) je jako
krenula u gaženje najsvetijeg roditeljima - djece. Čak su raspisali natječaj
za homoseksualnu bajku za djecu! (...)"
(svjedočenje sa internetske
stranice)
|
|
|
