Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Tu oko nas

Hodočastili smo u Svetu zemlju

Po povratku iz Izraela ili kako uvriježeno kažemo - Svete zemlje u kojoj smo boravili od 15. do 21. rujna, imam želju s vama, dragi čitatelji, koji ondje niste bili, podijeliti svoje oduševljenje koje nosim sa spomenutoga hodočašća. Na put u Svetu zemlju krenuli smo s beogradskog aerodroma Nikola Tesla u noći 14. rujna (u to je vrijeme kod nas temperatura bila oko 15 C), da bi nakon tri sata leta sletjeli na predivan i ogroman aerodrom u Tel Avivu gdje je temperatura bila 25C. Slijedi potom prijelaz s aerodroma u hotel u Nazaretu. Već sam put od aerodroma do Nazareta je bio dojmljiv, budući da smo išli prema gradu odakle je sve počelo, a u kojemu smo boravili nekoliko dana. U prihvatilištu Casa Nova u Nazaretu kojega vode oci franjevci, sve je prilagođeno hodočašću, a ne tek odmoru ili kakvom drugom turističkom aranžmanu.

Ponedjeljak, 15. rujna, proveli smo u Cezareji. Riječ je o starom rimskom gradu u kojemu Isus nikada nije bio, ali je za povijest ovoga grada važno da ga je gradio Poncije Pilat i ondje nalazimo jedini pisani dokaz da je Poncije Pilat doista postojao i bio prefekt Judeje. Teatar, ostaci rimskih statua, stara luka - sve je to odlika Cezareje. Nastavljamo ka brdu Karmel, ulazimo u karmelićansku crkvu Stella Maris (Zvijezda mora) u kojoj stoji Ilijina (Tišbijca) špilja, a crkva uz samostan je izvor karmelićanskog reda. Krećemo prema Acre gdje susrećemo staru križarsku tvrđavu i vraćamo se u Nazaret. U Nazaretu istoga dana posjećujemo Baziliku Navještenja u kojoj s razlogom možemo reći: "Ovdje je riječ tijelom postala". Uz nju je i Josipova kuća i radionica i nedaleko njih Sinagoga u koju je jedno prilikom ušao Isus, razvio svitak i pročitao: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza" (Lk 4,16-30).

U utorak 16. rujna, najprije posjećujemo Kanu Galilejsku, a usput prolazimo kraj kuće Natanaela iliti Bartolomeja u kojoj je Isus znakovito pretvorio vodu u vino (Iv 2,1-12). Nastavljamo ka Brdu Blaženstava, i prolazimo usput kroz stari grad Korozain, gdje u ondašnjoj sinagogi još stoji Mojsijeva sudačka stolica, da bismo na kraju stigli i do Brda Blaženstava na kojemu je Isus izrekao besjedu koja je manifest kršćanskoga života (Mt 5). Putujemo potom ka Kafarnaumu, obilazimo Petrov grad, Sinagogu, Isusovu podstanarsku sobu. Uz ovaj kraj je Isus najviše i djelovao te zato obilazimo mjesto Tagbha gdje se dogodilo umnažanje kruhova, kao i crkvu u kojoj je Petar dobio svoje prvenstvo u crkvi. Istoga dana obišli smo još jedan stari rimski grad - Tiberijadu, a potom se spuštamo na samu obalu Galilejskoga mora i krstarimo po njemu, da bismo zatim otišli na rijeku Jordan i ondje obnovili svoje krštenje. Penjemo se potom na brdo Tabor na mjesto gdje je Isus u svojoj Teofaniji stao pred učenike (Mk 9,2- 13), a potom slijedi povratak u Nazaret.

Poganski grad Cursi obišli smo u srijedu 17. rujna, a potom odlazimo i u Jerihon - prvi grad na koji su u Obećanoj zemlji naišli Izraelci, zatim Qumran - esensku nastojbu u kojoj su marljivi Eseni prepisivali Bibliju i jedan od njih i Ivan Krstitelj. Upoznajemo nedaleko odatle udaljeno Mrtvo more i krećemo ka Jeruzalemu. Stižemo u gužvu, u najposjećeniji hodočasnički grad na svijetu. Najprije posjećujemo Kajfinu palaču, palaču velikog svećenika gdje je sad znakovita crkva Sv. Petra od pijetlova pjeva. Do kraja hodočašća ostajemo u Jeruzalemu.

Četvrtak, 18. rujna, započinjemo odlaskom na Maslinsku goru, crkvu Dominus flevit - mjesto na kojem je Isus plakao nad Jeruzaelemom (Lk 19,41-44). Nakon toga krećemo u Betlehem u kojemu obilazimo: Pastirsko polje, zatim se upućujemo ka Hebronu, danas palestinskom teritoriju gdje je čuven biblijski hrast Mamre i gdje su pokopani Abraham i Sara.

Petak 19. rujna bio je namijenjen za križni put, i to onom cestom kojom je sam Isus prošao. No, kako je rujan bio mjesec ramazana za muslimanke vjernike, oni su u petak imali svoju molitvu, a mi smo križni put obavili u subotu. No, taj smo dan zato iskoristili za obilazak Zida plača, židovsku četvrt i sinagogu u njoj, zatim dvoranu Posljednje večere, crkvu Usnuća Marijina, da bismo potom imali i svetu misu u Bazilici Svetoga groba.

Križni put imali smo u subotu 20. rujna, a toga smo se dana bolje upoznali s Jeruzalemom, a vidjeli smo Damašćanska, Jafina i Nova vrata. Poslijepodne smo posjetili Litostrotos, palaču Poncija Pilata, kupalište Bethesa gdje Isus ozdravlja uzetoga (Iv 5,2-9), a nakon toga odlazimo na Kalvariju, kamen Isusova pomazanja i Sveti grob.

Posljednjega dana hodočašća, u nedjelju 21. rujna, obilazimo Maslinsku goru, crkvu Očenaša, Getsemanski vrt, Marijin grob, u crkvi Svih Naroda imamo misu, zatim odlazimo na Lazarov grob u Betaniji, Ain Karin u kuću Elizabete i Ivana Krstitelja, obilazimo Veliku sinagogu i Knesset (Izraelsku skupštinu), Muzej holokausta, maketu Isusova Jeruzalema i dr.

Iako sam zbog skučenosti prostora puno toga izostavio i puno toga nam je još ostalo u srcima, a to je upravo dio kojega smo na ovom hodočašću dobili od p. Tadeja Vojnovića, moram istaknuti da smo bili počašćeni da je s nama hodočastio i beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar te 27 svećenika Beogradske nadbiskupije.

Uime svih hodočasnika, zahvaljujemo organizatorici puta Tatjani Cvetković i p. Tadeju Vojnoviću, na uvijek iscrpnom tumačenju svih mjesta u ovoj divnoj zemlji.
S. Bašić