Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Reportaža - Piše: Željka Zelić

Bački Monoštor: Župa Sv. Petra i Pavla

Zavjet - čuvar identiteta

U okviru Zapadnobačkoga okruga koji se sastoji iz četiri općine: Sombor, Apatin, Odžaci i Kula, a unutar kojih se nalazi trideset i sedam naselja, smješten je i Bački Monoštor. Prvi stanovnici ovog sela bili su katolički Hrvati, koji su ovdje našli utočište napuštajući zavičaje u Slavoniji i Bosni, bježeći pred nadirućim Turskim Carstvom predvođeni ocima franjevcima. Ovo malo mjesto u kojemu prema popisu iz 2002. godine živi 3290 stanovnika, a većinu čine Hrvati - Šokci, danas krasi i tek obnovljena župna crkva Sv. Petra i Pavla. Svake godine 13. listopada u njoj se svečano proslavlja "Zavitni dan". Utemeljen je za župnikovanja Matiše Zvekanovića, a povod utemeljenju bile su prijeteće ratne okolnosti 1945. godine. Bilo je izgledno da će partizansko- rusko topništvo sravniti Monoštor. Ipak, seljani nisu izbjegli, nego su se svi okupili u crkvi Sv. Petra i Pavla. Župnik je zaiskao od Boga i Gospe pomoć za selo nad koje se imalo sručiti veliko zlo. U ponoć je u mraku služena sv. misa Prečistom Srcu Marijinu. Sutradan, 13. listopada, na dan zadnjeg ukazanja Gospe u Fatimi, sve se smirilo i opasnost je uklonjena. U znak zahvalnosti, Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od toga vremena se u Monoštoru na taj dan ne radi, a vjernici se točno u podne okupljaju u župnoj crkvi na misnom slavlju. Seosku proslavu organizira Kulturno-umjetničko društvo Hrvata "Bodrog".

U OBNOVLJENOJ CRKVI PROSLAVLJEN "ZAVITNI DAN": Upravo tako bilo je i ove godine, kada smo i posjetili ovu župu. Temperamentni, i uvijek srdačni i raspoloženi kada je u pitanju spremnost primiti goste, dočekali su nas na svoj "Zavitni dan" župljani ove župne zajednice zajedno sa svojim župnikom vlč. Goranom Vilovim.

Radost se nije mogla vidjeti samo na licima starijih vjernika, od kojih neki dobro pamte vrijeme zavjetovanja, već i na onim najmlađima koji su odjeveni u tradicionalnu šokačku narodnu nošnju došli zahvaliti Gospi jer je sačuvala njihovo selo. Značajno je spomenuti da je za vrijeme vlč. Miška Zolareka nabavljen kip Gospe iz Fatime i u svibnju 1968. godine crkva je proglašena hodočasničkom u čast Gospi Fatimskoj. Upravo iz tog razloga, Gospu samo na "Zavitni dan" svake godine krasi zlatna kruna. Potvrdila nam je to u razgovoru i predsjednica KUDH "Bodrog" Marija Turkalj, koja je osim toga aktivna i u životu župne zajednice. Prema njenim riječima, u KUD-u trenutačno imaju preko 80 članova u dobi od pet do osamdeset godina, a osim "Zavitnoga dana" organiziraju i Festival Marijanskog pučkog pjevanja koji se ove godine već treći puta za redom održao u monoštorskoj crkvi. U Društvu njeguju isključivo šokačke hrvatske običaje: pjesmu i riječi. U tom smislu planiraju pokrenuti Dramsku sekciju kako bi očuvali šokačku ikavicu, a na upit koliko se do danas šokački govor očuvao, Marija decidirano odgovara: Imamo sreću da živimo kao na otoku jer je Bački Monoštor sa svih strana okružen vodom. U tom smislu okolni gradovi ne utječu toliko na nas pa smo do danas sačuvali lijepu šokačku ikavicu, osobito u obiteljima. Govoreći pak o životu župne zajednice, drago joj je da jednom mjesečno imaju tribine na kojima im je često dragi gost dr. Andrija Kopilović, a rado osim toga pomaže i oko organiziranja svih drugih događanja u župi. Nas kršćane moraju prepoznavati, jer svoju vjeru možemo svjedočiti jedino u ljubavi koja dolazi iz iskrenoga srca koju se trudimo prenijeti i svojoj djeci, zaključuje Marija. Župnik Goran Vilov kojemu je ovo već treća godina na župi, kaže kako su vjernici u svemu voljni pomoći. Posebno mu je drag njihov mentalitet i s njim povezana otvorenost i srdačnost. Drago mu je također da je uspio okupiti mlade, ali na isti način i obitelji na mjesečnim tribinama. Tijekom adventa redovito imaju zornice, tijekom korizme dva puta tjedno križni put, a u župi je aktivno i pedeset kruničarskih društava s po petnaest članova. U božićnom vremenu, ističe župnik Goran, blagoslovi 300 domova. Od katoličkoga tiska prodaju Zvonik te Glasnik Srca Isusova. Osim toga, spomenuo je i dobru suradnju s kolegama svećenicima iz okolnih mjesta koji se susreću na mjesečnim rekolekcijama te tijekom uskrsnih i božićnih blagdana ispomažu jedni druge, osobito kad je u pitanju ispovijed. O angažmanu u župnoj zajednici svjedočio nam je i načelnik Pastoralnoga vijeća

Mata Pašić, pohvalivši suradnju sa župnikom. Problem u našem mjestu je što je sve manji broj djece, kaže Mata, dodajući kako ta činjenica predstavlja problem u očuvanju identiteta. Komentirajući gospodarsku situaciju, Mata ističe kako je u posljednjih nekoliko godina nezaposlenost smanjena, a stanovništvo se najvećim dijelom bavi šumarstvom te manjim dijelom poljoprivredom.

Župa Bački Monoštor osnovana je 1722. godine, a Matice se vode već 1718. godine. Na mjesto nekadašnje drvene crkve, 1752. godine građena je nova crkva koja je 1806. proširena, 1926. obnovljena. Obnavljana je još 1936. i 1945. godine. Najnovija vanjska obnova započela je u proljeće 2005. godine. Obnovljen je čitav zvonik, kompletna fasada crkve te su izmijenjeni krovovi na aneksima crkve, a radovi su završeni u rujnu 2008. godine. Dimenzije crkve su: dužina 48 m, širina 23 m, lađa je visoka iznutra 15 m, toranj je visok 42 m, a ima pet zvona. Crkva je posvećena sv. Petru i Pavlu i izgrađena je u obliku trobrodne bazilike te s još nekoliko crkava u sjevernoj Bačkoj predstavlja sakralne objekte karakteristične za razdoblje druge polovice XVIII. stoljeća. Na teritoriju župe je kapela Sv. Adalberta biskupa i mučenika, građena 1907. godine, a u u blizini kapele je i Kalvarija. Od 1969. godine do 1992., kada su zbog ratnih neprilika morale napustiti Bački Monoštor, u župi su djelovale sestre Družbe sv. Vinka Paulskog iz Vrbasa. Jezik bogoslužja je hrvatski, a župa broji blizu 3000 vjernika. Prema podacima iz prošle godine, krštenih je bilo 20, umrlih 58 a vjenčano je 9 parova.

DOBRA SURADNJA MJESNE ZAJEDNICE I ŽUPE:

O dobroj suradnji Mjesne zajednice Bački Monoštor i župe Sv. Petra i Pavla govorio nam je tridesetdvogodišnji tajnik MZ, Aleksandar Forgić. Prema njegovim riječima, suradnja se redovito očituje u "Bodrog festu" i proslavi "Zavitnog dana". Osim toga Mjesna zajednica materijalno pomaže župni zbor, a rado ustupa svoje prostorije za vjerska događanja. Ono što je bilo najvažnije, kaže Aleksandar, bilo je zalaganje oko obnove župne crkve. Inicijativu je pokrenuo prethodni tajnik Zoran Miler. Radovi na vanjskoj rekonstrukciji su uspješno dovršeni u roku od tri godine. Sredstva su velikim dijelom darovali mještani, a značajna sredstva odvojili su Općina Sombor, Pokrajinsko tajništvo za upravu, propise i nacionalne manjine, Ministarstvo dijaspore R. Srbije i Generalni konzulat R. Hrvatske u Subotici. Nas kao Mjesnu zajednicu interesira poboljšanje kvalitete života naših mještana na svim razinama, pa prema tomu i na duhovnoj. Ono oko čega se Mjesna zajednica trudi je spajati moderno i tradicionalno, tj. omogućiti otvaranje novih radnih mjesta kroz investicije i nova poduzeća, kao i poticanje pojedinaca koji su osobito zauzeti u njegovanju kulture Šokaca u Bačkom Monoštoru, zaključuje Aleksandar.

ŽUPNIK I VJERNICI SKRBE O NAPRETKU ŽUPNE ZAJEDNICE: Za duhovnu pak obnovu župne zajednice osim župnika Gorana svakako skrbe i vjernici laici. Jedna od njih je i članica Pastoralnoga vijeća Anica Periškić (st.), kojoj je pripala jedna od vodećih uloga u organiziranju hodočašća. Ove godine organizirano su išli u Mariju Bistricu, Međugorje i Doroslovo, a na Bunarić su ove godine išli privatnim prijevozom. Anica rado pomaže oko spremanja i ukrašavanja crkve. Po njezinim riječima, Monoštorci rado dolaze i na radne akcije u župi. Tim prilikama se okupi deset-petnaest vjernika. Župljani su sada ponosni i na obnovljenu crkvu. Dolaskom novoga župnika ima više mladih u župi koji bi mogli biti i aktivniji, tumači Anica te smatra kako im je možda potrebno ponuditi više sadržaja i predavanja. Ono na što su vjernici župe u Monoštoru ponosni jest njihovo liturgijsko pjevanje, o kojemu smo razgovarali s voditeljicom zbora Marijanom

Šeremešić koja je na ovoj dužnosti od 2007. godine. Probe pjevanja imamo dva puta tjedno, većinom s mladima, a vježbamo poglavito marijanske pjesme te duhovne šansone, kaže Marijana, koja bi se u budućnosti voljela usavršiti u svojemu poslu, barem kad je riječ o glazbenoj naobrazbi. Ona smatra kako je vjernicima općenito potrebno više ljubavi i razumijevanja, a da su u crkvi dobrodošli svi koji žele dati dio sebe. Predstavnica mlađe generacije, dvadesetogodišnja studentica Pedagoškoga fakulteta u Somboru, Anica Periškić (ml.), zadovoljna je što ih se svake nedjelje na vjeronauku okupi tridesetak, kao i na molitvenom susretu koji imaju u crkvi. Ponosna je također i na VIS "Petrus" čija je članica a koji je nastupivši ove godine prvi puta na HosanaFestu osvojio treće mjesto. Osim toga, rado odlazi na susrete mladih, dok u župnoj zajednici voli pomoći oko čišćenja crkve te pripremi različitih slavlja. Svoju vjeru trudi se svjedočiti i kolegama na fakultetu, budući da je po njenim riječima razvidno kako je sve manje mladih u crkvi.

Da je suradnja župnika i vjernika iznimno važna, barem kad je u pitanju napredak župne zajednice, potvrdio nam je Stipan Periškić koji je uz podršku obitelji za trajnoga đakona zaređen 2006. godine. Osim pomaganja župniku oko sprovoda, vjenčanja, krštenja i propovijedi svake druge nedjelje, Stipan predaje vjeronauk u osnovnim školama u Monoštoru,

Bačkom Brijegu i Bezdanu. Zanimljivo je spomenuti i njegovu suradnju s Romima koji također žive na ovom području i koji su većinom katolici. Na vjeronauk dolaze redovito, premda su u crkvi nešto rjeđe, tvrdi Stipan. Govoreći nadalje općenito o radu s djecom, ističe kako je veliki problem što većina današnjih roditelja ne dolazi s djecom na svetu misu te ista u svojim roditeljima nemaju uzore koje bi trebali slijediti. Većina današnjih ljudi nije svjesna koliko nam Bog daruje radosti i uspjeha kada smo mu vjerni, zaključuje naš sugovornik, ponavljajući više puta koliko voli svoj poziv trajnoga đakona.

Župnik vlč. Goran Vilov rođen je u Subotici 17. ožujka 1978. godine. U rodnom gradu završava osnovnu te srednju strojarsku školu. Studij filozofije i teologije završava na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Po rukama subotičkog biskupa Ivana Pénzesa za svećenika je zaređen 29. lipnja 2003. godine, u katedrali bazilici Sv. Terezije Avilske u Subotici. Od kolovoza 2003. do siječnja 2005. godine bio je kapelan u Malom Iđošu, potom od veljače 2005. do kraja srpnja 2005. godine kapelan u Adi, a 1. kolovoza 2005. godine imenovan je upraviteljem župe u Bačkom Monoštoru.