Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 168
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Mjesec krunice
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kutak za katehete
Paulinum
Ekumenizam
Caritas
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Tu oko nas
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Šokačka Bistrička Gospa

Već tradicionalno, zadnje nedjelje rujna, bački Hrvati odlaze na hodočašće u Mariju Bistricu. Oko 300 hodočasnika iz Subotice, Tavankuta, Male Bosne, Staroga i Novoga Žednika, Đurđina, Bajmoka, Sombora, B. Monoštora krenulo je u ranim jutarnjim satima u subotu 27. rujna ka Mariji Bistrici.
Na ulazu u Svetište, u 17.30 sati dočekao nas je upravitelj i župnik svetišta Zlatko Koren koji nas je pozdravio ali i upoznao s jednom novinom. Naime, ove godine prvi puta marijanski kip nije bio odjeven u tradicionalnu bunjevačku nošnju već u šokačku. Za to su svakako najzaslužnije Monoštorke koje su i darovale narodnu nošnju, kao znak zahvalnosti na njezinu moćnom majčinskom zagovoru. Od ove godine, svake treće godine Gospa će biti odjevena u šokačku narodnu nošnju, a druge dvije u bunjevačku.

Nakon svečanoga ulaska u Svetište, uslijedila je molitva krunice, a vjernici su također imali prigodu za svetu ispovijed. U večernjim je satima zatim bila sveta misa koju je predslavio župni vikar iz Ade vlč. Marijan Vukov. U svojoj propovijedi vlč. Marijan se upitao što reći nakon dolaska u ovo drago nam svetište, odgovorivši da bi bilo dobro šutjeti, sabrati se i pogledati u vlastitu dušu, sjetiti se naših dragih koji nam se preporučiše u molitve te svih onih nakana i potreba koje nas mjesecima i godinama prate.

Nakon svečanoga ulaska u Svetište, uslijedila je molitva krunice, a vjernici su također imali prigodu za svetu ispovijed. U večernjim je satima zatim bila sveta misa koju je predslavio župni vikar iz Ade vlč. Marijan Vukov. U svojoj propovijedi vlč. Marijan se upitao što reći nakon dolaska u ovo drago nam svetište, odgovorivši da bi bilo dobro šutjeti, sabrati se i pogledati u vlastitu dušu, sjetiti se naših dragih koji nam se preporučiše u molitve te svih onih nakana i potreba koje nas mjesecima i godinama prate. Večeras bih vam htio samo reći jednu jednostavnu misao, onu koja i meni leži na srcu: utecimo se molitvom našoj Majci Mariji. Kažimo joj svoje molitve, kažimo joj ono što nas tišti, kažimo joj ono što nas muči već dugo vremena, no, recimo joj i one stvari koje nas raduju i vesele. Podijelimo s našom najsnažnijom Zaštitnicom i Zagovornicom svoju nutrinu i izručimo joj se proseći od nje zagovor i pomoć, zaključio je vlč. Marijan.

Zahvaljujući lijepom vremenu, nakon svete mise uslijedio je Križni put sa svijećama. Križni put animirao je vlč. Franjo Ivanković, a mladi iz različitih župa Subotičke biskupije čitali su prigodne tekstove za postaje Križnoga puta. Kako to već obično biva, kod 12. postaje vlč. Franjo održao je prigodnu propovijed u kojoj je istaknuo važnost toga da se nitko s ovoga hodočašća ne bi smio vratiti doma isti. U nedjelju 28. rujna, jutarnju svetu misu predslavio je vlč. Željko Šipek. U svojoj propovijedi vlč. Željko je rekao da se ne trebamo plašiti ako smo slabi i grešni jer nema takvog grijeha kojega Bog ne bi oprostio. Uvijek moramo biti milosrdni i nikada ne smijemo sebe uvjeriti da smo samo mi dobri i da nemamo što na sebi mijenjati, rekao je propovjednik. Na kraju svete mise pozdravio nas je župnik Zlatko te svim okupljenima podijelio spomen sličice. Uslijedio je uvijek bolan rastanak. Kao što smo se radovali da nas je Majka okupila u svom domu, tako smo i bili tužni jer se rastajemo, ali samo do iduće godine. U povratku iz Bistrice navratili smo u Zagreb i Kloštar Ivanić kod karmelićanki, gdje smo dočekani toplim i lijepim riječima kao i prekrasnom pjesmom. Malo koga je optimizam i mirnoća duha časnih sestara ostavio ravnodušnim. Doista su svjedočile ono što žive svojim primjerom. A i svi mi trebali bismo od toga nešto naučiti.
Željko Šipek

Misa zahvalnica u Sonti

U crkvi sv. Lovre u Sonti održana je u nedjelju, 12. listopada, sveta misa zahvalnica za jesenske plodove.
Mladež, odjevena u starinske narodne nošnje svojega sela, predvođena nekolicinom starijih, redom je prinosila križ, svijeću, Bibliju, kruh, vino... Plodove je primao svećenik, izaslanik Božji, vlč. Dominik Ralbovsky i polagao ih pred oltar. Bio je to izraz zahvalnosti Bogu za uslišene i neuslišene molitve, izraz zahvalnosti za sve voće, povrće i ratarske proizvode, milošću Božjom dozrele i rukom ljudskom ubrane. Crkva je bila puna vjernika, koji su smjernom molitvom i pjesmom pozdravili Gospodina sa svojih mjesta. Nadahnuta propovijed sonćanskog župnika vlč. Dominika Ralbovskog puno je doprinijela svečanosti ove mise, a njegova sestra, katehistica Kristina izvrsno je obavila sve organizacijske poslove. Na koncu mise vlč. Dominik je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli kako bi ovo slavlje bilo tako lijepo. I ove je godine oltar bio slika ljepote u kojoj vjernici uvijek iznova uživaju.
Ivan Andrašić

Hodočašće u Godini sv. Pavla

Skupina vjernika Subotičke biskupije hodočastila je od 5. do 12. listopada 2008. godine u Rim kako bi kod grobova apostolskih prvaka učvrstila vlastitu vjeru i posebno molila za svoju biskupiju koja je pod zaštitom sv. Pavla.
Voditelj hodočašća, i u duhovnom i u povijesno-umjetničkom smislu, bio je mons. Andrija Kopilović uz organizacijsku pomoć vlč. Ivice Ivankovića Radaka. Hodočašće je okupilo 65 vjernika Hrvata i Mađara župe Marije Majke Crkve, ali i drugih župa Subotice i šire okolice. Osim nabrojanih svetišta hodočasnici su posjetili i Loreto te Ravennu, a u Rimu, hodajući pješice, uz različite trgove povijesnog i umjetničkog značaja, mnoštvo crkava i bazilika koje čuvaju veliku umjetničku baštinu katoličanstva. Na završetku hodočašća posjetili su Kalistove katakombe i osjetili duh prvotnog kršćanstva.

Početak boravka u Rimu obilježen je susretom sa Svetim Ocem Benediktom XVI. On je u svojoj katehezi istaknuo da se Isusa može poznavati u njegovim zemaljskim pojedinostima, intelektom, ali i onim unutarnjim čulom - srcem. Pavao je taj koji je poznavao povijesne podatke o Isusu, ali ga je doista upoznao kada je Isus progovorio njegovom srcu i kada je on svoje srce otvorio Isusu. Papa se posebno obratio vjernicima Subotičke biskupije poručivši im da žive intimno zajedništvo s Kristom i njegovom Crkvom. Velika je milost hodočastiti u Rim u Godini sv. Pavla. Zato neka ovaj tekst bude zahvala organizatorima i voditeljima hodočašća, a svima drugima poticaj da u Godini sv. Pavla počaste njegov grob i na tom izvoru crpu snagu za vlastito svjedočenje vjere u svojoj biskupiji i za svoju biskupiju.

Máriagyud
Kao i mnogi naši stari, hodočastili smo "na Jud". To marijansko svetište otvorilo nam je svoja vrata kasno navečer 5. listopada da bismo u Marije zatražili blagoslov na putu.

Padova
Padova je mjesto dva velika sveca: sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Antuna. Prvu hodočasničku misu smo imali u svetištu sv. Leopolda Mandića, tik uz njegov grob. To je svetac našeg podneblja. Bio je mali rastom, ali najveći u podjeljivanju oprosta onima koji su došli zatražiti mir s Bogom. Sv. Antun Padovanski svetac je cijelog svijeta. Veliki propovjednik i manji brat, sljedbenik sv. Franje. Njegov grob uvijek okuplja mnogo hodočasnika.

Asiz
Grad sv. Franje i sv. Klare. Franjevački red ove godine slavi 800 godina od svog osnutka. U toj obljetnici hodočastili smo na grobove ovih svetaca.
Sv. misu smo imali u crkvi sv. Marije od Anđela u kapelici podno oltara ispred kojeg se nalazi mala crkvica, Porcijunkula. Franjo ju je obnavljao misleći da mu Isus s križa poručuje kako baš nju treba obnavljati. Franjo i njegova aktivnost pridonijela je da se Crkva vrati izvornom stilu života koji je propovijedao sam Krist. Njemu se pridružila njegova mještanka Klara koja je u molitvi i siromaštvu pratila Franju i njegovo djelovanje.

Rim - Bazilika Sv. Petra
Bazilika Sv. Petra je najveća katolička crkva. Tako se i pristoji kada je u njoj grob samog apostolskog prvaka, sv. Petra. U njoj smo slavili sv. misu (u kapelici Sv. Josipa) 10. listopada i to zajedno s hodočasnicima iz Istre. Nakon mise smo ispred groba sv. Petra izmolili Vjerovanje za ustrajnost u vjeri i snagu u svjedočenju. Sama bazilika je velebno zdanje. Oltarni dio se nalazi na četiri stupa u kojima su kipovi četiri sveca: sv. Andrije, sv. Longina (vojnika koji je probo Isusov bok na križu), sv. Jelene Križarice i sv. Veronike. Oni simboliziraju moći koje bazilika čuva: moći sv. Andrije, koplje, relikviju Isusovog križa i Veronikin rubac. Nad oltarom se nalazi kupola koja je savršeno okruglog oblika. Sa samog vrha kupole, visoke 136 metara, vidi se cio Rim.

Rim - Sv. Jeronim
Crkva Sv. Jeronima čuva hrvatsku tradiciju u Rimu. Uz nju je Hrvatski zavod u kojem borave i školuju se svećenici s hrvatskog govornog područja. U njemu trenutno boravi i naš vlč. Ivica Ivanković Radak. U ovoj crkvi smo 8. listopada imali sv. misu, te smo se prvi put susreli s hodočasnicima iz Istre. Zajedničkim pjevanjem obogatili smo ovu liturgiju, te s hrvatskim svećenicima iz drugih biskupija dali svjedočanstvo naše povezanosti.

Rim - Bazilika Sv. Pavla izvan zidina
Vrhunac hodočašća bio je u Bazilici Sv. Pavla izvan zidina. U svetoj sabranosti i hodočasničkom raspoloženju prošli smo kroz sveta vrata koja je ove godine otvorio papa Benedikt XVI. Nakon mise za potpuni oprost molili smo na grobu sv. Pavla. Prije otvorenja Godine sv. Pavla poduzeta su istraživanja o njegovu tijelu. Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da se tijelo sv. Pavla nalazi ispod oltara bazilike jer je pronađen sarkofag s tijelom Apostola naroda. Bazilika je skladno građena. Oko cijele unutrašnosti bazilike nalaze se slike zakonitih papa od sv. Petra do danas.
s. M. Jasna Crnković

Obred preminuća sv. Franje

Tradicionalni i svečani obred preminuća svetoga Franje, ili kako ga još nazivaju Memoria Transitus, i misno slavlje predvodio je u franjevačkoj crkvi Sv. Mihaela 3. listopada gvardijan Franjevačkoga samostana p. Ivan Bošnjak u koncelebraciji p. Marjana Kovačevića, p. Ivana Cvetkovića, generalnoga vikara Subotičke biskupije mons. Slavka Večerina, katedralnog župnika Stjepana Beretića te svećenika Subotičke biskupije.
Nakon dvojezične mise uslijedio je obred preminuća u kojemu su okupljeni vjernici sa svijećama u rukama prošli u procesiji kroz crkvu sve do oltara sv. Franje. Ovaj obred, kako i sama riječ "transitus" kaže, obilježava prijelaz sv. Franje s ovoga svijeta u svijet Našega Oca za kojim je sv. Franjo toliko žudio da je čak spjevao pjesmu o sestrici smrti. Na sam dan preminuća sv. Franje, u subotu 4. listopada, franjevci su služili jutarnju svetu misu na hrvatskom, koju je predvodio i propovijedao p. Ivan Cvetković, dok je svetu misu na mađarskom jeziku nakon toga predvodio i održao prigodnu propovijed p. Ivan Bošnjak.

Puno je toga dosad izrečeno i napisano o svetom Franji, ali on i dalje zrači i plijeni svojom porukom i životom, te ga i danas mnogi mladi, obitelji i pojedinci u svjetovnom životu žele nasljedovati. Mnogi se pitaju kako to da karizma sv. Franje, nakon skoro osam stoljeća, i danas poziva kršćane na evanđeoski način života. On koji je i sam shvaćao sve izvorno kako mu se Bog objavio, a ne paradoksalno kako mnogi danas shvaćaju, koji je ostavio sva materijalna bogatstva ovoga svijeta i krenuo putem siromašnog Krista, nalazio je riječi utjehe svojoj braći ali i svima koji su ga odlučili nasljedovati.
S. Bašić

Proštenje u župi Sv. Križa u Subotici

U čast Krista Raspetoga proslavljeno je u nedjelju 14. rujna na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u subotičkoj crkvi Sv. Križa župno proštenje. Dvije jutarnje svete mise predvodio je vlč. Károly Szungyi, župnik Rođenja Marijina na Halaškom putu, a svečanu pontifikalnu svetu misu na hrvatskom jeziku predslavio je generalni vikar Subotičke biskupije, mons. Slavko Večerin.

Poruka propovijedi bila je da je kršćanin obilježen križem i da tek onaj koji nosi svoj križ, mali ili velik, može biti dostojan učenik Učitelja i Spasitelja Krista te baštinik vječnoga života. Slavlje svetih misa, kao svečani ručak uzveličala je glazba Garden Quarteta. Prigodom slavlja, župnik ove župe dr. Oskar Čizmar te župljani župe Sv. Križa zahvalili su gradskim vlastima na dobroj suradnji i na plemenitoj pomoći i podršci oko uređenja župne crkve i okolnog ambijenta, ukrašenog novim kandelabrima i reflektorima. Ovako i ova dosad sakrivena crkva ulazi u proljepšanu panoramu grada na sveopće dobro i radost svih građana.

Slavlju su među ostalim nazočili generalni konzul R. Mađarske Ferenc Nagy, dogradonačelnik Petar Horvacki, iz Pokrajinskog tajništva Slaven Dulić, iz Gradske uprave: načelnica Marija Ušumović Davčik te Árpád Papp i Zsuzsanna Korhecz Papp, predsjednik MZ Makova Sedmica Endre Csúszó, direktorica OŠ "Majšanski put" Szilvia Toth i direktor OŠ "Ivan Milutinović" Ivan Stipić. Dvojezična župna zajednica pripravljala se za taj velik blagdan dva tjedna, svakodnevnim klanjanjem na hrvatskom i mađarskom jeziku, a svaki dan netko je postio te molio krunicu na nakanu obnove župne zajednice.
/A. A./

Proštenje u Svetozaru Miletiću

Zaštitnica naše župe je Mala Gospa, pa je stoga 8. rujna na dan rođenja Blažene Djevice Marije u našoj crkvi bila svečana misa, koju je u koncelebraciji domaćeg župnika vlč. Antala Egedia predvodio vlč. Davor Kovačević, župnik iz Bačkog Brijega.

Taj dan Lemešani rado odlaze na svečanu misu a kod svojih kuća dočekuju goste. Toga dana se ne organiziraju kulturne manifestacije, nego je on posvećen crkvi i obitelji. Unatoč lošemu vremenu, crkva je bila prepuna. Ujedno je to bila prigoda za proslavu lijepih jubileja. Naime, vlč. Kovačević je na taj dan prije točno 15 godina zaređen za svećenika, a redoviti ministrant naše župe Nikola Knezi (18) proslavio je desetu obljetnicu službe kod oltara. Našem dragom bogoslovu poželjeli smo tom prilikom uspjeh na petoj godini bogoslovije, u nadi da ćemo imati prilike još slaviti ovako lijepe jubileje.
Lucija Tošaki

Proštenje Imena Marijina u Nenadiću

Vjernici Nenadića i okolnih župa, okupili su se u nedjelju 14. rujna oko kapele posvećene Imenu Marijinu, te proslavili proštenje. Ovu kapelu su podigli vjernici Nenadića još 1929. godine, a o ovom datumu govori i spomen ploča ugrađena u zidove kapele.
Misno slavlje je predvodio preč. Josip Pekanović, a u svojoj propovijedi govorio je o značenju križa za današnjicu, za današnjeg čovjeka, jer su se ove godine poklopila dva proštenja: Uzvišenje svetoga Križa i Ime Marijino, koje je kalendarski padalo u petak 12. rujna. Preč. Pekanović je u propovijedi govorio i o enigmi stradanja nevinih, djece, enigmi stradanja nerođenih i pitanju tko je kriv. Oni koji nemaju odgovor na ova pitanja, naveo je preč. Pekanović, vjerojatno će reći da je Bog kriv jer je to dozvolio. No nameće se pitanje što je s našom savješću, odgovornošću i slobodom. Bog nije želio uzeti čovjekovu slobodu, jer čovjek rob nije čovjek. Bog je zato čovjeku ostavio slobodu i dostojanstvo, unatoč opasnosti da to može zloporabiti protiv drugoga i protiv sebe. Bog nam je pokazao da je put za čovjekovo dostojanstvo put ljubavi, zauzetosti i put spremnosti na darivanje vlastitoga života da bi se spasio život drugoga, naglasio je propovjednik, opomenuvši kako često ne želimo pogledati istini u oči i vidjeti probleme, a pogledati u ono što je izvor onoga što nam donosi nesreću je prvi korak ka spasenju. Osim toga, rekao je kako nas blagdan Uzvišenja sv. Križa podsjeća da pogledamo u svoj život, ispitamo svoju savjest i postavimo pitanje je li to što smo do sada činili obogatilo naše bližnje, donijelo im sreću, donijelo mir našoj obitelji ili je učinjen krivi korak. Na kraju propovijedi, preč. Pekanović se osvrnuo na Isusovu Majku Mariju, koja je pristala na križ rekavši svoj "Fiat" i stojeći pod križem svjedočila da je to jedini put ljudskoga spasenja.

Na svečanoj svetoj misi proštenja u Nenadiću sudjelovali su i gosti, predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, predsjednik Upravnog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Dujo Runje, predstavnica Generalnog konzulata RH u Subotici konzulica Iva Aranjoš te predsjednik somborske podružnice DSHV-a Mata Matarić.
Z. Gorjanac

Proštenje na blagdan sv. Franje u Somboru

Crkva Presvetog Trojstva u Somboru je u prošlu nedjelju 5. listopada proslavila svoje drugo proštenje. Svetu misu je predvodio fra Ivan Cvetković iz Franjevačkog samostana u Subotici u koncelebraciji domaćega župnika preč. Josipa Pekanovića.

Ova crkva je sa samostanom nekada pripadala franjevcima, stoga se pored proštenja na blagdan Presvetoga Trojstva slavi i proštenje na blagdan sv. Franje. Fra Ivan Cvetković je u svojoj nadahnutoj propovijedi želio naglasiti da život svakoga čovjeka ima smisla, makar se često znamo upitati zašto smo rođeni u toj i toj zemlji, od tih roditelja, zašto smo određene vjere i određene nacionalnosti. Fra Ivan je naglasio da je sveti Franjo ljubio sva Božja stvorenja, te nije htio zgaziti ni najmanjeg crva jer i on ima svoje poslanje. Tako i mi ljudi imamo svoje poslanje i naš život ima smisla ako živimo po Božjim zapovijedima, zaključio je propovjednik. Poslije svete mise vjernici su mogli pogledati izložbu slika u hodniku samostana, sa susreta skupine slikara koji su prošloga ljeta jedan dan boravili u župi.
Z. Gorjanac

"Zavitni dan" u Bačkom Monoštoru

U nedjelju i ponedjeljak, 12. i 13. listopada, Bački Monoštor je ugostio one koji su željeli s njima podijeliti radost njihova najvećega seoskoga slavlja, njihovoga Zavitnoga dana.
Zavitni dan Bačkog Monoštora datira od konca II. svjetskog rata. Naime, u završnim operacijama na ovom području bilo je izgledno sravnjenje sela sa zemljom od strane partizansko- ruskog topništva. Seljani, tvrdi Šokci, nisu ni pomišljali izbjeći, nego su se okupili u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Na čelu sa svojim župnikom molili su se Gospi i Bogu za spas od velikog zla koje se nad njih nadvilo. Molba im je bila uslišena. Božjom providnošću generali su u posljednji tren promijenili nakanu i nisu sravnili selo, a Monoštorci, na inicijativu župnika Matije Zvekanovića, zavjetovali su se da će svake godine 13. listopada točno u podne zahvaljivati Bogu i Gospi za spas svojega sela. Od tada, za katolike Bačkog Monoštora 13. listopad je neradan dan, a u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla održava se misno slavlje. Domaćin i organizator svjetovnog dijela slavlja, kao i svake godine, bio je KUDH "Bodrog". Kulturno umjetnički program organiziran je 12. listopada u sportskoj dvorani mjesne osnovne škole, uz sudjelovanje institucija kulture iz AP Vojvodine i Republike Hrvatske. Na sam zavitni dan, 13. listopada, misno slavlje u crkvi Sv. Petra i Pavla predvodio je biskupijski tajnik mr. Mirko Štefković zajedno s domaćim župnikom Goranom Vilovim te svećenicima Subotičke biskupije. U prigodnoj propovijedi, vlč. Štefković istaknuo je važnost njegovanja zavjeta, koji poziva na odgovornost, ali je isto tako čuvar identiteta ovdašnjih Šokaca.

Na svetoj misi se okupio veliki broj vjernika, koji su molitvom i pjesmom zahvalili Bogu i Gospi za spas svojega sela, a djeca su darom zahvalila vlč. Štefkoviću na predvođenju misnog slavlja. Na koncu mise domaći župnik zahvalio je svima koji su svojom nazočnošću, svojim radom ili donacijama doprinijeli veličanstvenom ugođaju, a djeca "Bodroga" svojim recitalom zahvalila su Bogu i Gospi za spas Monoštora.
Ivan Andrašić

Jubileji bračnih parova

U župnoj crkvi "Srca Isusova" u Donjem Tavankutu u nedjelju 21. rujna prvi put je zajednički slavljen jubilej bračnih parova.
Ovakva proslava uobičajena je u mnogim župama naše biskupije i što je bio poticaj župniku Franji Ivankoviću da se to održi i u njegovoj župnoj crkvi. Ova ideja bila je svesrdno prihvaćena od strane vjernika koji ove godine obilježavaju 5, 10, 15, 20, 30, 35, 40 i 45 godina bračnog zajedništva. Za proslavu se prijavio 21 bračni par. Dva para slavili su ove godine 5 godina bračnog zjedništva, a najstariji par je slavio 45. obljetnicu bračnoga života. Slavlje je upriličeno u nedjelju 21. rujna pod župnom svetom misom u 10,30 sati. Svetu misu predvodio je mjesni župnik, a na raspolaganju za ispovijed bio je prije i za vrijeme mise mr. Mirko Štefković, biskupijski tajnik. Na ovom slavlju sudjelovalo je i desetero nogometaša iz Rijeke, koji su gostovali na uzvratnom prijateljskom susretu u Tavankutu.

Bilo je lijepo vidjeti kada je svečana povorka krenula sa ulice prema crkvi. U povorci su sudjelovali svi jubilarci sa svojom djecom. Crkva je za ovu prigodu bila posebno ukrašena. Na oltaru je bio buket u obliku srca. Prije ulazne pjesme, za vrijeme svečanog ulaza, svirana je prikladna svadbena melodija. Svetu misu su u cijelosti animirali slavljenici: čitanja, molitve vernika i prikaznu procesiju. Prostrano svetište crkve bilo je malo da bi u njega mogli stati svi jubilarci. Svi su slavljenici pristupili sakramentima Ispovijedi i Pričesti pod obje prilike. Poslije misnog slavlja svi okupljeni vjernici pozvani su u župno dvorište na zajedničku zakusku. Svečani objed upriličen je u prostorijama "Bunjevke", a organizatori su bili slavljenici. Cijelo vrijeme, do kasnih večernjih sati, sve okupljene zabavljao je mladi tamburaški sastav iz Tavankuta. Dogovoreno je da se ovakvo zajedničko slavljenje jubileja bračnih parova održava svake godine u nedjelju poslije proštenja u Ljutovu.
/F. I./

50. obljetnica braka Rozalije i Marka Franciškovića

Prije točno 50 godina, 5. listopada 1958. godine, vjenčali su se Rozalija (r. Lebović) i Marko Francišković. Obećanje vjernosti i ljubavi dok ih smrt ne rastavi dali su u tavankutskoj župnoj crkvi Srca Isusova.


Za pedeset godina svoje bračne ljubavi i vjernosti te zajedničkog života zahvalili su na svetoj misi u župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća kojoj sada i teritorijalno pripadaju, a misno slavlje je predvodio župnik mons. Bela Stantić. Rozalija i Marko imaju dvoje djece, kćer Ljubicu koja je rođena 1959. godine i sina Ivana koji je rođen 1968., te imaju i petero unučadi. Ljubica u braku s Milanom ima dvije kćeri: Jelenu i Nataliju, dok Ivan sa suprugom Jasnom ima dva sina i kćer, Dinka, Davora i Korinu. Odnedavno imaju i praunuče (Vukašina).
Ž. V.


Blagoslov štićenika zajednice "Hosana"

U crkvi Isusova Uskrsnuća, u subotu 4. listopada svečano misno slavlje predvodio je vlč. dr. Marinko Stantić uz koncelebraciju fra Svetozara Kraljevića iz Međugorja, na kojem su blagoslov primila trojica štićenika Zajednice za pomoć ovisnicima "Hosana" u Starom Žedniku.
Za Igora, Ivana i Nenada, subota, 4. listopada bila je u znaku svečanog slavlja i početka novog razdoblja u životu. Ovi su momci (dvojica iz Vojvodine, jedan iz Međugorja) tijekom tri godine u zajednici prošli program koji se temelji na molitvi, radu, međusobnoj pomoći i uzajamnom povjerenju. Za ovu posebnu prigodu mladićima su se pridružile njihove obitelji, ali i braća iz zajednice "Milosrdni Otac" iz Međugorja i iz zajednice "Tau" iz Slovenije. Na misi je svjedočio jedan roditelj o iskustvu obitelji koja se bori s ovim suvremenim zlom i tako podijelio svoje brige s onima koji prate svoju djecu na putu vraćanja u stvarnost. Misno slavlje pjesmom je uljepšao VIS "Proroci".

Druženje mladića i njihovih roditelja nastavljeno je, zahvaljujući razumijevanju ravnateljice Stanislave Stantić Prćić, u OŠ "Matija Gubec" u Tavankutu na zajedničkom ručku.
/Zv/