Upoznajmo Bibliju - Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM
S Jahvom na putu
"Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: Ustajte
i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje
Jahvi, kako ste tražili" (usp. Izl 12,31).
Sloboda! Napokon slobodni! Bila je to noć koja im je
donijela slobodu nakon dugih, dugih godina ropstva.
Kroz gradska vrata
Izlaze kroz gradska vrata grada Ramzesa koja su oni
kao robovi sami izgradili. Sada kroz njih prolaze kao slobodni.
U svojem prikazu pisac nam opisuje izlazak Izraelaca
ratnom terminologijom. Jahve izvodi svoje čete slavodobitno
iz Egipta. Izlaze kao pobjednici! Što se tiče broja Izraelaca
koji izlaze iz Egipta a koji pisac navodi (oko šest stotina tisuća
pješaka, povrh žena i djece), moramo reći da nam se broj
čini nevjerojatan i prevelik. To zaključujemo kako iz svjetovnih
podataka, tako i iz same Biblije.
Egipatski faraon Ramzes II. bori se u bitci kod Kadeša
godine 1274. pr. Kr. s oko 20.000 vojnika. Kad bi Izraelci
imali vojsku od 600.000 ljudi ne bi faraona ni trebali pitati
smiju li izići iz Egipta. S tolikom vojskom (osim žena i djece)
Izrael bi morao imati oko 2 milijuna članova dok je u to doba
cijeli Egipat brojio oko 7 milijuna stanovnika.
Osim toga, sjetimo se kako faraon, poduzimajući genocidne
akcije prema Izraelu, poziva samo dvije babice. Bilo bi
nemoguće da u cijeloj naseobini Izraelaca (delta Nila,
Gošen) samo dvije babice mogu zadovoljiti potrebe tako
velikog broja ljudi.
Kako riješiti ovaj tako veliki broj koji je objektivno pretjerano
povećan? Različiti tumači daju različita rješenja.
Možda je najprihvatljivije ono koje ističe da se na hebrejskom
tisuća kaže elef a ta ista riječ može značiti i obitelj, pa
bi prema tom tumačenju izišlo iz Egipta oko 600 obitelji.
Jedna Pasha
Moramo istaknuti da postoji samo jedna Pasha. Ta ista
jedna Pasha slavi se kad god Izraelci i danas slave Pashu,
svake godine 14. nisana (proljetni mjesec). To je uvijek ona
jedna ista i jedinstvena Pasha, one noći kad je Jahve prolazio
kroz Egipat i oslobađao izraelski narod.
Ova jedna Pasha prisutna je u Izraelu u svoje tri vremenske
dimenzije. Ona je sakrament, tj. uprisutnjenje ovog
djela Božjega, u koju se sada uključuju oni koji je slave. Oni
postaju dionici toga naroda koji izlazi iz Egipta. To je njezina
dimenzija sadašnjosti, njezino uprisutnjenje u trenutak u
koji se slavi. Kod toga se današnji Izrael sjeća toga povijesnog
događaja. To je njezina dimenzija prošlosti ili spomena.
Postoji i ona treća njezina dimenzija a to je njezina eshatološka
dimenzija, dimenzija budućnosti. Izrael danas slavi svoju
Pashu u nadi da će je jednom slaviti zajedno s Mesijom u
novom kraljevstvu. Kao da slušamo Isusove riječi sa pashalne
večere: Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s
vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati
dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem (usp. Lk 22,15-16).
Godine sužanjstva
U tekstu o izlasku Izraela čitamo: Vrijeme što su ga
Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina
(Izl 12,40). Ovdje moramo istaknuti da na različitim mjestima
starozavjetnih tekstova nalazimo u tom smislu različite
podatke o vremenu boravka Izraelaca u Egiptu. No, u svim
tim podacima dominira brojka 400. Mnogi tumači u broju
480 vide i simboliku jer je to umnožak 12x40. Kod toga bi
broj 12 bio broj izraelskih plemena a broj 40 označava godinu
jednog pokoljenja, pa bi prema tome boravak i sužanjstvo
u Egiptu trajalo 40 generacija od dolaska starca Jakova i njegovih
sinova u Egipat. Brojka 40 znači i vrijeme čišćenja,
produhovljavanja, pripreme na poslanje.
Izrael će hodočastiti pustinjom i tu boraviti sa svojim
Bogom Jahvom. Hodočašće je to u obećanu zemlju. Tu u
pustinji Izrael će imati svoje posebno iskustvo sa svojim
Bogom, iskustvo kojeg nikada neće zaboraviti.
(U sljedećem broju: S Jahvom u pustinji)
|
|
|
