Intervju - Razgovarao: mr. Mirko Štefković
Razgovor sa srijemskim biskupom, mons. Šurom Gašparovićem
Crkva u Srijemu mora biti čvrsta zajednica
Mons. Šuro Gašparović, rođen je 20. lipnja
1951. u Srijemu, u župi Golubinci. Potječe iz zemljoradničke
obitelji od oca Antuna i Ruže rođ.
Bešker. Osmogodišnju školu završio je u
Golubincima. Prva dva razreda gimnazije pohađao
je u Zagrebu na Šalati, a sljedeća dva nastavio
i maturirao u Šakovu. Teologiju je studirao u
Šakovu od 1972. do 1977. godine. Za svećenika
je zaređen 29. lipnja 1977. godine u Šakovu. Prve
svećeničke službe obnašao je u Srijemu: bio je
godinu dana kapelan u Rumi, a zatim kratko
1978./1979. upravitelj župe u Irigu. Godine 1979.
odlazi na studij u Rim. Kao pitomac Papinskoga
hrvatskoga zavoda sv. Jeronima studira i magistrira
liturgiku na Papinskog sveučilištu Anselmianum. Na pravnom fakultetu
Papinskog lateranskog sveučilišta postigao je diplomu kanonskog i građanskog
prava. U listopadu 1980. imenovan je vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda
sv. Jeronima, a u srpnju 1992. i službenikom u Kongregaciji za evangelizaciju
naroda. Na blagdan sv. Ćirila i Metoda, slavenskih Apostola, 5. srpnja 1996.,
papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Dakovačke i srijemske
biskupije. Za biskupa je zaređen 5. listopada 1996. u Šakovu gdje obnaša službu
generalnog vikara. Za geslo je uzeo Caritas vincit, Ljubav pobjeđuje.
Dijecezanski biskup đakovački i srijemski mons. Marin Srakić imenuje ga
1. listopada 1999. generalnim vikarom za Srijem, a Sveta Stolica mu daje posebne
ovlasti. Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga 18. lipnja 2008. godine srijemskim
biskupom ponovno uspostavljene Srijemske biskupije.
ZV.: Preuzvišeni, nedavno je proslavljena
ponovna uspostava drevne
Srijemske biskupije. Što to znači za
vjernike u Srijemu?
Mons. Gašparović: Mons.
Mario Roberto Cassari, apostolski
nuncij u Hrvatskoj, svojim dopisom br.
57/08 od 18. lipnja 2008. godine, priopćio
je javnosti da je Njegova Svetost
papa Benedikt XVI. odgovorio na
molbu dijecezanskog biskupa Dakovačke
i srijemske biskupije mons.
Marina Srakića i uspostavio Srijemsku
biskupiju s vlastitim dijecezanskim
biskupom mons. Šurom Gašparovićem,
odvojivši je od Dakovačke biskupije.
S pogledom unatrag, 1. listopada
1999. godine mons. Marin Srakić me
imenuje generalnim vikarom za Srijem,
tj. za srijemski dio Dakovačke i
srijemske biskupije, a Sveta Stolica mi
daje posebne ovlasti za ovo područje. S
vremenom se pokazala složenost dosadašnjeg
vodstva Crkve koja živi u dvije
različite društveno-političke stvarnosti.
Pokazalo se da i u Srijemu Crkva
mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana,
s vlastitim službama i s dijecezanskim
biskupom koji bi ujedinio
partikularnu Crkvu i koji bi u onim
prostorima i u onim prilikama zastupao
svećenike i vjernike. Na području
Republike Srbije donose se zakoni i
odluke koji se tiču i svećenika
Dakovačke i srijemske biskupije. U
svakom slučaju, srijemski dijecezanski
biskup sa sjedištem u Srijemskoj
Mitrovici (Sirmium) mora biti s katoličke
strane sugovornik i s katoličkim
biskupima toga područja i s predstavnicima
državnih vlasti. Ne smije se
zaboraviti da na području Srijema i
Srpska pravoslavna Crkva ima svoju
biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u
Srijemskim Karlovcima i potrebno je i
ekumenski djelovati.
ZV.: Vi ste već više godina proveli
na ovim prostorima u svojstvu generalnog
vikara za Srijem s posebnim
ovlastima, te nam možete reći što je
sve potrebno učiniti da se uspostave
crkvene strukture za učinkovito funkcioniranje
ponovno uspostavljene
biskupije?
Mons. Gašparović: Kao generalni
vikar za Srijem s posebnim ovlastima
već sam u listopadu 1999. godine
uspostavio neke crkvene strukture
kako bi Srijemski vikarijat, kako smo
ga nazvali, mogao funkcionirati. Tako
smo imenovali tajnika, imenovan je
djelatnik u administraciji, uspostavljeni
su uredi s povjerenicima za pastoral
obitelji, mladih, ministranata, osoba s
invaliditetom, za vjeronauk u školama i
župnu katehezu, za liturgiju, povjerenstvo
za gradnje i obnove crkvenih objekata
i drugo. Sada je potrebno na
biskupijskoj razini neke od njih potvrditi,
nekima imenovati nove povjerenike,
te otvoriti još neke druge urede.
S vremenom se pokazala složenost
dosadašnjeg vodstva
Crkve koja živi u dvije različite
društveno-političke stvarnosti.
Pokazalo se da i u Srijemu Crkva
mora biti čvrsta zajednica, dobro
organizirana, s vlastitim službama
i s dijecezanskim biskupom
koji bi ujedinio partikularnu
Crkvu i koji bi u onim prostorima
i u onim prilikama zastupao svećenike
i vjernike.
ZV.: Zacijelo je teško s preciznošću
reći koliko je vjernika katolika u
Vašoj biskupiji. No, po Vašim procjenama,
koliki je njihov broj i postoje li
uporišni centri u određenim mjestima
biskupije?
Mons. Gašparović: Ne možemo
se osloniti na popis pučanstva u
Srbiji od prije nekoliko godina, koji je
dao na volju građanima da se izjasne
ali ne o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti.
Prema našim crkvenim maticama
i pastoralnim izvještajima pojedinih
župa Srijemske biskupije, moglo bi biti
do 50.000 vjernika katolika. Od toga
30.000 su praktični katolici dok su
20.000 tzv. kripto-katolici. Na razini
biskupije organiziramo preko godine
susrete pojedinih kategorija vjernika
prema Kalendaru susreta koji pripremimo
na početku svake pastoralne
godine. U nekim župama postoje
pastoralni centri ili prostori za okupljanje
vjernika.
ZV.: Kao dijecezanski biskup
sigurno ste zacrtali određene prioritete
pastoralnoga djelovanja. Što je ono
čemu ćete na osobit način posvetiti
pažnju?
Mons. Gašparović: Pastoralne
planove, programe i djelovanje u
Srijemu već smo pripremali i ostvarivali
svake godine zajedno s planovima i
programima tada Dakovačko-srijemske
biskupije. Zato nam je potrebno
samo nastaviti u tom smjeru bez velikih
poteškoća. Imamo povjerenstva za
pojedine kategorije vjernika, te nam je
stoga lakše otkrivati i rješavati probleme
i poteškoće, kao i krize u župnim
zajednicama i obitelji. Svećenici na
ovom području pastoralno su skrbili s
velikim žarom, a u posljednje vrijeme
nema nikakvih poteškoća s obzirom na
njihov rad ni s političke ni s društvene
strane. Prioritet nam je postupno primjenjivati
"Izjave i odluke Druge biskupijske
sinode đakovačke i srijemske".
Pastoralno iskustvo pokazuje
da u biskupijskim zajednicama,
posebno u ponovno uspostavljenoj
Srijemskoj biskupiji, ima i bit
će poteškoća ili, kako Vi nazivate,
prepreka. No, uvijek se treba
boriti, raditi i ići naprijed.
ZV.: Koji su po Vama pastoralni
potencijali biskupije?
Mons. Gašparović: Upravo
uspostavljamo Pastoralni odsjek i osnivamo
Biskupijski pastoralni centar sa
središnjim koordinacijskim uredom.
Ovaj pastoralni centar dijeli se na pojedine
odjele kao što su Odjel za promicanje
župnog pastorala i posebnih skupina,
Odjel za liturgijski pastoral,
Katehetski odjel, Odjel za promicanje
pastorala mladih, Odjel za pastoral
braka i obitelji, Odjel za pastoral ministerijalnih
i drugih crkvenih služba,
Odjel za kršćansku dobrotvornost i
društvena pitanja (Caritas za Srijem
koji djeluje već dugi niz godina), Odjel
za medijski pastoral.
ZV.: Bez sumnje, u životu Crkve
uvijek ima i poteškoća. Koje su po
Vama najveće prepreke s kojima ste
kao ordinarij i cijela biskupijska zajednica
pozvani uhvatiti se u koštac?
Mons. Gašparović: Pastoralno
iskustvo pokazuje da u biskupijskim
zajednicama, posebno u ponovno
uspostavljenoj Srijemskoj biskupiji,
ima i bit će poteškoća ili, kako Vi nazivate,
prepreka. No, uvijek se treba
boriti, raditi i ići naprijed. Mi se ne
bojimo problema, tim više što Srijemska
biskupija pripada Dakovačko-
-osječkoj crkvenoj pokrajini. U njoj
imamo podršku. Evo o čemu se radi:
Bogoslovno sjemenište i Katolički
bogoslovni fakultet i Svećenički dom
zajednički su gradile obje biskupije, te
i Srijemska biskupija ima pravo na
dom. Materijalno uzdržavanje Srijemske
biskupije osigurava se potpisanom
konvencijom i materijalnim dobrima
koja se nalaze na području Dakovačke
biskupije. Vjernici katolici na području
Srijema najvećim su dijelom Hrvati
koji su već stoljećima povezani s đakovačkim
dijelom biskupije gdje im žive
rođaci što i dalje ostaje. Sačuvan je
integritet Srijemske biskupije u sadašnjim
granicama: rijeke Sava, Dunav i
državna granica između Republika
Srbije i Hrvatske. Odvajanjem Srijemske
biskupije uspostavlja se snažnija
crkvena institucija na tim područjima.
Zajedno s Požeškom biskupijom, koja
je uz Srijemsku biskupiju sufragan
Dakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini,
Srijemska biskupija promicat će
zajedničku pastoralnu djelatnost
susjednih biskupija i prikladnije unapređivati
međusobne odnose dijecezanskih
biskupa.
ZV.: Jedan od izazova Crkve u
suvremenom svijetu je korištenje
medija u službi evangelizacije. Što u
tom smislu poručujete Zvoniku i općenito
katoličkim medijima na našim
prostorima?
Mons. Gašparović: Dobri su
nam odnosi s medijima u Hrvatskoj,
tim više što se zanimaju o prilikama
ljudi, ponajviše vjernika Hrvata koji
ovdje žive. Medije u Srbiji često koristimo
za objavljivanje događanja i prilika
Crkve u Srijemu što rado prihvaćaju.
Zvonik nam uvijek izlazi u susret i
rado objavljuje članke koje dostavljamo.
Za to smo zahvalni. Samo neka
tako nastavi. A s katoličkim medijima
na našim prostorima nemamo problema.
Problemi dolaze onim "drugima",
koji često puta ne prenose objektivno
ono što se događa, ili nemaju osjećaja
za objavljivanje događaja u crkvenom
životu.
|
|
|