Intervju - Razgovarao: mr. Mirko Štefković

Razgovor sa srijemskim biskupom, mons. Šurom Gašparovićem

Crkva u Srijemu mora biti čvrsta zajednica

Mons. Šuro Gašparović, rođen je 20. lipnja 1951. u Srijemu, u župi Golubinci. Potječe iz zemljoradničke obitelji od oca Antuna i Ruže rođ. Bešker. Osmogodišnju školu završio je u Golubincima. Prva dva razreda gimnazije pohađao je u Zagrebu na Šalati, a sljedeća dva nastavio i maturirao u Šakovu. Teologiju je studirao u Šakovu od 1972. do 1977. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1977. godine u Šakovu. Prve svećeničke službe obnašao je u Srijemu: bio je godinu dana kapelan u Rumi, a zatim kratko 1978./1979. upravitelj župe u Irigu. Godine 1979. odlazi na studij u Rim. Kao pitomac Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima studira i magistrira liturgiku na Papinskog sveučilištu Anselmianum. Na pravnom fakultetu Papinskog lateranskog sveučilišta postigao je diplomu kanonskog i građanskog prava. U listopadu 1980. imenovan je vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, a u srpnju 1992. i službenikom u Kongregaciji za evangelizaciju naroda. Na blagdan sv. Ćirila i Metoda, slavenskih Apostola, 5. srpnja 1996., papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Dakovačke i srijemske biskupije. Za biskupa je zaređen 5. listopada 1996. u Šakovu gdje obnaša službu generalnog vikara. Za geslo je uzeo Caritas vincit, Ljubav pobjeđuje. Dijecezanski biskup đakovački i srijemski mons. Marin Srakić imenuje ga 1. listopada 1999. generalnim vikarom za Srijem, a Sveta Stolica mu daje posebne ovlasti. Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga 18. lipnja 2008. godine srijemskim biskupom ponovno uspostavljene Srijemske biskupije.
ZV.: Preuzvišeni, nedavno je proslavljena ponovna uspostava drevne Srijemske biskupije. Što to znači za vjernike u Srijemu?
Mons. Gašparović: Mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Hrvatskoj, svojim dopisom br. 57/08 od 18. lipnja 2008. godine, priopćio je javnosti da je Njegova Svetost papa Benedikt XVI. odgovorio na molbu dijecezanskog biskupa Dakovačke i srijemske biskupije mons. Marina Srakića i uspostavio Srijemsku biskupiju s vlastitim dijecezanskim biskupom mons. Šurom Gašparovićem, odvojivši je od Dakovačke biskupije. S pogledom unatrag, 1. listopada 1999. godine mons. Marin Srakić me imenuje generalnim vikarom za Srijem, tj. za srijemski dio Dakovačke i srijemske biskupije, a Sveta Stolica mi daje posebne ovlasti za ovo područje. S vremenom se pokazala složenost dosadašnjeg vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostorima i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike. Na području Republike Srbije donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Dakovačke i srijemske biskupije. U svakom slučaju, srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) mora biti s katoličke strane sugovornik i s katoličkim biskupima toga područja i s predstavnicima državnih vlasti. Ne smije se zaboraviti da na području Srijema i Srpska pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima i potrebno je i ekumenski djelovati.
ZV.: Vi ste već više godina proveli na ovim prostorima u svojstvu generalnog vikara za Srijem s posebnim ovlastima, te nam možete reći što je sve potrebno učiniti da se uspostave crkvene strukture za učinkovito funkcioniranje ponovno uspostavljene biskupije?
Mons. Gašparović: Kao generalni vikar za Srijem s posebnim ovlastima već sam u listopadu 1999. godine uspostavio neke crkvene strukture kako bi Srijemski vikarijat, kako smo ga nazvali, mogao funkcionirati. Tako smo imenovali tajnika, imenovan je djelatnik u administraciji, uspostavljeni su uredi s povjerenicima za pastoral obitelji, mladih, ministranata, osoba s invaliditetom, za vjeronauk u školama i župnu katehezu, za liturgiju, povjerenstvo za gradnje i obnove crkvenih objekata i drugo. Sada je potrebno na biskupijskoj razini neke od njih potvrditi, nekima imenovati nove povjerenike, te otvoriti još neke druge urede. S vremenom se pokazala složenost dosadašnjeg vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostorima i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike.
ZV.: Zacijelo je teško s preciznošću reći koliko je vjernika katolika u Vašoj biskupiji. No, po Vašim procjenama, koliki je njihov broj i postoje li uporišni centri u određenim mjestima biskupije?
Mons. Gašparović: Ne možemo se osloniti na popis pučanstva u Srbiji od prije nekoliko godina, koji je dao na volju građanima da se izjasne ali ne o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Prema našim crkvenim maticama i pastoralnim izvještajima pojedinih župa Srijemske biskupije, moglo bi biti do 50.000 vjernika katolika. Od toga 30.000 su praktični katolici dok su 20.000 tzv. kripto-katolici. Na razini biskupije organiziramo preko godine susrete pojedinih kategorija vjernika prema Kalendaru susreta koji pripremimo na početku svake pastoralne godine. U nekim župama postoje pastoralni centri ili prostori za okupljanje vjernika.
ZV.: Kao dijecezanski biskup sigurno ste zacrtali određene prioritete pastoralnoga djelovanja. Što je ono čemu ćete na osobit način posvetiti pažnju?
Mons. Gašparović: Pastoralne planove, programe i djelovanje u Srijemu već smo pripremali i ostvarivali svake godine zajedno s planovima i programima tada Dakovačko-srijemske biskupije. Zato nam je potrebno samo nastaviti u tom smjeru bez velikih poteškoća. Imamo povjerenstva za pojedine kategorije vjernika, te nam je stoga lakše otkrivati i rješavati probleme i poteškoće, kao i krize u župnim zajednicama i obitelji. Svećenici na ovom području pastoralno su skrbili s velikim žarom, a u posljednje vrijeme nema nikakvih poteškoća s obzirom na njihov rad ni s političke ni s društvene strane. Prioritet nam je postupno primjenjivati "Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske". Pastoralno iskustvo pokazuje da u biskupijskim zajednicama, posebno u ponovno uspostavljenoj Srijemskoj biskupiji, ima i bit će poteškoća ili, kako Vi nazivate, prepreka. No, uvijek se treba boriti, raditi i ići naprijed.
ZV.: Koji su po Vama pastoralni potencijali biskupije?
Mons. Gašparović: Upravo uspostavljamo Pastoralni odsjek i osnivamo Biskupijski pastoralni centar sa središnjim koordinacijskim uredom. Ovaj pastoralni centar dijeli se na pojedine odjele kao što su Odjel za promicanje župnog pastorala i posebnih skupina, Odjel za liturgijski pastoral, Katehetski odjel, Odjel za promicanje pastorala mladih, Odjel za pastoral braka i obitelji, Odjel za pastoral ministerijalnih i drugih crkvenih služba, Odjel za kršćansku dobrotvornost i društvena pitanja (Caritas za Srijem koji djeluje već dugi niz godina), Odjel za medijski pastoral.
ZV.: Bez sumnje, u životu Crkve uvijek ima i poteškoća. Koje su po Vama najveće prepreke s kojima ste kao ordinarij i cijela biskupijska zajednica pozvani uhvatiti se u koštac?
Mons. Gašparović: Pastoralno iskustvo pokazuje da u biskupijskim zajednicama, posebno u ponovno uspostavljenoj Srijemskoj biskupiji, ima i bit će poteškoća ili, kako Vi nazivate, prepreka. No, uvijek se treba boriti, raditi i ići naprijed. Mi se ne bojimo problema, tim više što Srijemska biskupija pripada Dakovačko- -osječkoj crkvenoj pokrajini. U njoj imamo podršku. Evo o čemu se radi: Bogoslovno sjemenište i Katolički bogoslovni fakultet i Svećenički dom zajednički su gradile obje biskupije, te i Srijemska biskupija ima pravo na dom. Materijalno uzdržavanje Srijemske biskupije osigurava se potpisanom konvencijom i materijalnim dobrima koja se nalaze na području Dakovačke biskupije. Vjernici katolici na području Srijema najvećim su dijelom Hrvati koji su već stoljećima povezani s đakovačkim dijelom biskupije gdje im žive rođaci što i dalje ostaje. Sačuvan je integritet Srijemske biskupije u sadašnjim granicama: rijeke Sava, Dunav i državna granica između Republika Srbije i Hrvatske. Odvajanjem Srijemske biskupije uspostavlja se snažnija crkvena institucija na tim područjima. Zajedno s Požeškom biskupijom, koja je uz Srijemsku biskupiju sufragan Dakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini, Srijemska biskupija promicat će zajedničku pastoralnu djelatnost susjednih biskupija i prikladnije unapređivati međusobne odnose dijecezanskih biskupa.
ZV.: Jedan od izazova Crkve u suvremenom svijetu je korištenje medija u službi evangelizacije. Što u tom smislu poručujete Zvoniku i općenito katoličkim medijima na našim prostorima?
Mons. Gašparović: Dobri su nam odnosi s medijima u Hrvatskoj, tim više što se zanimaju o prilikama ljudi, ponajviše vjernika Hrvata koji ovdje žive. Medije u Srbiji često koristimo za objavljivanje događanja i prilika Crkve u Srijemu što rado prihvaćaju. Zvonik nam uvijek izlazi u susret i rado objavljuje članke koje dostavljamo. Za to smo zahvalni. Samo neka tako nastavi. A s katoličkim medijima na našim prostorima nemamo problema. Problemi dolaze onim "drugima", koji često puta ne prenose objektivno ono što se događa, ili nemaju osjećaja za objavljivanje događaja u crkvenom životu.