Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Oltar
Za obavljanje liturgijskog čina središnje mjesto je oltar. U ovom odlomku našega
upoznavanja liturgijskih znakova ograničavamo se na oltar i sve što je "oko njega i na
njemu". Time nastavljamo započetu seriju liturgijskog govora u znakovima.
Oltar - izvorna riječ kojim se imenuje
mjesto prikazivanja žrtve. Ne ulazeći u etimološko
značenje, razmišljamo o kršćanskom
pojmu oltara. Već Pavao upotrebljava izraz
"stol Gospodnji". Istočna Crkva naziva ga
"sveti stol - sveta trpeza". Grčki jezik posjeduje
naziv "žrtveni stol". Svakako da je oltar
središte liturgijskog događanja i treba imati
oblik stola. U načelu, svaka crkva treba
imati samo jedan oltar jer je on simbol i znak
Krista. Međutim, na Zapadu već od 6. stoljeća
počinje se graditi u istoj crkvi i više oltara.
Tijekom povijesti, oltar iz središta događanja
prelazi u nišu apside toliko da već u
vrijeme gotike, pa sve do naših vremena, oltar
biva prislonjen zidu apside. Ispred njega
se postavlja prvo jedan niz, a onda čitava
"arhitektura" oblikovanja likova svetaca i
ornamentike do te mjere da se žrtveni stol
zamijenio pojmom oltara. Tako je u narodu
sinonim za oltar postao ne više stol za žrtvu
nego sve ono što je za oči primamljivije. U
raznim se razdobljima najviših umjetničkih
ostvarenja razlikuju romanički, gotički, renesansni,
barokni i suvremeni oltari. Liturgijska
reforma II. vatikanskog sabora je vratila
teologiju na prvih šest stoljeća crkvene prakse
i jasno definirala da je oltar žrtveni stol,
da je on simbol Krista i središte hrama.
Treba biti vidljiv iz svakog dijela crkve i treba
biti tako dostojanstven da i izvan liturgijskog
čina jasno upućuje na Krista koji je na
tom žrtveniku jedina novozavjetna žrtva i
koji tom žrtvom kao Veliki svećenik posreduje
"s desne Očeve". Ta činjenica sada povlači
za sobom i niz drugih detalja. Ako oltar
treba biti vidljiv, onda još više mora biti
vidljivo ono što se na oltaru događa. Stoga
ukrašavanje oltara, kao žrtvenog stola mora
biti diskretno. A najvažnije je da svaki oltar
bude prekriven oltarnikom.
Oltarnik je uvijek od naravnoga platna
bijele boje. Podsjeća na stol posljednje
večere, a i bjelina oltarnika je navještaj vječnoga.
Bijela boja nije samo simbol čistoće
nego daleko više simbol vječnoga. Uobičajeno
je da su na oltaru dva oltarnika. Jedan
donji više radi praktičnih razloga, a gornji je
ukrasni i funkcionalni. U raznim razdobljima
crkvene godine oltarnik može biti ukrašen
odgovarajućom liturgijskom bojom.
Tjelesnik ili korporal je uvijek od
bijeloga platna i on je manji. Kod prikazanja
stavlja se pod sveto posuđe da se sačuva
svaka čestica kruha u slučaju da se kod lomljenja
nešto mrvi. U Istočnoj crkvi u tom korporalu
su i svete moći. Korporal se upotrebljava
kad god se na oltaru postavlja Isusovo
euharistijsko tijelo i krv.
Svijećnjaci - prvotna namjena svijeće
na oltaru je bila praktične naravi. Jednostavno
je trebalo vidjeti i svete prilike i čitati
iz liturgijske knjige. Kasnije, kada je došlo
do rasvjetljavanja oltara drugim svjetlima,
svijeća je postala i simbol koji govori o
Kristu kao svjetlu. Nekada je bio propisan
broj svijeća (npr. šest) dok je sada prepušteno
razboritosti liturga. Svakako nije dobro
da su svijeće tako na oltaru te pokrivaju svete
prilike. Preporučeno je da su svijećnjaci
sa svijećama blizu oltara i da ne moraju biti
na samom oltaru. Tako se još više oltar oslobađa
za ono bitno. U blizini oltara ili na
samom oltaru uvijek treba stajati križ. On je
znak Kalvarijske Kristove žrtve koja se na
oltaru posadašnjuje.
Ukrasi - često se oltari ukrašavaju
cvijećem. Dok je oltar smatran i onom pozadinom,
kićenje je bilo zahtjev same estetike.
Sada kada je oltar ponovno stavljen kao
žrtveni stol, poželjno je da se cvijećem kao i
svijećama ne pokrije sam sveti čin. I ponovno
je uputa liturgije da se ukrašavanje cvijećem
prilagodi liturgijskoj godini i napose
ukusu ali da ne pokriva bitne dijelove oltara,
a pogotovo ne sam oltar. Zabranjuje se umjetno
cvijeće. Može biti ukrašen živim cvijećem
ili cvjetovima od plemenitog metala kao
što su srebro i zlato. Način kićenja svakako
je znak poštovanja toj svetinji koja je žrtvenik
i simbol Krista. Stoga je pomalo "bogohulno"
zanemariti tu dimenziju i dozvoliti da
oltar bude ukrašen nemarnim, otpalim, uvelim
"Kajinovim darovima".
Liturgijske knjige - ono što još
dolazi na oltar su i liturgijske knjige. Temeljna
liturgijska knjiga je Misal. To je knjiga
koja sadrži sve misne tekstove. Ona je neophodna
u redovitoj liturgiji ne samo što su
mnogi dijelovi mise promjenljivi, nego da u
svakom trenutku bude pri ruci liturgu te
može slaviti otajstva mirno i sa sigurnošću
bez improvizacije. Lekcionar je knjiga iz koje
se navješćuje Božja riječ. Njeno mjesto je
redovito ambon kao mjesto odakle se čita i
navješćuje. Od svih lekcionara najčasniji je
Evanđelistar, tj. knjiga u kojoj su evanđelja i
koja je na Istoku češće nego na Zapadu svečano
ukrašena i uvijek se smješta na oltar. U
svečanim liturgijama i na Zapadu je mjesto
Evanđelistara na oltaru. Knjiga za molitvu
vjernika je priručnik koji nudi zbir molitava
ali kao nadahnuće koje se može u zajednici
prema potrebi i proširivati. Obrednici su knjige
koje sadrže tekstove za slavljenje sakramenata.
One su u upotrebi na mjestu odakle
se podjeljuje pojedini sakrament. Osim ovih,
postoji još i knjiga Blagoslovina koja, razumljivo,
sadrži tekstove za slavljenje blagoslovina.
(nastavlja se)
23. 11. 2008.
KRIST KRALJ
Ez 34,11-12. 15-17
Ps 23,1-3a. 3b-4. 5-6
1 Kor 15,20-26. 28
Mt 25,31-46
Tada će kralj reći onima
sebi zdesna: Dođite, blagoslovljeni
Oca mojega! Primite
u baštinu kraljevstvo pripravljeno
za vas od postanka
svijeta!
30. 11. 2008.
Prva nedjelja
Došašća
Iz 63,16b-17. 19b. 64,2-7
Ps 80,2-3.15-16.18-19
1 Kor 1,3-9
Mk 13,33-37
Pazite! Bdijte jer ne
znate kada je čas. Bdijte,
dakle, jer ne znate kad će se
Gospodin vratiti da vas ne bi
našao pozaspale ako iznenada
dođe.
7. 12. 2008.
Druga nedjelja
Došašća
Iz 40,1-5. 9-11
Ps 85,9-10. 11-12. 13-14
2 Pt 3,8-14
Mk 1,1-8
Ivan Krstitelj je propovijedao:
"Nakon mene dolazi
jači od mene... Ja vas krstim
vodom, a on će vas krstiti
Duhom Svetim."
14. 12. 2008.
Treća nedjelja
Došašća
Iz 61,1-2a. 10-11
Lk 1,46-48. 49-50. 53-54
1 Sol 5,16-24
Iv 1,6-8. 19-28
Bi čovjek poslan od
Boga, ime mu Ivan. On dođe
kao svjedok da posvjedoči za
Svjetlo da svi vjeruju po
njemu.
|
|
|
