Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

P E R U

Visoko razvijene civilizacije cvale su na području današnjega Perua mnogo prije pojave carstva Inka i ostavile su opipljive tragove koji se nisu izbrisali ni nakon 10.000 godina. Najstarija civilizacija datira iz 8.000. g. pr. n. e., a ostaci prvih kultura ukazuju na to da je Peru oduvijek bio centar umjetnosti južnoameričkoga kontinenta

Povijest i zemlja

Inke su dugo i uspješno vladale zemljom, a neizbrisiv trag ostavile su prvenstveno u arhitekturi; što potvrđuju njihove građevine, ceste, mostovi, akvadukti, utvrda Sachsayhuaman i citadela Machu Picchu. Ipak je carstvo Inka, tada već prilično oslabjelo uslijed unutrašnjih ratova, palo 1532. g. pod osvajanjima španjolskoga kolonizatora Franzisca Pizarra, postavši tako najbogatijim španjolskim prekooceanskim posjedom. Španjolska je vlast u Peru donijela kršćanstvo i španjolski jezik, a iz njega je odvozila zlato, srebro i druga dobra. U valu oslobađanja američkih zemalja od europskih kolonijalista, Peru je 1821. g. postao republika. Za vrijeme republike isticao se kao jedna od vodećih zemalja u Latinskoj Americi na području znanosti i tehnologije: tako je Peru imao i prvu željeznicu u cijeloj Latinskoj Americi te je konstruirao i torpedo-avion: preteču današnje svemirske rakete. Gotovo polovica stanovništva Perua čistokrvni su Indijanci, 37% su Mestizo (mješanci između Indijanaca i Europljana), a ostalo su bijelci, Japanci, Kinezi i drugi. Glavna grupa Indijanaca su Quechua: izravni potomci starih Inka. Službeni jezik Perua je španjolski (ostavština iz kolonijalnoga doba) te Quechua: jezik starih Inka koji se još i danas govori. Osim jezika, Peruanci su od svojih španjolskih osvajača preuzeli i vjeru: kršćanstvo. Čak 90% stanovništva su kršćani. Peruanski religijski element izražen je i u likovnim umjetničkim djelima, ali i u arhitekturi: s karakteristikama latinoameričkoga baroka, nastaloga iz mješavine španjolskoga baroka i domorodačke umjetnosti. Većina crkava širom zemlje, sve odreda iz kolonijalnih gradova koji su očuvali baštinu španjolskih osvajača, datira iz španjolskoga kolonijalnog doba, a pročelja su im ukrašena najfinijom čipkom u kamenu. Peru se dijeli na tri dijela: obalu, Kordiljere - Ande i peruansku Amazoniju.

Društvene prilike i misijski rad

Misijski rad se uglavnom odnosi na evangelizaciju među domorodačkim plemenima. Često su napeti odnosi između različitih plemena, a također odnosi između plemena i onih koji dolaze izvana zbog nekog ekonomskog interesa. Svi ti koji dolaze iz ekonomskih razloga uništavaju Amazonu, i to je problem Perua, Brazila i svih zemalja kroz koje prolazi ta velika i bogata rijeka. Ti došljaci pokušavaju na razne načine osvojiti domorodački teren, pa se služe svim načinima, od potkupljivanja do protjerivanja, terorizma i samog istrebljivanja. To su pojedinačni slučajevi, a najveće zlo je dolazak druge civilizacije koja donosi poneko dobro šireći zauzvrat sva zla novog svijeta: drogu, prostituciju, bolesti koje oni ne poznaju, na koje nisu otporni i nisu pripremljeni, zbog čega je i velika smrtnost. Kulturni skok s jedne razine na drugu koja se u tom susretu događa je takav da mu je teško sagledati posljedice. Kršćanstvo je na tlo Perua došlo s europskim osvajačima. Tada se nije znalo za pojam inkulturacije, pa je nasilno pokrštavanje donijelo više štete nego koristi. I danas dok jedni rastu u vlastitoj vjeri, drugi svladavaju njezinu abecedu, često se teško ili rastajući sa svojim starim bogovima, duhovima, silama i običajima koji ta vjerovanja slijede. Što znači biti misionar među plemenima Amazone, možda donekle govori i činjenica da u dubinama amazonskih prašuma još živi oko 200 plemena koji su sačuvali svoj oblik života i s kojima vlasti zemalja u poriječju Amazone teško nalaze zajednički jezik. Ljudi koji su naučili da im stranci uzimaju i uništavaju zemlju onakvu kakvu oni poznaju i žele za svoj život, nisu više dobrodušni prema došljacima kao što su bili u vrijeme velikih osvajanja.

Hrvatski misionari u Peruu

Crkva treba steći povjerenje ljudi. Ona puno pomaže u situacijima kad zakažu državne institucije. U Peruu su inače problem komunikacije, a na misijskim područjima često jedva da ih ima. Među misionarima koji djeluju u Peruu značajni su franjevci Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Osobito je značajan rad fra Gerarda Žerdina, koji je 2001. godine imenovan biskupom biskupije San Ramon, koja obuhvaća nepregledne prašume uz rijeku Amazon i u kojima u klanovima ili plemenskim zajednicama živi više indijanskih plemena. U svom 32-godišnjem misionarskom djelovanju mons. Žerdin bio je župnik u mjestu Atalayi, no misijsko djelovanje obavljao je otkrivajući domoroce vozeći se čamcem po rijekama ili hodajući prašumama. Kao misionar sa svojom je subraćom i suradnicima prolazio različite faze djelovanja od pronalaženja načina kako i čime pomoći indijancima te do iznalaženja mogućnosti konkretne pomoći ljudima koji govore različite jezike. U tom približavanju, ostvarivanju dijaloga i povjerenja puno je radio s djecom koja su bila prvi vjernici u evangelizacijskom poslanju. Uslijedilo je prevođenje osnovnih molitvi na indijanske jezike, uz koje je službeni jezik španjolski, a zatim i osposobljavanje pojedinaca iz plemena za animatore koji okupljaju tamošnje vjernike i pripremaju ih za sakramente i za dolazak svećenika. Misijsko djelovanje prošireno je na način da se djeca uče čitati i pisati za što im je Crkva osiguravala pribor i konkretno početno obrazovanje.

Hrvati u Peruu

Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine, kao dubrovački, talijanski, austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata - primjerice, Dubrovčanin Manuel Biedma, svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. Ubili su ga Indijanci 1686. godine.
Početkom 18. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar, Manuel Bajo.
Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. godine. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovno osnuje misije koju su uništili Indijanci.
Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich, iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka, poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja.
Računa se da danas u Peruu ima oko pet tisuća Hrvata. Za njih se duhovno skrbi svećenik Drago Balvanović, koji od 1987. godine boravi i pastoralno djeluje u Peruu kao hrvatski misionar za Hrvate i misionar za vjernike Peruance.