Mladi - Uredio: Vladimir Lišić
Jednostavnost
Nedavno sam pročitao knjigu koja
govori o tomu kako je Bog došao na
zemlju vidjeti kako tu stoje stvari. Dok
se tako vozio vlakom, vidio je jednu
redovnicu koja je čitala neku kršćansku
knjigu. Nažalost, On nije razumio
naslov zbog složene terminologije.
Pomislio je da knjiga lijepo izgleda i da je sadržaj sigurno
kvalitetan, ali da je Njemu takva literatura prekomplicirana.
"Mora biti da je ova redovnica vrlo pametna i teološki
dobro obrazovana, ali nadam se da isto tako poznaje i
Evanđelje. Ono je mnogo jednostavnije, iako katkad treba
odgonetavati srcem neke riječi."
Danas poznajemo i čitamo toliko knjiga o Bogu.
Postoji toliko literature koja često zna biti poprilično teška
za razumjeti. Tražimo Boga u kompliciranim stvarima, u
kompleksnim teorijama i nejasnim pričama. Zar vam se ne
čini da nam promiče nešto u cijeloj toj priči? "Besjeda moja
i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima
mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage, da se vjera
vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj"
(usp. 1 Kor 2,4-6).
Sv. Pavao govori da, ukoliko se Bog želi upoznati, nije
neophodna mudrost, neko osobito znanje i stručnost,
nego da se Boga može itekako upoznati otvorena, jednostavna
i čista srca. To je ono što Bog želi od nas! Ne kažem
da je teologija kao znanost nepotrebna. Naprotiv! Ali, osobni
odnos s Bogom gradi se u jednostavnosti! Lijepo je i
potrebno pročitati neko stručno teološko djelo, kako
bismo dublje i bolje upoznavali svoju vjeru, ali ono se čita
i spoznaje samo jednim dijelom svoga bića - razumom.
Evanđelje je najkompleksnija, a opet najjednostavnija knjiga
o Bogu koju ćemo ikada naći. Ukoliko želiš upoznavati
Boga i produbljivati svoje znanje o Njemu - čitaj Evanđelje.
Ako pak ne želiš tešku literaturu, a hoćeš bolje upoznati
Boga, opet - čitaj Evanđelje. U Evanđelju je mudrost skrivena
u jednostavnosti i ako želiš kroz Riječ Božju upoznavati
Boga, upoznavati svoju vjeru i onda to i živjeti, nije
dovoljan samo razum kao oruđe, potrebno je koristiti i
srce, jer srce razumije ono što razum ne može.
Isus nije birao mudrace za apostole, nego jednostavne
i neobrazovane ljude. Oni Ga nisu upoznali naukom i
razumom, nego srcem. Božja veličina je upravo u toj jednostavnosti
na koju nas poziva. Budite poput djece! Maleni
još ne umiju previše razmišljati, oni su vođeni srcem i
osjećanjima. Bog nije daleka teorija i nepotrebno je tražiti
Ga u zamršenim razmišljanjima. Mudrost je samo shvatiti
da je On uvijek kraj tebe i potrebno je jedino primijetiti Ga
i prihvatiti.
Vladimir
Mladi i djeca u Davoru
Na poziv vlč. Marijana Dukića, učiteljica Ana Čavrgov organizirala je odlazak
u malo mjesto Davor koje se nalazi u Brodsko-posavskoj županiji. Djeca trećeg, sedmog
i osmog razreda osnovne škole Matko Vuković zajedno s dvanaestoro mladih iz
zajednice mladih katolika, proveli su dva nezaboravna dana u malom selu. Davor broji
2500 stanovnika koji su ih primili s velikom radošću i otvorenoga srca u svoje domove.
Skupa s mještanima sudjelovali su na misnim slavljima u subotu i nedjelju na kojima
su mladi svirali i pjevali. U toj maloj crkvi odjekivali su glasovi mališana i mladih
u slavu Gospodinu.
Na njihovoj tribini mladih, koju je predvodio vlč. Perica Matanović, naši mladi
su odigrali melodramu "Everything". U nedjelju su djeca nakon mise kroz kratku
predstavu prikazali običaje i život u Subotici. Nakon nedjeljnog ručka sa svojim domaćinima
krenuli su na put za Suboticu ispunjeni veseljem.
Djeca i mladi zahvaljuju ovom prilikom učiteljici Ani Čavrgov, potom svima koji
su omogućili ovaj put, a na koncu i župniku, te svim mještanima koji su otvorili vrata
svojih domova i svojih srca i pružili nam svima jedno divno i nezaboravno iskustvo.
Antonija Sudarević
Obavijesti
Slušajte nas! Pitajte nas!
Razmišljajte s nama!
Emisija za mlade - Radio
Marija (94,3MHz)
Svake nedjelje u 14,45 sati
Tribina mladih
16. 11. u 19 sati
u Katoličkom krugu
Predavač: vlč. dr. Oskar Čizmar
Tema: "Savle, Savle, zašto me
progoniš?!"
Srdačno pozivamo
sve prijatelje i ljubitelje
duhovne glazbe na
koncert VIS-a PROROCI
"SA SVJETLOM U DUŠI"
23. XI. 2008. u 19,30
u Velikoj vijećnici
Gradske kuće
Pobjeda nad
"crnim mislima"
Jesen i proljeće, iako dva najljepša godišnja
doba, vrijeme su najvećega broja samoubojstava u
našoj zemlji. Drugi žalostan podatak je da Subotica
spada u prve gradove po tom pitanju. To je činjenica,
ali sam se upitao što do toga dovodi? Kako to spriječiti?
Odgovor sam potražio u nekoliko knjiga i želim
vam iznijeti samo opći zaključak, jer bi posebnost
obuhvaćala nekoliko pisanih knjiga. Htio bih vam
predstaviti ovu problematiku kroz ono što bismo trebali
činiti, a ne kroz ono što ne bismo smjeli, kao što
nam kaže sv. Bazilije Veliki :
Ili se udaljujemo od zla iz straha od kazne i osjećamo
se kao rob, ili dopuštamo da nas privuče nagrada
i slični smo najamnicima; ili smo poslušni zbog
dobra u njemu samome i iz ljubavi prema onome koji
zapovijeda da slušamo (...) tada se osjećamo kao
djeca.
Slijedeći gornje misli, želim vam pisati o tomu na
koji način se suprotstaviti zlu. U prošlom broju ste
mogli pročitati nešto o "Lažnoj pobožnosti" a sada bih
htio da kroz sljedeće postupke takva vrst pobožnosti
zauvijek napusti naše živote.
Poticaj za ovakav život sam našao u životu sv. Pia
iz Pietrelcine, koji navodi tri glavna načina suzbijanja
zla:
1. MOLITVA
2. PONIZNOST
3. VJERA
MOLITVA
Molitvi je potrebno dodati BUDNOST! Molitva i
budnost su dva oružja koja je predložio Isus svojim
učenicima u trenucima opasnosti (Mt 26,41;
Mk14,38; Lk 22,46). A za zaključnu misao moramo si
posvijestiti da je sv. Misa najsavršenija molitva, ali
samo, i naglašavam, samo ako smo otvorenog srca!
Primjer carigradskog biskupa Ivana Krizostoma, iako
potpuno suprotan, iznosi važnu bit: Ima koji kažu:
Samo je trenutak potreban da se ubije čovjek ili da
se počini blud. I za taj grijeh jednog trenutka treba
trpjeti vječnu kaznu? A biskup odgovara: Da, svakako;
Bog u vašem grijehu ne sudi VRIJEME već VOLJU
kojom ste je počinili. Isto je tako i s molitvom! Bog
ne gleda vrijeme, molimo li tri dana ili sat vremena.
On iznimno gleda volju i srce. A dokaz za to su bili
upravo farizeji koji su molili po nekoliko sati, na trgu
u sinagogi itd., a njih je najviše i izrugao jer su razmišljali
o svemu osim o volji, tj. o stavu srca.
PONIZNOST
Kada je netko pritisnut kušnjama, Božju pomoć
može dobiti samo ako ima poniznost duha. Božja
moć može sve! Ali ponizna, trpeća molitva dotiče i
samog Boga... Potrebno je posvijestiti da sotona pobjeđuje
samo uobražene, tj. one koji vjeruju samo
vlastitoj snazi, a na taj način padaju u nutarnji
ponor... PONIZNOST JE NAJVEĆI NEPRIJATELJ
ĞAVLA! Razlog je očit: ona je velika suprotnost načinu
rada sotone. Poniznost je ta koja je potpuna
suprotnost sotoninom divljačkom, možemo reći i
krvoločnom napadanju. Potrebno je još naglasiti da
se sotona boji i drhti pred poniznim dušama! A plod
poniznosti je strpljivost, toliko potrebna u današnjem
vremenu. Naime, naviknuti smo dobiti sve na gotovo,
a nekad su ljudi bili puno strpljiviji. Pa i čekanje kod
liječnika ili pak na nekom šalteru nije izazivalo toliko
nervoznih situacija, dok nas danas sama pomisao na
isto uznemiri. Sve je to posljedica užurbanog vremena.
A Bog u svom naumu o stvaranju čovjeka nije
imao plan da čovjek toliko trči za svim i svačim.
Stoga je potrebno da u današnjem svijetu zavlada
duh poniznosti koji će nas vratiti Gospodinu.
VJERA
Neprestano vjerovati u Njegovu stalnu prisutnost
unutar nas! A da se ne spominje njegova bezgranična
ljubav, koja dopušta ove prolazne kušnje samo zbog
dobra njegovih stvorenja.
Kršćanska duša nikad ne može vjerovati, niti na
tren, da bi Isus dozvolio prepreke iznad snage onih
koji su im podložni, na zamornom i teškom putu koji
vodi prema k Ocu! Baš kao što će vjerovati slijepo da
će je Gospodin voditi do pobjede uz stalno prisutnu
pomoć milosti. Odabrane duše, zato, imaju sigurnost
da će nadvladati neprijatelja, jer se bore s Kristom i
njegovom božanskom snagom! I zato Isus u prispodobi
na gori i kaže: blago siromasima duhom, njihovo
je Kraljevstvo nebesko! Jer tek kad budemo
imali potpuno povjerenje u Gospodina, onda ćemo
baštiniti Njegovu zemlju.
I na kraju kratke upute za dobre načine nadvladavanja
đavla i ²crnih² misli:
1. Budna molitva
2. Duhovno vodstvo
3. Izražavanje krjeposti vjere
4. Poniznost
5. Povjerenje Bogu
6. Odanost sv. Mihaelu Arkanđelu
7. Odanost anđelu čuvaru
8. Odani odnos s Marijom i krunicom
9. Česti sakramenti, osobito pričest
PeTaR
Plamen za ideale
Zapalit ću svijeću - spomen,
na slavu, za vjeru i spas.
Topli val, hladni kamen
jesu li ideali mrtvi za nas?
Čemu paliti svijeću?
Srećo, gdje si se skrila -
kucavica odnijela te u
vjetar, a što sa životom biva!?
Novac, u vječitom plamenu,
nemilo duše spalio!
I čađ, i smrad. Na ražanj
žive ljude privolio.
Ljepoto plava i snena,
za tebe svijeću nemam.
Putem za grob vodiš
dok uzvišena u ljudima ploviš.
Ja palim svijeću
za jednostavnost,
za pravdu, istinu,
radost!
(što ih pokopasmo davno).
Palim svijeću svojim srcem
spomen nek' oživi u njem.
Nek' svijetli, svijetli opomena:
Loš ideal ohladi čovjeka.
Nevena Mlinko
Prosim tvoju ljubav
Prosim tvoju ljubav. Tražim samo
pogled koji govori: "Ja sam uz tebe.
Razumijem te!" Trebam iskreni osmijeh
koji će me podsjetiti da i u ovom
danu mogu očekivati nešto
lijepo, iako će vjerojatno
biti još jedan sasvim običan
dan, s istim onim ljudima i
obvezama. Da, ti mali
znakovi ljubavi su ponekad
jedino što nam može dati
snage i volje da ne klonemo
pod teretom i umorom koje
nerijetko nosi život. Bez njih se u naše
međusobne odnose lako uvuku svađe,
netrpeljivost, neopraštanje, nepovjerenje,
a niz postaje beskonačan, jer
jedna gruba riječ povlači drugu. Ne
zaboravimo da naše ponašanje, riječi,
također imaju moć čovjeka usrećiti,
učiniti mu osjećati se voljenim i vrijednim,
nekomu posvijestiti da mu želimo
biti blizu, zbog njega samoga, a ne
zbog onoga što nam on može učiniti ili
dati. A kako svaki dan, neumorno
dijeliti ljubav svima, pa i onima koji su
nam manje dragi i simpatični?
Kako imati strpljenja
i razumjeti postupke
koji nam se ne sviđaju?
Odakle crpiti snagu za
opraštanje? Kako ne dopustiti
ponosu da uništi
ljubav i sve ono što smo
cijenili kod osobe koja nas
je povrijedila? Pred ovim se pitanjima
ne smijemo uplašiti. Nismo sami! Naš
Otac je sama Ljubav i On će je rado i
nama udijeliti, ako je budemo tražili.
Vrijedi pokušati, jer ljubavlju kojom
obasipamo svijet, kidamo lanac mržnje,
a to je nešto najveće što možemo učiniti
za sebe i druge!
Ana Ivković
Anđeo siromašnih - Majka Terezija iz Kalkute
Majka Terezija iz Kalkute postala
je simbol kršćanske ljubavi prema bližnjemu.
Ona je na najbolji način znala
usmjeriti najvažniji dar Duha Svetoga -
ljubav. Sv. Pavao naglašava da je nasuprot
zemaljskom životu život po Duhu.
Naime, ukoliko čovjek živi po tijelu, u
ropstvu je, ali ako živi pod utjecajem
Duha, živi slobodno i uvijek je spreman
dati sebe za bližnjega. Možemo reći da
je takvim životom živjela Majka Terezija.
Za nju je svaki čovjek bio važan, jer
svaka osoba je Krist, a kako postoji
samo jedan Krist, dotična osoba je za
nju jedina na svijetu. Možemo si postaviti
pitanje odnosimo li se i mi tako prema
svojim bližnjima u potrebi ili nam je
radije "prioritet moj lagodan život?"
Njezin rad i majčinska briga, a još
više njena ljubav i potpuno predanje za
drugoga, jer bila je posvećena najsiromašnijima
od siromašnih u Kalkuti i
drugim siromašnim područjima svijeta,
pokazuju nam da je na jedinstven
način živjela svoju vjeru i sve što je činila
stavljala je u službu Božju.
Na vidljiv način pokazuje da
vjera postaje cjelovita tek u
suradnji vjere i djela (Jak
2,22). Pomažući odbačenima
dokazuje da je podnošenje
nepravde u svijetu milost
od Boga i prilika za istinsko
nasljedovanje Isusa:
"Krist je trpio za vas i ostavi
vam primjer" (1 Pt 2,21).
Bratska ljubav treba biti
znak raspoznavanja, to je ono što je
Majka Terezija učila svoje sestre.
Njeno djelovanje bilo je usmjereno
za skrb nad umirućima, bogaljima,
gubavcima, slijepcima i siročadima.
Mnogima od njih ona je bila posljednji
spas.
Majka Terezija osim primjera
kako biti u službi za drugoga, može biti
i uzor kako moliti i u potpunosti se predati
volji Božjoj. Da bismo susreli bližnjega,
najprije trebamo biti predani
Ocu nebeskom. Naime, u onaj dan
susrest ćemo Njega, a On će nam pokazati
da nas poznaje: "Dođite blagoslovljeni
Oca mojega! Jer ogladnjeh i dadoste
mi jesti; ožednjeh i napojiste me;
stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste
me; oboljeh i pohodiste me" (Mt
25,34-36).
Misli:
"Siromasi ne traže naše sažaljenje
i naklonost. Oni trebaju našu ljubav
koja ih razumije i prihvaća."
"Zabrinutost za druge početak je
velike svetosti. Naš poziv: biti dobar,
mora biti ispunjen brigom za druge.
Kuda je Isus prolazio, činio je dobro. Sve
što je Marija u Kani učinila, bilo je da je
mislila na potrebe drugih i priopćila ih
Isusu."
"Siromaštvo smo stvorili ti i ja; ono
je posljedica našeg opiranja da dijelimo s
drugima. Bog nije stvorio siromaštvo,
on je stvorio samo nas. Taj problem
neće biti riješen dok mi ne uspijemo
odbaciti svoju gramzljivost."
"Smatram da se ni jedna ljudska
ruka ne bi smjela podići da učini kraj
životu, jer život je život Boga u nama
i u nerođenoj djeci. Mislim da Bog mora
čuti krik te djece koja se ubijaju prije
nego li dođu na svijet."
"Najstrašnije siromaštvo je osamljenost
i osjećaj da nas nitko ne voli."
"Ja sam samo siromašna žena koja
moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce
ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne."
|
|
|
