Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ
"Liječiti duše"
"Liječiti duše"je temeljni i konstantni
program u životu i djelovanju sluge Božjega
Gerarda Tome Stantića. Logično je
stoga, a i obvezno, obratiti pozornost dubljem
uvidu u sadržaje toga zacrtanog
Gerardovog plana. Bez takvog uvida nije
moguće upoznati cjelovitost i navlastitost
njegove duhovne osobnosti i njegovih planova
u apostolskom djelovanju.
Smisao "liječenja duša" što poduzima
Gerard je povezivanje duša s Kristom:
"Isuse, kao svećenik neka nastavljam
Tvoje zemaljsko poslanje, molitvom i
pastoralnim djelovanjem, tako će biti naše
ponizno tijelo slično Isusovom slavnom
tijelu; kao vrt pun proljetnoga cvijeća"1.
Znači: duše se liječe Božjom milošću,
živom prisutnošću Isusa Krista u dušama!
U skladu s tim pastoralnim planom,
naš sluga Božji, na osobnom planu života
odlučuje: "Sve činiti da Bogu privlači da
sve Boga hvali"2. Drži da će to savršenije
taj svoj načelni program ostvariti ako poveže
motrenje, (kontemplaciju) i propovijedanje:
"Ljepotu Boga gledati i propovijedati".
Povezivanje motrenja Boga i propovijedanja
imat će tada, po njegovu mišljenju,
za učinak "da će po tome uspjeti sve Bogu
privući da sve Boga hvali"3. Stoga neprestano
moli, upravo vapi: "Dajte mi milost
da po njoj djelujem i sve i svakoga milujem"
4. "Gost mi Isus i svaki čovjek kad
imam s njim posla... Isusa gostim kad mu
na razne načine ugodim"5.
U rukopisu pod naslovom "Milosrdnost"
zapisuje: "Osobito ću na duše paziti
jer su skupe kao Isusov život. S Isusom se
nadmećem kad za duše radim i umirem"6.
U dosljednosti ovoga načela, kada ga povežemo
s onim prethodnim: "Boga gledati i
propovijedati", ne možemo, u dosljednoj
logici, drukčije zaključiti nego tvrditi da je
njegov jasan stav: kada je prožet ljubavlju,
kontemplacijom, uzornim i svjedočkim
životom, da je onda njegovo propovijedanje
i djelatnost najefikasniji lijek koji "liječi
duše"! Nema dvojbe da je konstantno takvim
duhom obilježen njegov osobni život
jer to potvrđuju mnogobrojni njegovi zapisi,
koji nam priopćuju da neprestano
nastoji povezivati molitvu, kontemplaciju i
djelatnost, isticati ovisnost i plodnost djelatnosti
od molitve. Zapisuje, primjerice:
"Moram ili u samoću bježati ili u javnosti
svakoga slušati, i svačiju poštenu želju
ispuniti"7. Želi: "Iz dobrog srca šećer dijeliti"
8, "Kad drugo ne mogu, molit ću se
Bogu: grešnicima obraćenje, patnicima
olakšanje"9.
Ovakvih i sličnih tvrdnji u pismenoj
ostavštini sluge Božjega ima u izobilju a važno je istaknuti da su njegova kontemplacija
i djelatnost uvijek u tijesnoj i logičnoj
povezanosti s Kristom. Jednako tako
dok djeluje i "liječi duše", on neprestano
motri Krista. Želi biti zaposjednut Kristom
kako bi posredovao da Krist zaposjedne,
svojom milošću, duše. Nastoji, sa što
aktualnijom nakanom, "paziti na Isusa
(motriti Isusa)" dok "liječi duše". "Paziti
na Isusa", u povezanosti "liječenja duša",
naš sluga Božji zapisuje nebrojeno puta! U
dosljednosti toga programa zapisuje:
"Mene si svezao kao svećenika. Ja moram
druge vezati i k Tebi voditi"10.
U Gerardovoj duši izgleda da je ovaj
njegov program, kontemplativno-djelatni,
u kojem je Krist središte, kojim želi "liječiti
duše", dosegnuo iskustvena obilježja, da
ne kažem, "mistična" obilježja. Ovu tvrdnju
opravdavaju Gerardovi osobni zapisi, a od
mnogobrojnih zapisa izdvajam: "Zaboravit
ću sebe samo da liječim Tvoje rane.
Moram za Tobom ludovati kad vidim
druge da Te na križ prikivaju"11.
"Blažen onaj koji je s Bogom sjedinjen
po ljubavi... Ljubav je čudnovata koja
zlu zatvara vrata. Vatru sjetila gasi a dušu
u napasti spasi... Dokle god Boga ljubimo
dobro činimo, pravu slast uživamo. Već
smo blaženi... Tko je prema bližnjemu ljubazan,
vazda je Bogu ugodan. Od dobrote
pravim med kad ju hvalim, kad ju drugima
dijelim. Tko ljubi taj je miran, slobodna
duha, veseo o Bogu govori, Bogu je sličan
tko je za sve mrtav. Toliko Boga ljubi da samo
za njega živi jer je za njega stvoren"12.
U konkretnosti, iskustveno, Gerard
ovim riječima definira svoj molitveno-djelatan
život: "Divan život: danju svakome
služiti, a noću moliti i bolesne dvoriti"13.
Na temelju ovih, i drugih Gerardovih
navoda, vidimo koliko je još uvijek značajna
i aktualna njegova poruka koja se može
uočiti i biti korisna kao nadahnuće i poticaj
svećenicima, redovnicima i angažiranim
laicima u pastoralu. U "liječenju
duša", za povratak društva "kršćanskim
korijenima", Gerardov "recept" još uvijek
je aktualan. Osobni život svakog angažiranog
djelatnika u pastoralu počinje susretom
s Kristom, u Kristu i po Kristu! Tada
donosi željene plodove i "liječi duše"!
"Treba letjeti u boj kao vrijednih pčela
roj"14. Gerard nije "pustinjak", nego kontemplativac
i djelatnik!
1. Th. past., 003375.
2. Ondje, 003099.
3. Ondje
4. Ondje, 002842.
5. Ondje, 003100.
6. Ondje
7. Ondje, 004016.
8. Ondje (rukopis), 93.
9. Ondje (rukopis), 646.
10. Milosrdnost, 004871.
11. Razg. s Isusom,
003922.
12. Blago duše, 008620.
13. Th. past., 003137.
14. Ondje, 003375.
Poetski kutak - Uređuje: Katarina Čeliković
MARICA MIKRUT
Rođena je 1953. godine u Sonti.
U Somboru je završila srednju školu
gdje i sada živi. Nakon rada u banci
otišla je u mirovinu. Pjesme su joj
objavljivane u kalendaru Subotička
Danica i katoličkom mjesečniku
Zvonik te u zbirkama odabranih stihova
Lira naiva.
TRAGOVI U DVORU
Tila sam ugasit gromoglasnu tišinu
što mi na duše spava
probudila se sićanja iz davne prošlosti
to ti je ko sina
jel bižat jel it za njom.
Šokadijo moja, dozivljem te
besmrtnim imenom.
Naslonim glavu
na grane stare kruške
a ona ječi strunama egede
čije note vitar nosi
iz davne daljine.
Želja mi je projt
dvorom mojega dade
di srce šokačkoga roda još diše
dvorom mojega dade
što šokački divani i ikavicu piše.
Kroz mali pendžer iz ganka
čujem lipi glas moje mame
kako piva božićne pisme:
"O slavna betlemcka ti si štalica..."
Dok adventska svića tijo dogoriva
moja se duša u beskrajnu bol sljiva.
Vapaji moji ko tužna su pisma,
ko besane noći što čeku svitanja
ko dičje oči sa iljadu pitanja.
I sad kad mislim da umrlo je sve,
da nemiru mojemu kraja nema
jedino ostala je nada ta
što me diže iz pepela.
Tragove u dvoru pokrila je trava.
Ostaće samo kitice pisme
i dilić neba ditinjstva
digod bila
u srcu moja Šokadija spava.
Marica Mikrut
|
|
|
