Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 169
Riječ urednika
Meditacija
Tema
Aktualno
In memoriam
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kutak za katehete
Paulinum
Ekumenizam
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Vjernici pitaju - Piše: dr. Andrija Kopilović

Crkva i ekologija

U javnosti se mnogo govori o ekološkim problemima. Koji je nauk Crkve u svezi s tim problemom? Je li dovoljno prisutna u svijesti vjernika?
N. S., Novi Sad
Ovo je doista aktualno pitanje, kako društva općenito tako Crkve stoga rado odgovaram na ovu temu. Pitanje ekologije se oslanja na izvještaj o Stvaranju koje mi kao vjernici priznajemo i ispovijedamo. Sve što je od Boga stvoreno u svojoj biti je dobro. Kako kaže psalmist, Bog ljubi sva svoja stvorenja. Teološki vjerujemo da ta ljubav uzdržava sav stvoreni svijet. Nedostatak Božje prisutnosti je u stvari jedino zlo. Tako, primjerice, bolest nije ništa drugo nego nedostatak zdravlja. I u svim drugim pitanjima vezanim uz zemaljska dobra, ukoliko se s njima ophodi mimo naravnoga zakona, koji je upisan u narav stvorenja, nastaje nered. Više biblijskih knjiga, a napose knjiga Psalama, govori o prirodi i okolišu koji nam je darovan kao znak Božje prisutnosti. Štovanje i poštivanje naravnoga zakona je imperativ svakom vjerniku. Kada je zazvonilo "veliko zvono" radi nedostatka brige za zemaljska prirodna bogatstva, Ivan Pavao II. je izdao posebni dokument o ovom problemu za koji se vi interesirate. Ne zaboravimo da je sveti Franjo Asiški zaštitnik ekologije i svih koji se brinu za unapređivanje poštivanja okoliša. Stoga odmah u prvom odlomku jasno tvrdim da je u naravi vjere poštivati sva stvorenja prema njihovoj vlastitoj naravi i da je sastavnica postulata vjere i tema vašega pitanja. Zato je vjeronauk već u školi, jednako tako i ostale vjerske pouke, prožet naukom o skladu u prirodi, o poštivanju okoliša i konačno o čovjeku koji je jedini odgovoran, jer je slobodan, ako unosi nered u temu o kojoj sada razmišljamo. Dakle, već sada djeca u školi u vjerskoj nastavi kao i u nauci o prirodi primaju informacije i formaciju za život u zdravoj sredini. Među ostalim dijelovima katoličkog nauka bih citirao i odlomak iz Kompendija socijalnog nauka Crkve koji kaže: "Zaštita okoliša izazov je za cijelo čovječanstvo: riječ je o obvezi, zajedničkoj i općoj, da se poštuju zemaljska dobra, namijenjena svima sprečavajući da se 'po miloj volji i prema vlastitim ekonomskim zahtjevima' koristimo različitim stvorenjima, živim ili ne živim - životinjama, biljkama, prirodnim stvarima, a da to ostane nekažnjeno" kaže u svojoj enciklici Ivan Pavao II. To je odgovornost koja mora sazrijevati na temelju globalnosti sadašnje ekološke krize i s njom povezane potrebe da se s njom suoči na globalnoj razini jer sva bića ovise jedna o drugima u općem poretku što ga je utvrdio Stvoritelj: "potrebno je voditi računa o naravi svakoga bića i o njegovoj uzajamnoj povezanosti u uređenom sustavu kao što je upravo kozmos". Odgovornost prema okolišu zajednička je baština ljudske vrste, širi se ne samo po sadašnjem nego i prema budućim potrebama. "Budući da smo baštinici prošlih generacija i korisnici rada naših suvremenika mi imamo obvezu prema svima i ne možemo se osloboditi brige za one koji dolaze poslije nas da uvećaju krug ljudske obitelji. Univerzalna solidarnost, koja je činjenica, za nas je ne samo dobrobit nego i dužnost" rekao je još Pavao VI. Načela koje donosi Katekizam Katoličke Crkve, mogu se sažeti ovako: "Čovjek je vrhunac Božjega stvarateljskog djela. Nadahnuti izvještaj to izriče jasno razlikujući stvaranje čovjeka od stvaranja drugih bića. Postoji solidarnost među svim stvorenjima zato što sva imaju istoga Stvoritelja i što su sva određena za njegovu slavu. Rado citiramo svetoga Franju koji je pjevao ovako: Hvaljen budi, moj Gospodine, u svim svojim stvorenjima, posebno u gospodinu bratu Suncu po kojem nam danju daješ svjetlo; ono je lijepo i zrači velikim sjajem i pruža nam znak o tebi, Svevišnji... Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu, ona je veoma korisna i veoma ponizna, dragocjena i čista... Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu majku Zemlju koja nas nosi i hrani, koja proizvodi različite plodove sa šarenim cvijećem i travama... Hvalite i blagoslivljajte moga Gospodina, zahvaljujte mu i služite mu u svoj poniznosti."

Poziv i apel prvim odgojiteljima - roditeljima je da čuvaju ekologiju duše svoje djece. Apel Crkvi je upravo u tome da onaj Božanski polog vjere može presaditi u odgoju svim generacijama, a društvo je pozvano da u pravdi i istini ponajprije slijedi naravni zakon svih stvorenja i moralni zakon u čovjeku.

Međutim, ono što nas sada zabrinjava više je činjenica o problemu "ekologije ljudskog duha". Postavlja se pitanje kako je moguće da svijet koji je znanošću i tehnikom tako ovladao zemaljskim dobrima svojom ljudskom dimenzijom unosi toliki nered i izaziva ne male opasnosti za vlastiti opstanak? Ono što je važno istaknuti i u ovom odgovoru je činjenica da je u središtu Božjega djela čovjek, ali odmah postavljamo pitanje: je li današnji čovjek po mjeri Božjoj? Pitanje je vrlo izazovno i teško. Zlo ne dolazi izvana nego iz čovjeka. Nisu poremećene svemirske silnice, nego je poremećena ljestvica vrednota u čovjeku. Čovjek je pao u strahoviti moralni relativizam i plod njegova razmišljanja i postupanja je katastrofa koja nam predstoji. Zar nije onda ljudska savjest ono mjesto u kome treba početi obnovu svijeta? Svakako. Crkva kao Majka i Učiteljica ima upravo taj zadatak: oblikovati savjest. Vraćamo se ponovo, tko zna po koji puta, istom problemu a to je kršćanska obitelj, kršćanska zajednica i zdravo društvo. Odvojeno jedni od drugih a pogotovo suprotstavljeno, ne možemo ništa učiniti. Stoga je poziv i apel prvim odgojiteljima - roditeljima da čuvaju ekologiju duše svoje djece. Apel Crkvi je upravo u tome da onaj Božanski polog vjere može presaditi u odgoju svim generacijama, a društvo je pozvano da u pravdi i istini ponajprije slijedi naravni zakon svih stvorenja i moralni zakon u čovjeku. Nije dopušteno sve što čovjek može. Molimo i počnimo od sebe!