Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Reportaža - Piše: Uredništvo

Župa Sv. Petra i Pavla u Bajmoku

Župna zajednica kao mjesto razgovora i traženja odgovora

Nakon što se idući iz pravca Subotice prođu Crveno Selo, Mala Bosna i Mišićevo, nemoguće je s desne strane na ulazu u Bajmok, ne zamijetiti katoličku crkvu po čijem se tornju već izdaleka može nazrijeti Bajmok. Župa Sv. Petra i Pavla u Bajmoku utemeljena je 1779. godine i to prvo kao filijala Sv. Terezije Avilske iz Subotice. Prva crkva u čast apostolskih prvaka Petra i Pavla podignuta je 1778. Ta crkva je proširena i obnovljena 1817. i 1845. godine. Današnji izgled dobila je proširivanjem iz 1907., a svetište je temeljno preuređeno 1966. Crkva je dugačka 61 m, široka 14.5 m, poprečna lađa je duga 26 m, a široka 14 m. Unutarnja visina crkve doseže 15 m, dok je toranj visok 45 m. U tornju su četiri zvona od kojih najveće teži 1080, a najmanje 34 kilograma. Matične knjige vode se od 1779. g. Na groblju postoji još i kapela Sv. Roka a na ulazu u selo podignuta je Kalvarija. U razgovoru sa župnikom ove župe vlč. Zsoltom Bendeom, saznajemo da je jezik bogoslužja hrvatski i mađarski, a većim blagdanima služi se misa i na njemačkom jeziku. Župa trenutačno broji oko 6000 vjernika. Nedjeljom su u župi dvije mise, jedna na hrvatskom a druga na mađarskom jeziku. Prema njegovim riječima, nedjeljom na misu dođe oko 300 Bajmočana. Ono što ga posebno raduje, jest to da su ga vjernici i stanovnici sela vrlo lijepo prihvatili. Vlč. Bendeu je na srcu osobito duhovna obnova Bajmoka. U tu svrhu smatra da je od velike pomoći formiranje manjih zajednica. Jako se raduje kada su mu vjernici dobri suradnici u širenju evanđelja. Nažalost, neki ljudi ne shvaćaju što je Crkva, zato je potrebno da duhovna obnova pođe od naroda, a ne da izgleda kao nešto nametnuto od svećenika. Zato vlč. Bende to ne želi uzeti i vezati na sebe, nego što više uključiti laike koji ostaju u župi. I Isus je pozivao učenike, oni su mu pomagali. To je načelo kojim se i on želi povoditi. Po njegovim riječima, propovijed nije dovoljna mogućnost za pružanje duhovne hrane vjernicima. Jedno je poučavati u vjerskim istinama, što je vrlo važno, no poslije ih treba integrirati u svoju osobnost. Upravo župa treba biti prilikom za vježbanje toga, za razgovore, pitanja. Tek tako se rađa jedan malo jači osjećaj pripadnosti, koji onda zacijelo može donositi više plodova, ističe vlč. Bende. Rado se susreće sa svećenicima i želi oformiti skupinu mlađih svećenika fokolara. Nadalje, utorkom rado odlazi na karizmatske molitve u franjevačku crkvu u Subotici.

AKTIVNOSTI U ŽUPI: U dvorištu župe obnavlja se vjeronaučna dvorana, koja će služiti za razne skupove i susrete. Postojeća dvorana u sklopu župnoga doma je premala za veće skupine. I crkva vapi za obnovom. Ove su godine obećana značajnija sredstava za temeljitu obnovu krovišta i potpunu izmjenu krovnog pokrivača ali, nažalost, do realizacije tih inicijativa još nije došlo. Svakoga mjeseca u župi se organizira vjeronaučni susret za djecu. Tada se djeci kroz igru i druženje pokušava približiti ljepota i važnost pripadanja zajednici vjernika. U došašću se za djecu u prostorijama župe priređuje doručak poslije misa zornica. Ljeti u župi barem jedan dan logoruje skupina od četrdesetak djece, koja se odatle pješice upućuje u druga okolna sela. Župnik se u svom pastoralnom djelovanju vodi načelom da za sve treba suradnike. U župi se svojim angažmanom osobito ističe skupina mladih. Oni pomažu i u pastoralnim pothvatima, ali isto tako i u radnim akcijama. Mnogi od njih redovito sudjeluju na duhovnim vježbama, duhovnim obnovama. Neki od tih mladih su vrlo vješti u animiranju rada s djecom tijekom župnih mjesečnih susreta. U okviru župe djeluju i dva crkvena pokreta: fokolari i karizmatici. Na mjesečne susrete fokolara "Riječ života" dolazi petnaestak osoba, dok se pripadnici karizmatskog pokreta susreću svakog petka na molitvi. U vođenju skupine fokolara vlč. Bendeu pomaže preč. László Pósa, a vlč. Károly Vajda pomaže mu u animiranju skupine karizmatika. Broj vjernika na nedjeljnim misama je sve manji, a to nije samo zbog relativno velikog broja sprovoda godišnje. Ljude jednostavno treba zvati.

U župi također djeluje i skupina mladih, koja je otvorena za primanje novih članova. Susreti se odvijaju po kućama. U župi nadalje djeluju dva zbora, tako da oni koji vole pjevanje u njima mogu naći svoje mjesto. Zahvaljujući kantoru i zborovima, liturgijsko pjevanje u ovoj župi je na zavidnoj razini. Želja je župnika da svatko može naći nešto za sebe od pastoralne ponude u župi, gdje bi se osjećao prihvaćenim i nekako više članom zajednice. I radne akcije su prilike kada se pojedinci mogu osjetiti članovima zajednice. Župnik se sam rado laća posla, pa mu u tomu mnogi onda i pomažu. Odrasle koji žele pristupiti sakramentima, župnik osobno pojedinačno pripravlja. Za djecu koja se spremaju na prvu ispovijed i pričest te krizmu, župnik drži župni vjeronauk, koji nužno uključuje i praktični dio, tj. pobliže upoznavanje s liturgijom i sudjelovanjem u njoj.

Prema župnikovim riječima, organizacija manjih zajednica pridonosi boljem osjećaju pripadnosti Crkvi. Samo dolazak na nedjeljnu misu je, po svjedočenju župnika, za današnjeg čovjeka slaba poveznica u zajednici. Pripadnici župnih skupina spremaju misije svoga mjesta, gdje će "malo agresivnije" obilaziti svoje sumještane i pozivati ih da im se priključe. U tom pothvatu će svaki član dobiti svoj dio sela. Veliku važnost u buđenju vjerničke svijesti kod ljudi igra upravo stvarno događanje poziva od strane nekoga tko je uvjeren, tko pripada zajednici. Čak i oni najjači, ukoliko se ne osjećaju članovima zajednice, prije ili kasnije posustaju.

VJERNICI LAICI AKTIVNI U ŽIVOTU ŽUPNE ZAJEDNICE: Attila Garajski (36), muž Bernadette (35), ima dvoje djece: Saroltu (12) i Bálinta (10) i u župi Sv. Petra i Pavla u Bajmoku obavlja službu kantora i djelatnika u župnom uredu. Već šesnaest godina je u prvoj službi, a dvije godine kasnije je počeo raditi i u uredu. Kantorskoj su ga službi drugi podučavali. Sam vodi oba župna zbora koji zajedno broje oko pedeset članova, a koji često pjevaju skupa, osobito na dvojezičnim misama. Više mlađih članova zbora je na studiju, tako da u posljednje vrijeme ne održavaju koncerte. No, u pripremi je dječji zbor. U župi ima i onih koji pjevaju solo, kad su u pitanju antifone i psalmi. Kantor voli svoj posao i osjeća se prihvaćenim u svojoj službi. Budući da su dvije nastavnice glazbe članovi zbora, u svečanijim prilikama pomažu mu u ravnanju zborom. Velika pomoć župniku je i Katica Sakač (50), supruga Nandora (51), koja ima kćeri Mirelu (24) i Maju (22) i obavlja službu sakristanke, te sprema u župi. Prije nešto više od godinu dana preuzela je ovu službu i zadovoljna je njome. Voli tišinu crkve, koju često sama sprema i uređuje. Uoči većih blagdana i slavlja dolaze joj pomoći i drugi. Ono što joj je osobito lijepo jest to što joj dan počinje jutarnjom misom. Drago joj je što sama može rasporediti vrijeme za posao, te ga zato može smireno obavljati. Njena kćer Mirela Sakač, koja je završila studij filozofije na Sveučilištu u Novom Sadu te završava Teološko-katehetski institut u Subotici, predaje od prošle školske i vjeronaučne godine u bajmočkoj školi vjeronauk od prvog do osmog razreda. Po njenim riječima, na vjeronauku kojega predaje na hrvatskom jeziku ima stotinu i troje djece, no, na svetim misama ih ima tek pola, a ponekad samo desetak, konstatira Mirela. Na upit dolaze li djeca tijekom ferija na svete mise, Mirela ističe kako tijekom ferija redovito dolaze ona djeca koja su i inače nedjeljom na svetoj misi s roditeljima. Ističe također kako je lijepo raditi s djecom, osobito programe koje pripravljaju za blagdane te Dužijancu koja se svake godine održava u bajmočkoj crkvi. Zasada nema problema s animiranjem djece, bilo kroz razgovor, igru molitvu ili pjesmu. Kao jedan od većih problema, naša sugovornica ističe to što su današnja djeca većinom prepuštena sama sebi, u smislu da im roditelji nemaju previše dodira s crkvom. Osim što predaje vjeronauk, Mirela je aktivna i u životu župne zajednice. Posebno je angažirana oko priprave većih blagdana, a rado i čita na svetoj misi. Žao joj je da srednjoškolaca i mladih njenih godina nema više u crkvi pa nema ni srednjoškolskoga i studentskoga vjeronauka. No, vjeruje da će se u budućnosti to promijeniti. Vjeronauk na mađarskom jeziku u bajmočkoj školi predaje Mária Kovács.

Vlč. Zsolt Bende, rođen je 1. srpnja 1977. u Bečeju. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, dok je srednjoškolsko obrazovanje primio u subotičkom sjemeništu "Paulinum", gdje je maturirao 1996. godine. Teološki studij završio je u Szegedinu 2004. godine, te je iste godine 27. srpnja u subotičkoj katedrali zaređen za svećenika. Župni vikar u župi Sv. Terezije Avilske u Subotici bio je godinu dana, te potom od kolovoza 2005. tri godine vrši službu župnog vikara u župi Sv. Petra i Pavla u Bajmoku, gdje od kolovoza ove godine samostalno upravlja župom. Vlč. Bende pohađa postdiplomski studij "Tečaj za duhovnu pomoć" na Medicinskom fakultetu u Budimpešti. To je odabrao radi učinkovitijeg pastoralnog djelovanja na župi koja mu je povjerena.

VJEROUČENICI: Djeca bajmočke župe, kako je već istaknuto, pohađaju vjeronauk u školi. Katehistica Mirela Sakač okuplja ih i na nedjeljnu svetu misu nakon koje redovito sami bilježe svoj dolazak na misu, i oni najmanji i oni koji se pripremaju za sakrament krizme. Među petnaestak ministranata ima dječaka i djevojčica. Sa župnikom se dogovaraju prije mise o dužnostima koje će tko obavljati, od čitanja molitve vjernika do službe kod oltara. U razgovoru s nekolicinom vjeroučenika može se čuti kako redovito kod kuće mole, vole školski vjeronauk i način rada svoje katehistice na čiji poziv dolaze spremati crkvu za velike blagdane. Dolaze čuvati Boji grob, kite jelke za Božić, pripremaju se za Dužijancu i druge blagdane. Vesela bajmočka djeca se i inače druže jer, kako radosno pričaju, žive u susjedstvu, neki u "Masnom kraju" a drugi u "Paprenjači" i tako skupa idu u crkvu, školu i na igru. U takvom raspoloženju sve je ljepše i lakše.