Aktualno
Identitet bačkih Hrvata
U Hrvatskom institutu za povijest održan je 27. i
28. studenoga znanstveni skup "Identitet bačkih
Hrvata". Na skupu je sudjelovalo 18 znanstvenika iz
Hrvatske, Madžarske i Srbije, koji su obrađivali identitet
te autohtone zajednice s političkih, kulturnih, jezičnih,
vjerskih i etnoloških gledišta.
Bački Hrvati su autohtona zajednica koja stoljećima živi
između Dunava i Tise, a svrha skupa je bila predstaviti javnosti
baštinu bačkih Hrvata. Pozdravne govore su održali dr.
Stjepan Matković, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest,
dr. Robert Skenderović, tajnik skupa, Petar Barišić,
načelnik Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu Ministarstva
vanjskih poslova i europskih integracija, predstavnik
Grada Zagreba te dr. Jasmina Kovačević Čavlović, načelnica
Odjela za hrvatske manjine u Ministarstvu vanjskih
poslova i europskih integracija.
Dr. Matković je istaknuo da bački Hrvati nisu zaboravljeni
te da se ne može odobravati niti jedan čin koji vodi njihovoj
nacionalnoj ugroženosti ili razgradnji. Ustvrdio je kako
se upravna odvojenost kroz različite povijesne prilike i otežano
izražavanje identiteta ipak nisu snažnije odrazili na trajne
veze bačkih Hrvata s nacionalnom maticom. Teško povijesno
iskustvo, osobito nakon raspada Jugoslavije, ugrozilo je opstanak
bačkih Hrvata, rekao je tajnik skupa dr. Robert
Skenderović, dodavši kako je nakana skupa kroz afirmaciju
njihove baštine pomoći im u borbi za očuvanjem identiteta.
Petar Barišić je napomenuo kako bi taj skup mogao donijeti
začetke strategije o dijaspori koja bi se trebala razraditi na
višoj razini.
Na skupu se još govorilo o vizitatorima i misionarima u
Bačkoj u 17. i 18. stoljeću, o pučanstvu Subotice u 17. stoljeću,
o Bunjevcima Subotice između dva svjetska rata, o ulozi
novoštokavske ikavice u očuvanju identiteta bunjevačkih
Hrvata, o zaručnom darivanju kao simbolu bunjevačkog identiteta
te o tome kako je pitanje bačkih Hrvata zastupljeno u
udžbenicima za osnovne škole.
Na kraju skupa sudionici su donijeli sljedeći zaključak
kojim su se obratili cjelokupnoj javnosti:
Na temelju izloženih izlaganja sudionika skupa, koja su
razmotrila različite oblike života Hrvata u Bačkoj, i zajedničke
rasprave jednoglasno je zaključeno da položaj bačkih Hrvata
zahtijeva poklanjanje veće pozornosti u skladu s proglašenim načelima o očuvanju i razvitku nacionalnog identiteta.
Pokušaji razgradnje izvornog identiteta Hrvata toga područja
i krnjenje njihovih prava potpuno su neprihvatljivi. Stoga u
skladu s europskim standardima, prihvaćenim pravima nacionalnih
manjina, potrebama stabilnosti i suradnje pozivaju se
sve odgovorne ustanove u Republici Hrvatskoj da posvete
veću brigu:
- mjerama za zaštitu i očuvanje nacionalnog identiteta
bačkih Hrvata,
- potpunijem izučavanju svih segmenata prošlosti i sadašnjosti
bačkih Hrvata,
- njegovanju i proučavanju zavičajnog
idioma bačkih Hrvata,
- kontinuiranom informiranju o životu
bačkih Hrvata,
- pojačanoj potpori prosvjeti bačkih
Hrvata, napose na području ustrojavanja
katedre za hrvatski jezik i kulturu
- ujednačavanju kriterija za nostrificiranje
hrvatskih svjedodžbi i diploma,
- dosljednijem provođenju načela reciprociteta
između Republike Srbije i
Republike Hrvatske u pogledu zaštita manjina
i
- osuđivanju svih protuhrvatskih ispada.
/Ovaj dio preuzet je sa službene web stranice
Instituta: www.isp.hr/
Subotičani na znanstvenom skupu
Na znanstvenom skupu sudjelovalo je četvero Subotičana.
Oni su imali slijedeća izlaganja:
Dr. Andrija Kopilović, održao je predavanja ne temu
Običaji kao čuvari nacionalne svijesti,
mr. Andrija Anišić, Antunovićeva misao za naše vrijeme
Stevan Mačković, prof., Bunjevci Subotice između dva
svjetska rata.
Tomislav Žigmanov, prof. Izgradnja tzv. bunjevačke
nacije u Srbiji i vanjska politika Republike Hrvatske.
Trebao je govoriti prof. dr. Josip Ivanović, o Obrazovanju
u funkciji očuvanja identiteta bačkih Hrvata, no on se
ispričao i nije sudjelovao u skupu.
Organizator skupa najavio je da će sva izlaganja u cijelosti
biti objelodanjena u zborniku te da se predstavljanje zbornika
planira u Subotici. /Zv/
Proštenje u kapeli
subotičke bolnice
U kapeli svete Elizabete Ugarske u subotičkoj
bolnici proslavljeno je 19. studenoga proštenje.
Svetu misu je predvodio vlč. Ákos Gútasi, kapelan
župe Marija Majka Crkve.
Vlč. Gútasi obavlja službu duhovnika bolnice i redovito
služi svete mise u ovoj kapeli svake nedjelje. Propovijed
na hrvatskom i mađarskom jeziku održao je Čaba Kovač,
trajni đakon u spomenutoj župi. Osvrnuvši se na lik i djelo
svete Elizabete, istaknuo je bit njezine veličine koju možemo
primijeniti danas u svojem životu, a to je da primijetimo
brata čovjeka pokraj sebe i učinimo nešto za njega, makar
to bio i samo jedan osmijeh. /Č. K./
"Subotičko" krštenje u Njemačkoj
U nedjelju 16. studenog u crkvi Svetih Apostola, u
okviru redovite nedjeljne svete mise u 12,30 sati bilo je
posebno slavlje. Toga dana kršten je Philipp Stadelhofer,
sin Eduarda i Marine rođ. Tikvicki.
Bilo je to svojevrsno subotičko slavlje u Dortmundu, jer je
iz Subotice na slavlju Philipovog krštenja sudjelovalo čak 14
osoba. Svi su oni uža rodbina malog novokrštenika. Među njima
je bio i mr. Andrija Anišić, Eduardov bivši župnik i prijatelj
Marinine obitelji. On je predvodio Euharistijsko slavlje i održao
prigodnu homiliju te krstio malog Philipa.
Na misi je svirao tamburaški orkestar Hrvatske katoličke
misije u Dortmundu predvođen pastoralnom suradnicom
Katom Daković. Domaćim tamburašima pridružili su se i gosti
iz Subotice, među kojima su bili i Stipan Jaramazović,
Euardov ujak, te Marinina braća Mario i Marko.
Na kraju mise župnik i voditelj Hrvatske katoličke misije
don Zrinko Braković, svećenik Splitsko-makarske biskupije,
pozdravio je mr. Anišića i sve goste iz Subotice te izrazio radost
što je njihova zajednica obogaćena novim članom. Zahvalio je i
čestitao Philippovim roditeljima Eduardu i Marini kao aktivnim
članovima te zajednice i kumu Erichu (Eduardovom bratu).
Don Zrinko je, inače, osim u Dortmundu župnik i voditelj
Hrvatske misije u župi sv. Antuna u Lippstadtu. /Zv/
H v a l a
Slušali smo u propovjedi o nezasluženom daru. Mislim da
veoma često brkamo pojmove: dar i poklon. Mi samo poklone
dajemo i primamo prigodom rođendana, imendana, obljetnica...
To je svakako lijepa gesta, no dar je nešto drugo, nešto veće.
Dobiti nešto na poklon, bez razloga i povoda, tek tako iz ljubavi,
to je dar.
Što bi onda bio dar za obitelj, baš svaku obitelj, veći od bilo
kakvog poklona, nego novorođenče.
Bog je tako htio da našu obitelj obraduje darom po četvrti
put. Zato želimo, ponovno i ponovno, izreći svoje: Hvala! - na
glas. Tim su nas povodom posjetili mnogi prijatelji, rođaci...
Tako su nas jedne nedjelje posjetili ni više ni manje nego skoro
svi članovi pastoralnog vijeća naše župe Sv. Marka iz Starog
Žednika, na čelu sa našim župnikom. Toliko smo se obradovali
posjetu, lijepim riječima, da smatramo svojom obvezom i s Vama
to podijeliti. Hvala im!
No, tu se rastužimo, jer se sjećamo i onih članova pastoralnog
vijeća iz ovog saziva, koji više nisu s nama. Vjerujemo da se
i oni raduju s nama. Pokoj vječni daruj im Gospodine.
Na ovome mjestu želimo zahvaliti i svima onima, znanima i
neznanima, koji su se molili za nas u vrijeme iščekivanja. Hvala
im! Neka ih dragi Bog obdari obiljem blagoslova. Molimo
Gospodina da još mnoge obitelji obraduje svojim darovima, osobito
onim najljepšim: djetetom.
Obitelj Dožai
|
|
|
