Kršćanski stav - Piše: mr. Andrija Anišić

Čovjek - darovano biće koje dariva

Sredinom studenog bio sam u Dortmundu, u Njemačkoj povodom radosnog događaja krštenja sina mojih prijatelja Marine i Ede. Bilo je lijepo i radosno. Još jedan dokaz da je dijete neizmjeran dar, koji donosi i veliku radost. U ponedjeljak, poslije krštenja, prošetali smo gradom. Veliki bor visok 45 metara, napravljen od 1200 manjih borova već se uzdizao na središnjem trgu. Čitav trg je bio u pravljenju prodajnih štandova. Za koji dan trebao je početi adventsko-božićni vašar s mnoštvom različitih ponuda od ukrasa do jela i pića.

Komercijalizacija Božića

Komercijalizacija Božića postaje pomalo već otrcana fraza. Puno se o tomu govori i piše. Na internetu se može pronaći puno web-stranica koje raspravljaju na tu temu. U nedjelju smo i u našoj zajednici mladih o tomu razgovarali. Pronašao sam jedno razmišljanje koji želim podijeliti s vama, dragi čitatelji Zvonika. Ima zanimljiv naslov: "Doktore, pomozite, bolujem od 'adventske psihoze'? /ww.mladimladima. glas-koncila.hr/. Evo što piše: Egzistencijalna panika, stresna svakodnevica, nesigurnost i osamljenost - sve su to problemi s kojima se susrećemo tijekom cijele godine. A kada tek sve zahvati groznica zvana "božićni duh", na izmaku smo snaga. Jedno je istraživanje pokazalo da 42% anketiranih smatraju tjedne uoči božićnih i novogodišnjih blagdana najstresnijim dijelom godine. Tako nam priprava Božića bude dužnost koja je napornija od svakodnevnog posla, jer iako sami odlučujemo kako ćemo je "izvršiti", imamo dojam kako nam drugi diktiraju raspoloženje.

I papa Benedikt XVI. se u jednom svom nagovoru vjernicima na Trgu sv. Petra još 2005. godine požalio što zbog trgovačkog "onečišćenja" Božić gubi svoj pravi duhovni smisao. No, Papa smatra kako se takav potrošački mentalitet može nadvladati. "Jaslice nam, doista, mogu pomoći da shvatimo tajnu pravoga Božića, jer govore o poniznosti i o milosrdnoj dobroti Krista... One ostaju znakom i za nas, muškarce i žene trećega tisućljeća. Nema drugačijeg Božića", zaključio je Sveti Otac. /IKA/

Naravno, svi želimo, pa i moramo, ponešto kupiti u pripravi za Božić i nema u tomu ništa loše. Jedino valja pripaziti što i po kojoj cijeni. Našao sam na "netu" jednu zanimljivu ponudu pod naslovom "Savršeni božićni darovi" /www.ljubavje.com/. Ondje su predviđeni darovi koje bi dečki mogli pokloniti djevojkama i djevojke dečkima, zatim što bi se moglo darovati za Božić tati, bratu i djedu ili pak mami, sestri i baki. Tamo su i prijedlozi za darove djeci i tinejdžerima... Ima zanimljivih prijedloga ali i pretjerivanja, osobito zato što je i magija umiješana. Tako na istoj stranici stoji prijedlog što pokloniti prema horoskopskom znaku. Moramo, ipak zaključiti, bez obzira što svi znamo da je Božić komercijaliziran, lijepo je primiti dar a još ljepše darivati bliske osobe.

Na jednoj drugoj stranici /www.cabaret.bolog.hr/ netko je razmišljao izboru darova. On tvrdi: "Dosta ljudi želi samo zadovoljiti formu darivanja - tj. donijeti bilo kakav dar da ne dođe praznih ruku. Ne volim takvo razmišljanje, jer uistinu želim ljudima darovati nešto što će ih razveseliti". Ondje se navodi da dar prije svega mora biti takav da razveseliti osobu kojoj se poklanja. Najbolje je saznati što osoba kojoj nosimo dar voli, pa joj pronaći takav dar. On ne mora biti nužno skup. Bolji maštovitiji i jeftiniji dar a važno je i da bude maštovito umotan.

Na izvorima - Isus najveći dar čovjeku i čovječanstvu

Uvijek sam se pitao, odakle to da je Božić tako izrazito blagdan darivanja. Na studiju teologije, brzo sam shvatio. Otac nebeski po Duhu Svetom obdario je čovjeka i čovječanstvo najvećim darom: svojim Sinom. To je Božić - Isus, Emanuel. Sv. Pavao piše: A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen… (Gal 4,4). Na drugom mjestu kaže: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? (Rim 8,32). Isus nam se i sam dragovoljno darovao. On se nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego je oplijenio samoga sebe, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan (usp. Fil 2,7). Sav Isusov život, sve njegove riječi i sva njegova djela bili su dar nama. Svoju darežljivu ljubav prema nama zapečatio je smrću na križu. Nakon svog uzašašća k Ocu poslao nam je kao najveći dar od njega Duha Svetoga da on u svijetu dovrši njegovo djelo spasenja i u nama izvrši svako posvećenje /usp. Rimski misal - IV. kanon/. Čovjek je dakle u cjelini darovano biće i obdaren svim potrebnim duhovnim darovima da bi mogao biti sretan. I očito iz te darovanosti osjeća u sebi veliku želju i potrebu, osim ako se zatvorio u sebičnost, da se i sam daruje i da dijeli darove drugima. Stoga možemo ustvrditi da darivanje spada na bit čovjeka. I Isus je rekao: Blaženije je davati nego primati, kako je zapisao sv. Luka u Djelima apostolskim (usp. Dj 20,35).

Mi kršćani se dakle ne trebamo boriti protiv božićnog darivanja. Jedino krjepošću razboritosti trebamo prosuditi što i koliko ćemo darivati.

U Došašću i tijekom Božića i božićnih blagdana najviše vremena trebamo posvetiti najvećem božićnom daru, samom Božiću - Isusu i njegovim miljenicima - ljudima, jer zbog njih se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga (usp. Tit 3,4). Zato je jako važno da nam Došašće ne prođe samo u jurnjavi i kupovini nego da imamo vremena i za Isusa i za ljude. Evo nekoliko korisnih pitanja, koja mogu poslužiti i kao ispit savjesti i kao upozorenje i poticaj.

"Hoću li ove godine uspjeti prekinuti začarani krug jurnjave i posvetiti se onome što je najbitnije za Božić - susretu s Isusom i susretu sa svojim bližnjima, susretu sa sobom? Mogu li danas donijeti odluku da će mi ove godine to biti na prvome mjestu, a sve drugo koliko stignem? Mogu li pospremanje, ukrašavanje, darove, kuhanje... nekako pojednostavniti da ne budu početak i svršetak svega, da ne budu smisao i svrha samima sebi, da me ne zarobe i ne iscijede iz mene svu snagu...?" /Usp. www.katolici.org/

U tom smislu, svima od srca želim blagoslovljen i čestit Božić!