Meditacija - Piše: Željko Augustinov
Znak je EMANUEL
Sve se to dogodilo da se ispuni
što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
- što znači: S nama Bog!
Mt 1,22-23
Cijenjeni prijatelju!
Više puta čuo si ovo proroštvo, no pogledajmo što ono
znači, komu je upućeno i tko ga je uputio. Izrekao ga je prorok
Izaija. On se rodio 765. godine pr. Krista. Kada je umro kralj
Uzija 740. godine pr. Krista, Izaija je imao veličanstveno viđenje.
Vidio je "Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu,
a skuti njegova plašta ispunjahu svetište". Shvativši da
gleda Boga, a znajući da je grešan, pobojao se za svoj život pa
je zavapio neka mu se poštedi život, te je dobio i više od traženoga.
Anđeo je uzeo žar sa žrtvenika i dotaknuo se njegovih
usana rekavši mu: "Evo, krivica ti je skinuta i grijeh ti je oprošten".
Tada je čuo Božji poziv: "Tko će poći, koga da pošaljem?"
i spremno odgovorio: "Evo me, mene pošalji".
Bio je poslan svojim sunarodnjacima, Jeruzalemcima. Ovi
su u vrijeme kralja Ahaza živjeli u miru i blagostanju, pa su
zaboravili na Boga koji im je to omogućio. Ćudoredna pokvarenost
i štovanje krivih bogova uzimalo je maha, narod je
srljao u propast ne vidjevši opasnost, a to je bila Asirija, koja je
otpočela veličanstveni pohod na Egipat, a ratni put je išao
preko Palestine. Opasnost su uvidjeli susjedi: damaščanski
kralj Rason i izraelski Pekah, te su ponudili vojni savez judejskom
kralju Ahazu. Kad je kralj to odbio, oni su poveli rat protiv
Jeruzalemaca. Pobojavši se, kralj Ahaz odluči u pomoć pozvati
Asirce.
Tada u proročkom žaru planu Izaija i pobuni se protiv
previše ljudske politike. On zatraži da nipošto ne traže ni od
koga vojnu pomoć, ni od Asirije, niti od Egipta, jer saveznici su
od prijatelja tražili i štovanje njihovih bogova, a to je za Jahvu
bila strahovita uvreda i on će ih zasigurno kazniti. Poručivao
im je da vjera u Boga nije samo vjerovanje da On postoji i da
je jedan, nego da se vjera u Boga temelji na povjerenju. Bog je
njih izabrao za svoj Narod i samo ih On može spasiti. To ne
može nikakva pomoć ni od ljudi niti od lažnih bogova. U prvi
trenutak su povjerovali i Jeruzalem je bio spašen, ali što su se
Asirci više približavali, strah je bivao veći. Posumnjali su u
Božju pomoć i na koncu podlegli.
Jeruzalem je zbog jedne pobune razoren i spaljen, a preživjeli
odvedeni u ropstvo. I tada su oni što su preživjeli sve
strahote u ratu, Ostatak, polako shvatili da je prorok bio u
pravu i da su kažnjeni jer su uvrijedili Jahvu nepovjerenjem.
Prorok nije mirovao. Tješio je preostale, pročišćavao im
vjeru i budio nadu da će doći vrijeme kada će Bog sa svog
naroda skinuti teški jaram sramote zbog života u ropstvu.
Treba samo biti strpljiv i čekati. Narod je slušao, vjerovao proroku,
ali je počeo tražiti znak kada će to biti. Prorok se uvrijedio
i požalio Bogu, koji daje znak.
Znak je Djevica, koja će začeti i roditi. Znak je Sin, Davidov
potomak. Znak je ime Emanuel, koje znači s nama (je)
Bog (naš Spasitelj).
A kada će to biti? Odgovor je: strpljen spašen, tj. kada
Bog odluči, a do tada Ostatak u progonstvu i preostali u
Jeruzalemu neka strpljivo, pobožno i ponizno iščekuju jer taj
dan sigurno dolazi. Prošli su dani, godine pa i stoljeća, a
Ostatak je strpljivo iščekivao. I tada Ivan Krstitelj najavljuje:
Ispunilo se vrijeme, Spasitelj je tu, tko se pokrsti, dobit će oči
duše pa će Ga moći vidjeti. Matej, Židov, dobar poznavatelj
Pisma i proroštava, vidio je Isusa i prepoznao Ga. Shvatio je da
je to Onaj o kome je govorio prorok Izaija, i oduševljeno pošao
za Njim.
|
|
|
