Reportaža - Piše: Katarina Čeliković

Mjesto molitve i rada

Nezaobilazno mjesto

Nekada su ljudi sa salaša dolazili u "varoš" iz raznih razloga, ali im je prva postaja uvijek bila u Franjevačkoj, popularno nazvanoj, staroj crkvi. I danas je ova lijepa navika i potreba ostala u starijih ljudi, koji još prije odlaska bilo na tržnicu, bilo u sud ili neko drugo mjesto, svrate do svetoga Antuna i Crne Gospe. A na ovim se mjestima vide i studenti prije i poslije ispita, nađu se ovdje siromasi sa svojim potrebama, ali i ljudi sa svojim intimnim molitvama. Što to ove ljude danas privlači u crkvu i samostan subotičkih franjevaca, otkuda u njih toliko privlačnosti u suvremeno, užurbano vrijeme? Možda ćemo otkriti odgovore upravo u životu samostanskih stanovnika iznutra, u životu o kojem ponešto znamo a valjalo bi ga približiti i mlađima i starijima, kako bismo shvatili privlačnost Božju i njegova miljenika, svetoga Franje.

Braća u samostanu

U samostanu žive sedmorica braće: najstariji je brat Klarus Pecze, potom p. Ivan Holetić, p. Maksimilijan Sóti, p. Marjan Kovačević, fra Jen? Prćić, p. Ivan Cvetković i p. Ivan Bošnjak, gvardijan. Različite dobi, različitog obrazovanja a istog zvanja - franjevačkog. Neka braća imaju svećenički red, samim tim i dužnosti svećenika, a braća koja nisu svećenici obavljaju različite kućne poslove. Na pitanje o podjeli poslova, gvardijan p. Ivan odgovara: Sve poslove braća dijele u dogovoru, što se obavlja na kapitulima - zajedničkim sastancima na kojima se raspravlja o dnevnim problemima i poslovima.

Specifičan dnevni red

Gvardijan Ivan ističe specifičan dnevni red koji se ne može nigdje sresti, po čemu je upravo franjevačka zajednica drukčija od drugih. Braća ustaju dosta rano, u 6 ujutro je sv. misa, nakon koje nastavljaju zajedničku molitvu, a u 7,30 je doručak braće u blagovaonici. Zajednička molitva u 12 sati prethodi ručku koji je uvijek u 12,30. Dan se završava misom i zajedničkom večernjom molitvom u 17,30 sati. Osim molitvenog dijela, braća kroz cijeli dan imaju svoje poslove, već prema rasporedu, što također ispunja njihov život.

Klauzura

Samostanska klauzura, odnosno zabrana ulaska u redovničke sobe, za braću znači mjesto osame i vrijeme posebnog načina života. Franjevci se drže ovoga pravila kako bi se u osamljenosti samostana mogli napuniti duhovno i to kasnije prenositi drugima.

Mjesto susreta i molitve

Franjevački samostan i crkva rijetko su tijekom dana bez vjernika. U hodnicima, pokraj sv. Antuna, u kapeli Crne Gospe ili tijekom prijepodneva za vrijeme svetih misa, lako će se naći netko u molitvi, na ispovijedi ili na sv. misi. Ova otvorenost je razlogom da se vjernici osjećaju lijepo i dobrodošlo u ovoj Božjoj kući. Evo ukratko što se sve odvija u samostanu i crkvi. Dvije su molitvene skupine: molitvena zajednica na hrvatskom sastaje se utorkom nakon mise u kapeli, a predvodi ju p. Marjan dok zajednicu na mađarskom vodi vlč. Károly Vajda, župnik iz Krušćića.

Četvrtkom se na vjeronaučnom susretu okupi dvadesetak odraslih i i manja skupina mladih koji raspravljaju o duhovnim temama.

Posjećeni su i Biblijski sati, svakog ponedjeljka i utorka u prvom tjednu u mjesecu. Na hrvatskom jeziku ih vodi Stipan Vojnić Hajduk, a na mađarskom Judit Kóvacs. U samostanu je aktivna i Molitvena zajednica Krvi Kristove, koja ima molitve i okupljanja četvrtkom prije mise, a vodi ju Katarina Vukov.
Još jednu molitvenu zajednicu, na mađarskom jeziku, četvrtkom vodi p. Maksimilijan gdje se odvijaju duhovni razgovori i molitva krunice.
Braća nedjeljom služe šest svetih misa, što će se ubuduće smanjiti zbog manjeg broja svećenika. Gvardijan p. Ivan je u samostanskom uredu svaki dan od 8 do 11 sati gdje se primaju misne nakane, ali i duhovni razgovori, prema potrebi.
Braća svećenici svakoga dana ispovijedaju od 6 do 10 sati, napose u vrijeme došašća i korizme kada se veliki broj vjernika sliva upravo u franjevačku crkvu.
Nabrojane aktivnosti razlogom su što je u samostanu uvijek živo, uvijek puno molitve i susreta. Ono što je gotovo zaštitni znak franjevaca je i Treći svjetovni red, čiji je voditelj p. Marjan, a koji prednjači u svim aktivnostima u samostanu, od molitvenih do radnih akcija. Trećoredci su i mladi i stariji, posvećeni nasljedovanju svetoga Franje.
Crna Gospa


U subotičkom samostanu nalazi se slika Crne Gospe u istoimenoj kapelici koja svakodnevno okuplja vjernike. Povijest slike nije posve jasna i istražena. Po jednoj tvrdnji, sliku su donijeli doseljenici iz Bosne potkraj 17. st., dok drugi tvrde da je slika kasnija našla svoje mjesto u ovoj crkvi. Svakako je sigurno da je slika od prvih desetljeća 18. st. pa do danas okupljala mnoštvo vjernika koji su u njenoj kapelici pristupali sakramentu ispovijedi.


U p o z n a j m o b r a ć u

P. Klarus najstariji je u samostanskoj zajednici. S ponosom pokazuje pokazuje habit koji je obukao na dan sv. Klare, 12. kolovoza 1953. u Zagrebu. Rođen je 16. listopada 1922. u Bačkom Petrovom Selu, u obitelji s 11-ero djece. U samostan je ušao relativno kasno, jer je dugo tražio način i mjesto gdje bi Boga mogao više ljubiti. Na tu nakanu je tri dana postio o vodi, s tri zalogaja kruha dnevno. Nakon što je od kolege u vojsci saznao da somborski karmelićani primaju i starije momke u zajednicu, javio se svom župniku. Kako ni u jednoj zajednici tada nije bilo mjesta, poslao je liječničku potvrdu franjevcima u Zagreb i odmah primio odgovor da što prije dođe!
Bio je u Baču, Cerniku, Samoboru, Varaždinu, Čakovcu, Trsatu i svugdje gdje je trebalo, zadovoljno svjedoči da mu je svugdje bilo dobro. Na pitanje o Božjem pozivu za redovništvo ili svećeništvo, on odgovara: Samo Bog može dati zvanje!
Pater Maksimilijan voli ložiti s drvima u sobi, iako kuća ima grijanje, jer voli taj prirodni miris. A posla u samostanu uvijek ima. On posprema stol, i sve što treba a "samo" mu je 86 godina!

Franjevci imaju najljepši habit

Pater Ivan Holetić je u Subotici od 1993. godine. Duhovnik je časnih sestara. U novicijat je ušao 1947., nakon završene varaždinske Franjevačke klasične gimnazije. Glazbom se bavio 30 godina vodeći zborove u Našicama, Virovitici, Iloku, pa i u Subotici.
Na pitanje kako franjevci mogu privući mlade, p. Ivan odgovara: svojim propovijedanjem, načinom života, a u šali kaže i zato što franjevci imaju najljepši habit. Upravo za njegovo gledanje na ponašanje i odijevanje vezana je zanimljiva priča. Braća ističu da je p. Ivan poznat i po svom elegantnom odijevanju, po lijepom ponašanju pa mu je u prijateljskoj šali, ali u stvarnosti ipak ozbiljno, udijeljeno neobično priznanje "učitelja lijepog ponašanja i elegancije" 1992. Za tu je prigodu u Zemunu "ad hoc" ustanovljen Institut lijepih umjetnosti koji je otisnuo vrlo lijepu diplomu s pravima i privilegijama koje sljeduju. Diplomu su potpisali beogradski nadbiskup Franc Perko, tajnik Leopold Rochmes... Iako šala, pater Ivan i sada pokazuje svoju vještinu lijepog ophođenja, a i odijevanja uvijek s mjerom i ukusom.

Mogu slušati ljude do iznemoglosti

Franjevac s dugim, dvadesetogodišnjim stažom u Subotici,p. Marjan Kovačević je mnogima omiljeni ispovjednik i voditelj molitvenih zajednica. Ipak, on ističe da ima karizmu suradništva a ne vodstva, što se ogleda u tome da nije nikada bio voditelj samostanke zajednice. Na pitanje vrijedi li danas redovništvo i ima li snagu, on kaže da se ovdje radi o posebnom pozivu, i za sebe kaže da je on na pravom mjestu. Uz žrtve postoji i ljepota zajedničkog života, to promatram različito od svećeništva, svjedoči p. Marjan. Kao franjevac nikad nemam praznog vremena, cijeli mi je dan ispunjen. Kad kažu da bismo trebali ići k ljudima, ja na to gledam ovako - ako budem pravi, ako Gospodin preko mene govori, ljudi će sami doći ovamo - kaže p. Marjan.
Ono što je također lijepo u redovničkoj zajednici, nastavlja, je različitost ljudi, braće. U obitelji je lijepo živjeti, ja mlade ljude i pripremam za taj način života. No, ja živim tri svoja obećanja: čistoću, siromaštvo i poslušnost i iako znam da će mnogi reći da to nije lako, ja kažem Konopci su mi pali na predivnu baštinu.
P. Marjanu je biskup dekretom povjerio službu egzorcizma ("istjerivanja zloduha"), i iza sebe ima 5-6 egzorcizama, ima i recidiva (ponovljenih slučajeva). Asistent je i drugim egzorcistima. Kada se dolazi k njemu? On uvijek ljude koji se ne osjećaju psihički ili čak i tjelesno dobro, prvo pošalje k liječniku, a kada oni kažu da je sve u redu a osoba i dalje nije dobro i kaže da osjeća neobične simptome, kao da nije "sama", onda može početi molitva i obred istjerivanja đavla. Iskustvo ovog teškog zadatka za svakog svećenika, stekao je na seminarima, a o potrebi toga čina i Gospodinova riječ kaže - izgonite duhove. Ono što ja radim tiče se života i smrti, u ovom ne bih smio biti amater.
Kroz svoje mladenačke godine odgoja bio je, po svom svjedočenju, introvertiran, i sam je proživio teška duhovna iskustva te stoga danas kaže da mu je Bog dao dar da može ljude slušati do iznemoglosti i ljudi imaju dojam da ih razumije, nije to moje, to je od Boga, puno mi vremena za to treba, kaže naposljetku. Uvijek ga vodi misao Gospodin je uvijek kraj mene.
Subotički franjevci

Za katolike u Subotici u vrijeme turske vladavine skrb su vodili segedinski franjevci. Nakon protjerivanja Turaka 1686. u subotičkoj su se tvrđavi nastanili franjevci, koji su odmah počeli izgradnju samostana i vođenje župe. Crkva je posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu. Godine 1700. odlučeno je da samostan pripadne Provinciji Presvetoga Spasitelja. Samosatn je bio središte župe od 1710. do 1773. i od 1921. do 1933. U njemu je tijekom XVIII. i XIX. stoljeća djelovao studij filozofije i moralke. Godine 1900. samostan ulazi u sastav Provincije sv. Ivana Kapistranskoga, a 1923. postaje dio Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Pri samostanu je danas razvijeno djelovanje Franjevačkog trećega reda, a duhovna se skrb vodi na hrvatskom i mađarskom jeziku. /Leksikon Podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, 7. sv./

Temelj zvanja u obitelji

O. Maksimilijan Sóti, ofm (1928.), rodom je iz Adorjana kraj Kanjiže. Franjevce je upoznao preko svojih roditelja koji su bili trećoredci. Od petero djece, njih četvero se odazvalo duhovnom pozivu. Dvije sestre, koje su bile redovnice, su pokojne, a brat je umirovljeni čantavirski župnik i upravitelj župe u Adorjanu preč. Imre Sóti. Treća sestra živi u Subotici. O. Maksimilijan je bio franjevačkim bratom, a tek kasnije je zaređen za svećenika. Službovao je u Cerniku, Varaždinu, Zagrebu i Subotici. Poznati je ispovjednik, kroz petnaest godina posjećivao je stare i bolesne po staračkim domovima u Subotici, osobito prvim petcima. U tom razdoblju mnoge je providio svetim sakramentima za njihovo preseljenje u vječnost. Još uvijek vodi jednu manju molitvenu skupinu.

Od "kuhinje" do svećeništva

O. Ivan Cvetković (1970.) rođen je u Beogradu a odrastao u Lukavecu kraj Velike Gorice. Završio je srednju ugostiteljsku školu i deset godina radio u struci, od kojih pet godina u Ukrajini. Radeći kao kuhar u kući susreta "Tabor" u Samoboru, koju vodi o. Zvjezdan Linić, ofm, odlučio se odazvati Božjemu pozivu i ući u samostan. Inače, Ivan je već nakon srednje škole osjetio privlačnost duhovnog poziva. Bogosloviju je završio na Kaptolu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 2007. godine. Kao đakon je bio Virovitici, a kao svećenik godinu dana u župi u Cerniku. Želi nastaviti promicati franjevaštvo, osobito preko Trećeg franjevačkog svjetovnog reda i FRAM-e. U samostanu drži vjeronauk za odrasle četvrtkom u 18 sati. Voli čitati. Bavi se etnologijom. Od svoje sedme godine pa sve do ulaska u samostan bavio se folklorom. Izdao je i etnološku monografiju o svom dragom Lukavecu. O. Ivan kaže da se dobro snašao u Subotici, osobito što je ovdje u samostanu, u kojemu ima dovoljno prostora za molitvu, mir i tišinu. Počeo je učiti mađarski jezik, a govori ruski i njemački. Po njegovim riječima i danas postoji zanimanje za samostanski život. To se vidi po odzivima na duhovne vježbe i obnove osobito za mlade, ali nažalost nije baš tako puno hrabrih koji se spremno odazivaju Božjem pozivu.

Brat voli gradnju
Br. Eugen Prćić rodom je iz Alekse Šantića. Preko somborskih karmelićana ja upoznao franjevce. U samostan je stupio 1978. Na službi je bio u Cerniku, Trsatu, Rijeci i Subotici. Jedno je vrijeme vršio službu zamjenika provincijalnog mehaničara za gradnju i restauraciju franjevačkih samostana i crkava. Bio je odgovoran za gradnju crkve Sv. Leonarda u jednom zaseoku kraj Cernika u Slavoniji. Uglavnom je po samostanima obnašao službu sakristana. U slobodno vrijeme voli pratiti konjičke sportove i konjarstvo, a kad ode na salaš rado zasvira harmoniku. Skuplja stare mašine, od onih velikih za poljoprivredu pa sve do sitnijih kućnih, koje popravlja i tako čuva od zaborava. Br. Eugen ne skriva da rado puši lulu.

Trećoredci

Vrlo aktivno u samostanu djeluje Treći franjevački svjetovni red. O njima smo imali prigode pisati upravo u Zvoniku, a evo i nekih aktivnijih trećoredaca u njihovim službama.

Antonija Trbović je blagajnica hrvatskog ogranka Trećeg franjevačkog svjetovnog reda u Subotici. Rođena je u Slavonskom Brodu, a od 1962. živi u Subotici. Ostala je udovica. U TFSR-u je oko pet godina, iako već desetak godina pomaže u spremanju franjevačke crkve i samostana. Posljednjih godinu dana svakodnevno od 7,30 do 12 sati radi u samostanskoj radnji. Osim što prodaje knjige i druge tiskovine, te kipiće i nabožne predmete, rado razgovara s onima koji navraćaju, a mnoge upućuje patrima. Mjesečno jedanput trećoredci se okupljaju na skupštinu kod franjevaca, mole i razgovaraju o aktualnim temama. Pred blagdane sakupljaju za siromašne.

Mária Göncö poglavarica je mađarskog ogranka Trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Tri dana tjedno provodi u samostanskoj radnji, u kojoj se prodaju nabožni predmeti i vjernička literatura na mađarskom jeziku.

Mária Pintér
obnaša službu blagajnice mađarskog ogranka Trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Od 1986. je trećoredica, otkada je redovito nazočna u franjevačkoj crkvi. Privatnim putem nabavlja knjige i druge potrepštine za radnju, u kojoj provodi četiri dana tjedno .

Služba kantora

Mr. Éva Matijevics (1955.), već deset godina obavlja službu kantorice u franjevačkoj crkvi. Prije toga je imala malo kantorskog iskustva u župi Sv. Križa u Subotici. Po struci Éva je profesorica informatike, a predaje u Osnovnoj školi "Majšanski put", te na Višoj tehničkoj strukovnoj školi u Subotici. Nekoliko godina je pohađala muzičku školu, a prije dvije godine završila je kantorski tečaj u Budimpešti. Kantorskom službom je pronašla svoje mjesto u crkvi. Voljela bi da može imati više pjevača, osobito mladih, kako bi mise mogle biti još svečanije.
Mise kod franjevaca od 2009. radnim danom i nedjeljom:
7 i 9 sati na hrvatskom
8 i 10 sati na mađarskom
17,30 po zimskom odnosno u 18 sati po ljetnom vremenu, mise su jedan tjedan na hrvatskom, a drugi na mađarskom jeziku