Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
4. prosinca
Sveti Ivan Damaščanski
(* 645. + 750.)
-Rođen u Damasku - sjajan govornik - riječi mu tekle kao zlatna bujica - odgojio ga zarobljenik -
glasoviti teolog - crkveni otac - pobožan redovnik - polihistor - naslijedio očevu unosnu službu -
odrezali mu ruku - Gospa mu ruku vratila - pjesnik - glazbenik - propovjednik - savjetnik patrijarha
- odlučan zagovornik štovanja svetih slika - otac kršćanske mistike - svetac s turbanom na glavi -
zaštitnik ljekarnika i bogoslova - zaštitnik ikonopisaca - umro kao starac od 104 godine-
Sveti Ivan je rođen u Damasku u
Siriji oko 645. godine, a umro je 4. prosinca
754. u samostanu Mar Saba kraj
Jeruzalema. Zahvaljujući svojoj govorničkoj
darovitosti, prozvali su ga
"Chrysorrhoas", "zlatna
bujica" - onaj koji teče zlatom). Bio je
glasoviti teolog i crkveni otac.
Katolička crkva ga drži posljednjim od
crkvenih otaca, a od 1890. godine
ga časti kao crkvenog naučitelja.
Potomak je ugledne arapske
kšćanske obitelji iz Damaska.
Drugu polovicu svoga života je
proveo kao redovnik u samostanu
Mar Saba jugoistočno od Jeruzalema.
Očev nasljednik
U vrijeme Ivanova rođenja
Damask je bio glavni grad islamskog
carstva pod Kalifom Muawiya
I. (661.-680.). Ivanov otac
Sargun ibn Mansur je obavljao
unosnu i nasljednu službu kao
kalifov rizničar ili ministar financija,
a mali Ivan se igrao s nešto
starijim kalifovim sinom, koji je
kasnije i sam postao Kalif Yazid I.
Očev položaj mu je pomogao u
brzom napredovanju u naobrazbi.
Ivanu su bile 23 godine, kad je
prema predaji njegov otac otkupio
i posvojio ratnog zarobljenika,
redovnika Kuzmu, učenog Grka iz
Italije. Kuzmi je povjerio obrazovanje
svoga sina.
Gospa mu ruku vratila
Zahvaljujući svom izuzetnom učitelju,
Ivan je brzo napredovao u glazbi,
astronomiji, bogoslovlju, a bavio se i
Aristotelovom metafizikom i logikom.
Navodno mu ležala i algebra i geometrija.
Poslije očeve smrti Ivan je
preuzeo očevu službu, te je postao
Protosymboulos, vrhovni vijećnik grada
Damaska. Kad je za vrijeme Kalifa Abd
al-Malika (685.-705.) zavladalo neprijateljsko
držanje prema kršćanima,
Ivan je napustio državnu službu. Bio je
još i oklevetan s veleizdaje, pa mu je za
kaznu odrezana ruka. Pobožna predaja
drži, da mu je čudom vraćena odrezana
ruka. Zagovorom Presvete Bogorodice
Ivan je opet dobio svoju ruku. Tako je
nastalo štovanje "Bogorodice Trojeručice".
Ta se glasovita ikona do 13.
stoljeća čuvala u Srbiji, dok konačno
nije dospjela u grčki Hilandar na svetu
goru Atos.
Ivan u samostanu
Zajedno sa svojim učiteljem Kuzmom,
700. godine je stupio u samostan
Mar Saba kod Jeruzalema. Međutim,
tamošnji redovnici nisu baš držali do
obrazovanja. Spominje se čak da su ga
subraća u samostanu ometala u
znanstvenom radu. Istom kasnije su
nastala brojna djela, a posebno himni,
molitve, liturgijski tekstovi, skladbe,
koje se do danas rabe u liturgiji istočne
Crkve. Ivan je stekao ime učenjaka,
teologa, propovjednika i pjesnika.
Postao je savjetnik jeruzalemskog
patrijarha Ivana V. koji je Ivana zaredio
za svećenika.
Borba za svete slike
U Istočnom rimskom carstvu 726.
godine počela je borba protiv štovanja
svetih slika, koju je započeo car Lav III.
i Konstantin V. Crkva se u cijelom
carstvu našla pred raskolom.
Redovnici su se međutim zalagali
za štovanje svetih slika. Među
onima koji su zagovarali štovanje
slika su se posebno isticali
redovnici. Posebno su se isticali
oni redovnici koji su živjeli izvan
domašaja bizantske vlasti - u
islamskom području. Ivan je bio
jedan od najodlučnijih zagovornika
štovanja slika. Razvio je pravu
teologiju o ikoni, koja je održala
posve određeni stil ikonopisanja
današnjeg pravoslavlja. Rekao je:
"Kad nemam knjiga i kad nemam
vremena za čitanje, odlazim u
crkvu, zajedničko lječilište duša
, pritisnut
mislima kao trnjem".
Hrabro je napadao edikte bizanskog
cara Lava III. koji je žestoko
napadao i zabranjivao štovanje
ikona. Ivanovo je djelo "Izvor spoznaje",
jedno od prvih djela istočne
teologije. Neki su ga prozvali
Tomom Akvinskim kršćanskog
Istoka. Ivan je otac kršćanske
mistike.
Zaštita svetoga Ivana
Umro je u dubokoj starosti od 104
godine. Do 12. stoljeća njegove su se
moći čuvale u Jeruzalemu, a onda su
prenešene u Carigrad, u samostan
kecharitomene. Od tada im se gubi
svaki trag. Papa Lav XIII. ga je 1890.
godine proglasio naučiteljem Crkve.
Zaštitnik je bogoslova u Istočnim crkvama.
Još je zaštitnik ljekarnika
(apotekara), ikonopisaca. Zbog svog
arapskog podrijetla nerijetko se slika s
turbanom na glavi, a slavi se i na
Zapadu i na Istoku 4. prosinca.
|
|
|
