Riječ urednika - Piše: mr. Mirko Štefković
Svjetlucavo srce
Sve je više svjetiljki, ukrasa, sve blješti, svjetluca. Nešto
silno se treba dogoditi kad se gotovo sav svijet toliko uljepšava.
Ima tako vješto ukrašenih stvari, koje nam gotovo
zarobe pogled i ne ostavljaju na miru dok i sami ne postanemo
dio sveg tog blještavila. No to nam ne pada tako teško,
jer tada se osjećamo dobro, dio smo mnoštva koje se zacijelo
za nešto sprema. Poput neke lavine nešto nas povuče za
sobom, a teško je znati kamo nas vodi, gdje ćemo stići.
Događa se da nekako u tome naše potrošačke korpe bivaju
sve veće i teže. Istina, potrebno je pribaviti i spremiti se, jer
nešto silno se ipak treba dogoditi.
Za razliku od mnogih, koji se tim ukrašavanjem spremaju
za dočekivanje jednog običnog novog dana, koji jednako
kao i svaki drugi nema više od dvadeset i četiri sata, mi
vjernici se radije spremamo za doček dragog nam gosta,
Maloga Isusa. I on zaslužuje biti primljen u lijepo i ukrašeno,
zaslužuje osjetiti da je očekivan i dobrodošao gost. Mali
Isus zaslužuje iskusiti da je k svojima došao, da nije stranac.
No, nije niti potrebno puno govoriti o tome, kako On ne
dolazi kao svi drugi dragi nam gosti, čiji pogledi zastaju na
svjetiljkama i ukrasima, jer Njegov pogled doseže puno
dublje: u naše srce. Jedino ako je tamo za Njega pripravljeno
mjesto, ako se u njemu osjeća milim gostom i nađe svoj
dom, onda i izvanjski ukrasi za nas poprimaju novi smisao i
postaju izrazom naše radosti i veselja. Ustvari, po tom
Isusovom pogledu koji seže u naše srce i ukrasi kojima
uljepšavamo svoje domove za svetkovinu Božića dobivaju
novo svjetlo, nešto što im daje puninu.
Zato, dragi čitatelju, pokušajmo skupa ovoga Božića još
malo svjesnije i savjesnije pripraviti ono skrovito mjesto u
kojemu Mali Isus traži svoje mjesto. Neka u našim srcima ne
nađe hladnu špilju, već topli dom. Iako se to čini tako jednostavno
i malo, ipak ta priprava i uljepšavanje puno je ozbiljnije
i teže nego prošetati supermarketom i napuniti korpu
do vrha. Zahtjevan je taj naš gost. Traži puno, odnosno sve.
No, taj Njegov zahtjev nije sebičan, jer dok Ga primamo i
darujemo samima sobom, On nam zauzvrat daruje radost
koja je skroz drukčija od one koju osjetimo pred blještavilom
i svjetlucavim ukrasima. Isusov dar je jedinstven i neponovljiv.
On, jednom primljen, traje i ostaje za svu vječnost.
Neka stoga ovoga Božića po svakome od nas, koji primamo
tako velikoga gosta, svjetlost jarka osvane svima koje
ćemo susretati. Neka po nama Mali Isus pogleda toliku našu
braću i sestre koji su mu zaboravili pripraviti mjesto. Neka
taj Isusov pogled po nama bude zbilja ono svjetlo koje obasjava
srce, koje ulijeva radost, svjetlo pred kojim sav kič ljudske
površnosti postaje suvišan, jer se pokazuje dubina i smisao,
jer se otvaraju srca. Neka po tvom i mom pogledu i
drugi mogu spoznati da je Isus zbilja k svojima došao, te mu
i oni ponude stratište, pa kad Ga jednom pravo prime, da Ga
više nikad ne puštaju.
U tom svjetlu, kojim Mali Isus obasjava svako srce u
koje uđe, dragi čitatelju, draga sestro i brate u Kristu, želim
čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu!
Vaš urednik
|
|
|
