Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Aktualno - Piše: mr. Andrija Anišić

Održan XVII. "Razgovor" Instituta "Ivan Antunović"

Duh solidarnosti nasuprot globalnoj financijskoj krizi

U okviru Dana biskupa Ivana Antunovića, u Subotici je 16. siječnja u Hrvatskom kulturnom centru "Bunjevačko kolo" održan sedamnaesti "Razgovor" Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović". Okvirna tema "Razgovora" bila je "Crkva i globalna financijska kriza". Gost ovogodišnjeg "Razgovora" bio je dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na KBF-u u Đakovu. Na početku Razgovora mr. Andrija Anišić pozdravio je oko dvije stotine sudionika među kojima je bila i Ljerka Alajbeg, generalna konzulica R. Hrvatske u Subotici, Branko Horvat, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća te mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik i biskupski vikar za pastoral. On je izrazio radost zbog tako lijepog broja sudionika na ovom tradicionalnom okupljanju Hrvata- Bunjevaca koji je nazvan "Razgovor" još daleke 1934. godine pod vodstvom biskupa Lajče Budanovića i mons. Blaška Rajića. Od 1941. godine do 1990. godine Razgovora nije bilo i tada ga je obnovio Institut "Ivan Antunović". "Razgovor" je svake godine posvećen nekoj aktualnoj temi vezanoj za svjetska ili domaća zbivanja u Crkvi i društvu.

Nakon njega okupljene je pozdravio predsjedavajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović, koji je u svom pozdravu među ostalim rekao kako je "Razgovor" nastao u vremenu posve različitom od našega vremena. Tada su razgovor i pisana riječ bili redoviti način komunikacije a audio-vizualna sredstva tek na pomolu, dok danas živimo u vremenu inflacije riječi. Zasuti smo informacijama koje do nas dolaze putem različitih medija. Međutim, mislim da je živa riječ još uvijek najjače sredstvo komunikacije a dijalog najbolji način izgrađivanja zajedništva, istaknuo je dr. Kopilović. Podsjećajući na Krležinu viziju modernog vremena u kojem, kako je pisao: "Boga nema, morala nema, ideala nema, i onoga trenutka kad je čovjek spoznao praznu zemaljsku mehaniku zbivanja, kako je sve na ovome svijetu zapravo dim slučajno zapaljene cigarete, san krepane savjesti, što mu preostaje: da ubije sebe ili da ubije druge", dr. Kopilović je zaključio kako globalna financijska kriza nije samo financijska nego je nadasve i iznad svega kriza savjesti. Kriza čovjeka. Kriza čovječnosti. Zapravo, ako moralne norme postanu relativne, ako ideala nema, onda je sve dopušteno, a čovjek je tek igračka u rukama onih koji su davno ugasili glas savjesti. Čovjek se treba vratiti samom sebi da bi shvatio sebe kao božansku datost i kao društveno suodgovorno biće. Pravda je stožerna krepost bez koje se ne može biti ni bogoobličan, niti čovjek u punini. Mi kao kršćani i kao Crkva trebamo biti suodgovorni za vrijeme u kojem živimo a budućim generacijama utrti put kojim trebaju ići, zaključio je dr. Kopilović.

U uvodnom dijelu predavanja na temu "Socijalna politika i Caritas pred izazovima suvremene gospodarske i financijske krize", dr. Vladimir Dugalić podsjetio je na poruku Benedikta XVI. za Međunarodni dan mira pod naslovom "Suzbijati siromaštvo, graditi mir", naglašavajući kako je Papa u svojoj poruci naveo pet globalnih problema koji imaju moralne implikacije i izvori su siromaštva danas. Među njima je naveo problem demografskog razvitka, pandemijske bolesti, problem zaštite djece i obitelji, problem razoružanja i svjetsku prehrambenu krizu. Papa je kao prijedlog za rješavanje tih problema predložio: globalnu solidarnost, pravedniju raspodjelu dobara, izbjegavanje brze zarade, bolji pravni i gospodarski okvir: potrebno je rješavati uzroke, a ne posljedice i promicati socijalni nauk Crkve.

U središnjem dijelu predavanja dr. Dugalić je, navodeći brojne papinske enciklike od Lava XIII. do Benedikta XVI., pokazao da je Crkva stavila čovjeka u središte svoga socijalnog nauka. Zatim je podsjetio na temeljne zadaće države i njene socijalne politike kao i na suvremene modele te politike a potom je vrlo konkretno opisao ulogu Caritasa pred izazovima siromaštva i suvremene gospodarske krize. Čovjek mora biti subjekt a ne objekt djelotvorne ljubavi i cilj pomaganja čovjeku nije zato da ja "steknem zasluge za raj" nego da pružim konkretnu pomoć čovjeku u nevolji. U tom smislu karitativno djelovanje pripada molitveno-liturgijskoj dimenziji Crkve, u njoj izvire i iz nje crpi svoju snagu i po tom se razlikuje od svih drugih zajednica koje pomažu iz humanosti ili solidarnosti, naznačio je predavač, dodajući kako je ono izraz socijalne dimenzije otkupljenja i ne iscrpljuje se samo na razini materijalnih potreba čovjeka, nego ona uključuje podjednako i duhovne, kulturne i religiozne potrebe i pomoći. Može biti življeno na različite načine te pokriva podjednako i područje osobnog, individualnog angažmana kao i onog organiziranog, institucionalnog, bilo na razini župe, biskupije ili nacionalnoj i internacionalnoj razini. Podsjećajući na encikliku Benedikta XVI. "Deus Caritas est" predavač je ustvrdio kako Crkva kao zajednica mora činiti ljubav ali da ta ljubav treba biti organizirana kako bi predstavljala uređen oblik služenja. U tom smislu nije dovoljno samo, na primjer, da djeca dobiju "božićne darove", nego prije svega da članovi obitelji imaju zaposlenje i pristojnu plaću. Karitativno djelovanje očituje se, naime, u spremnosti pomoći čovjeku u nevolji, ali ne na način da mu želimo ponuditi samo materijalnu potporu koja ga ponižava i svodi na puki predmet asistencije, već u pomoći da izađe iz svog teškog stanja. Ne smije samo liječiti pojave i simptome zla, nego mora posegnuti i iščupati sam korijen zla, zaključio je dr. Dugalić. Osim toga, istaknuo je i druge oblike konkretnog karitativnog djelovanja u Crkvi i društvu: liječiti duhovnu prazninu današnjeg čovjeka, nastalu individualističkim mentalitetom te ga ispunjati duhom solidarnosti i spremnosti za žrtvu; pružati duhovnu nadgradnju jednom društvu i ugrađivati svijest o potrebi zauzeti se za drugoga; promicati pravdu u društvu; usmjeravati prema odgovarajućoj koncepciji zajedničkoga dobra i mijenjati stil života; zalagati se za duh istinske solidarnosti jer samo u jednom svjetonazoru u kome solidarnost neće biti gledana isključivo kao nužni produkt određenog povijesnog trenutka, nego kao vrijednost utemeljena u naravi čovjeka, moguće je shvatiti tu povezanost pravednosti i solidarnosti. Potrebno je pravednost gotovo poistovjetiti sa solidarnošću, i onda na tim temeljima graditi socijalno društvo. Solidarnost je kršćanska krjepost koja u svjetlu vjere teži da samu sebe nadiđe i da poprimi specifično kršćanske razmjere posvemašnje dobrohotnosti. Duh solidarnosti dat će našem pogledu na svijet novi kriterij prosuđivanja. Taj duh se očituje u pomoći siromašnima, a ostvaruje se putem duha volonterstva i suradnje.

Na kraju predavanja dr. Dugalić je naglasio kako odgoj za kršćansku dobrotvornost započinje u obiteljima, odgovornim preuzimanjem brige jednih za druge. I na taj način karitativno djelovanje ulazi u područje socijalne politike jer često pripomogne kada nužne potpore sa strane države izostanu. A za organizirano karitativno djelovanje potrebna je stručnost koja se postiže stalnom edukacijom. Ona mora imati neovisnost o strankama i ideologijama a nadasve mora biti besplatna ljubav. Karitativno djelovanje se može ostvarivati na župnoj razini i to putem pomoći različitim skupinama: siromašni, bolesni (volonteri - udruga); na biskupijskoj razni putem raznih projekata koji će biti dio socijalne politike (pučka kuhinja, savjetovališta, vrtići, centri za dijete, za žrtve obiteljskog nasilja, centri za beskućnike), kao i socijalnim zagovaranjem putem peticija i drugim oblicima javnog djelovanja kojima se nastoji utjecati na društvene strukture, boreći se protiv nepravde a zalažući se za konkretno poštivanje čovjekova dostojanstva i njegovih prava.

U razgovoru nakon predavanja, desetak sudionika ovoga skupa izreklo je svoje mišljenje o predavanju ili postavilo konkretna pitanja o suodnosu globalnog porasta stanovništva i siromaštva, o problemu niskih mirovina nakon dugogodišnjeg marljivog rada, o potrebi solidarnosti u aktualnoj energetskoj krizi koju bi trebali očitovati i predsjednici premijeri Putin i Juščenko. Postavljeno je pitanje i kako izbjeći trend u kojem je profit u središtu gospodarstva a ne čovjek te o problemu Crkve bogatih i Crkve siromašnih u Južnoj Americi i teologiji oslobođenja a neke je zanimala i odluka vlade R. Hrvatske o ukidanju rada u trgovinama nedjeljom.

I ovogodišnji "Razgovor" po broju sudionika ali i u samom svom tijeku potvrdio je opravdanost ovakvog vida susretanja te se organizatori nadaju da će dati i svoj konkretni doprinos "na terenu" u rješavanju problema koji su posljedica globalne financijske i gospodarske krize.

Misa o 121. obljetnici smrti biskupa Ivana Antunovića

Obilježavanje "Dana biskupa Ivana Antunovića" započelo je u nedjelju 11. siječnja u subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije, svečanom svetom misom o 121. obljetnici smrti biskupa Ivana Antunovića, preporoditelja bačkih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, koju je predslavio mr. Mirko Štefković, tajnik biskupije. S njim je misu suslavilo još šest svećenika zajedno s katedralnim župnikom mons. Stjepanom Beretićem a još nekoliko ih je bilo na raspolaganju za ispovijed. Uz nazočnost lijepog broja vjernika i članova instituta "Ivan Antunović", na misi je pjevao katedralni zbor "Albe Vidaković" pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

U uvodu svete mise, mr. Štefković je navodeći odlomak iz Antunovićevog djela "Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom i gospodarskom" pozvao okupljene vjernike da se upitaju odakle crpe snagu za svoj život i djelovanje, osobito za ono koje se tiče dobrobiti naše bunjevačke i šokačke grane hrvatskoga naroda. Pozvao ih je da prihvate Antunovićevu pouku: "Drvo živi iz zemlje, gdi mu se koren zadubio, te po sitnih žilicah crpi iz nje hranu koja se dili iz stabla po svih granah i grančicah. Al' ova hrana onda je tek zdrava i za život koristna ako se sljubi s onom koju drvo po svojem lišću i grančicah sisa iz čistog zraka, prima od svitlosti i sjajnosti sunca, vedra i oblačna neba, te se kišom i vitrom razgaljuje, kroza što se pretvara u onu sol, koja prolazi cilo drvo da ga oživljuje i plodom nadaruje." Molimo Gospodina da on bude ono Sunce koje će nas održati u životu i dati da puno plodova donosimo ostajući čvrsto ukorijenjeni u svoj rod i narod, zaključio je predvoditelj euharistijskoga slavlja. U prigodnoj homiliji tumačeći Božju riječ o blagdanu Krštenja Gospodnjega, osobito pjesmu o Sluzi Jahvinom, istaknuo je da je biskup Antunović bio u svom vremenu izabranik Božji koji je bez prevelike buke i galame svojim upornim radom okupljao oko sebe rodoljube koji su poštujući tuđe s velikom ljubavlju i marom smišljali načine kako da sačuvaju narodnu svijest i vjeru svog naroda. "Tko moli skrušeno i pouzdano 'budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji', onoga se dnevi mirnije izmjenjivaju vrhu vlastite glave. Jerbo ga ruka Božja vodi, da glavom o zid ne udari, da nogom ne posrne, već u svih okolnostih, ako biva i bijen i ranjen, al nikad pobijen" - ove Antunovićeve riječi mogu poslužiti kao misao vodilja onima koji danas vode brigu o našem narodu, zaključio je propovjednik.

Aktualno - Priredila: Željka Zelić

Ciudad de Mexico - Svjetski susret obitelji

Obitelj - stvarateljica ljudskih i kršćanskih vrednota

* Na susretu se okupilo više tisuća stručnjaka i stotina tisuća ljudi iz cijeloga svijeta
* Papa najavio da će se sljedeći VII. svjetski susret obitelji održati 2012. godine u Milanu

Glavni grad Meksika bio je od 13. do 18. siječnja ove godine domaćin VI. svjetskoga susreta obitelji na temu - Obitelj, stvarateljica ljudskih i kršćanskih vrednota. Živimo u vremenu u kojemu su tradicionalne vrijednosti, među kojima i obitelj kao temelj svakoga društva, izgubile na vrijednosti, te je tri godine nakon velikoga skupa u Valenciji u Španjolskoj, Papinsko vijeće za obitelj susret u Mexicu ocijenilo kao prigodu za promišljanje s obiteljima kako ih učiniti protagonistima svoje budućnosti u Crkvi i u civilnome društvu. Crkva, naime, smatra obitelj pastoralnim prioritetom i glavnim poticajem za novu evangelizaciju i prijenos vjere. Svaki naraštaj treba učiniti svoj izbor vjere, stoga su potrebna konkretna svjedočanstva koja započinju u obitelji, rekao je predstavljajući ovaj susret u Tiskovnome uredu Svete Stolice 9. siječnja kardinal Ennio Antonelli, predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj koji je također sudjelovao na spomenutom susretu.

Tri razine susreta

Stoga su i prva tri dana susreta bila posvećena pastoralno-teološkim temama, odnosno Teološko-pastoralnom kongresu koji je završio u petak 16. siječnja, a na kojemu je posebno razmotreno odgojno poslanje obitelji, kao i izazovi koje nameće suvremeno društvo. Na skupu se, osim toga, razgovaralo i o posljedicama globalizacije na ustanovu obitelji. U društvu koje je na putu globalizacije, svjedoci smo snažnoga gubitka društvenih vrlina, kako u privatnome, tako i u javnome životu. Za tu težnju ne valja okrivljavati obitelj, nego postupke modernizacije koji su iskrivili smisao i društvene zadaće obitelji. Riječ je o postupcima koji su privatizirali obitelj, te poremetili i poništili njezinu ulogu društvenoga subjekta, naglasio je prof. Pierpaolo Donati sa sveučilišta u Bologni, koji je drugoga dana rada na skupu govorio o obitelji u njezinim mnogostrukim antropološkim vidicima: seksualnosti, masovnim medijima, selilaštvu i društvenim vrlinama. Istaknuvši nadalje kako treba priznati ono što obitelj jest, i ono što ona čini, prof. Donati je napomenuo da, ako uspijemo vidjeti negativne posljedice, društveno rasulo, sve ono što prouzrokuje privatizacija obiteljskih odnosa, možemo vidjeti također koliko toga pozitivnoga i kreposnoga obitelji čine svakoga dana kako bi ublažile nevolje, slabosti i društvene probleme. Obitelj i dalje ostaje važan izvor u društvima koja su nositelji budućnosti. Razlog toga je jednostavan: iz obitelji, naime, proizlazi glavni ljudski, duhovni i društveni kapital društva. Građanski kapital društva se rađa upravo iz jedinstvenih i nezamjenjivih vrlina obitelji, rekao je prof. Donati.

Misno slavlje i Papine riječi za kraj susreta

U drugom dijelu VI. svjetskoga susreta obitelji, u subotu 17. siječnja sudionici su imali mogućnost posjetiti obiteljski sajam EXPOFAMILIA, a u poslijepodnevnim satima okupili su se na platou ispred bazilike Gospe Guadalupske. U tijeku glazbeno-molitvenog programa, putem velikog ekrana bila je emitirana poruka pape Benedikta XVI. Molitvu krunice predvodio je kardinal Bertone, a prije svakog otajstva svjedočile su obitelji s pet kontinenata. U nedjelju 18. siječnja svetu misu u svetištu Gospe Guadalupske, kojom je ujedno završio VI. svjetski susret obitelji, predslavio je posebni izaslanik pape Benedikta XVI. državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone u koncelebraciji s dvadesetak kardinala, dvjestotinjak biskupa i više tisuća svećenika. Sudionici susreta te mnoštvo vjernika ispunili su baziliku, kao i plato na kojem je bio postavljen oltar. Na kraju misnog slavlje izravno putem satelitske veze okupljenima se iz Vatikana obratio papa Benedikt XVI. koji je putem satelita pratio i misno slavlje. Obraćajući se obiteljima, Papa je istaknuo kako je upravo obitelj važan temelj društva i naroda u kojem djeca kao plod ljubavi imaju pravo na život, podsjetivši također na ulogu obitelji kao najvažnijeg čimbenika u odgoju čovjeka. Istinska sloboda čovjeka dolazi iz činjenice da je stvoren na sliku i priliku Božju. Stoga treba djelovati s odgovornošću za dobro. I tu je ključna uloga obitelji u kojoj se može naučiti vrijednost života, zdravlja, slobode, mira, pravde, istine, sloge i poštovanja. Danas nam je više nego ikad potrebno svjedočenje i javno zalaganje za dostojanstvo i nezamjenjive vrijednosti obitelji utemeljene na braku muškarca i žene otvorenih za život, kao i života u svim fazama. Potrebno je i promicanje zakonodavnih i administrativnih mjera potpora obiteljima u njihovom neotuđivom pravu provođenja njihove zadaće, zaključio je Papa.

Mozaik obitelji s Papinim likom

Tijekom Svjetskoga susreta obitelji predstavljen je Mozaik obitelji s Papinim likom. Riječ je o mozaiku sastavljenom od sedam tisuća fotografija obitelji iz cijeloga svijeta, koji će posredstvom kardinala Tarcisia Bertonea biti poslan Papi kao dar i sjećanje na taj susret obitelji. Na poziv organizacijskog odbora, od 15. rujna do 12. prosinca prošle godine pristiglo je 7182 fotografija iz obiteljskih albuma. Osim zemlje domaćina susreta obitelji iz Meksika, fotografije su pristigle iz 182 zemlje s pet kontinenata, među kojima i iz Hrvatske.
/HKR/