Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 171
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kutak za katehete
Paulinum
Ekumenizam
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Tu oko nas
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak

Upoznajmo Bibliju - Piše: mr. Endre Horváth

Sveti Pavao: Apostol naroda

Prije nego je bio uhićen, planirajući put u Rim, sv. Pavao opisuje svoje djelovanje ovako: "snagom Duha ... od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio sam evanđelje Kristovo" (Rim 15,19). Mada u Svetom pismu na drugim mjestima ne nalazimo izvješća o Pavlovim misijskim putovanjima u Iliriju, ipak tu informaciju moramo prihvatiti kao pouzdanu. Apostol naroda je inače ciljno tražio centralna mjesta odakle se moglo pretpostaviti daljnje širenje Radosne vijesti, zbog toga se po predaji smatra da je put u Iliriju značio put u tadašnji grad Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu, i širenje radosne vijesti u tom gradu. Zahvaljujući toj predaji u pograničnim područjima Sirmiuma, gdje je po tom tumačenju djelovao sv. Pavao, njeguje se posebno štovanje prema Apostolu naroda. Zbog toga je sv. Pavao postao zaštitnikom Kaločkobačke nadbiskupije, a kasnije i naše Subotičke biskupije koja je nastala na njezinu teritoriju.

Mada svake nedjelje na svetim misama čitamo Poslanice sv. Pavla, njegov nam je nauk još uvijek velikim dijelom ipak nepoznat. Razlog tomu je duljina njegovih poslanica, a i na više mjesta kompliciran tijek misli. No, bogatstvo njegova nauka bogata je nagrada onima koji se usude upustiti u teški posao proučavanja Poslanica. Ova rubrika stoga želi, svima onima koji žele pobliže upoznati Apostola naroda, približiti njegov život, osobu i glavne crte tog neiscrpnog nauka.

Veliki obraćenik

Život sv. Pavla odlučno određuje njegovo obraćenje, tj. susret s uskrslim Kristom. Djela Apostolska i druge Poslanice govore o tome kako je Pavao bio veliki i okorjeli protivnik mladog kršćanstva. On sam zato kaže: "preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju" (Gal 1,13). Djela Apostolska dodaju još kako je: "Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim" (Dj 9,1). Ova dva svjedočanstva pokazuju da se u životu sv. Pavla dogodio neočekivani zaokret, događaj koji je sve promijenio i od progonitelja ga učinio apostolom i vjerovjesnikom Krista Gospodina. Djela Apostolska tri puta svjedoče o događaju na putu prema Damasku i Kristovom ukazanju Pavlu (Dj 9, 22, 26). Sva ta tri opisa žele naglasiti posebnu zadaću i poslanje dano novoobraćeniku. To je poslanje kasnije u korijenu promijenilo kršćanstvo koje se tada još uvijek rađalo.

Pavao u Poslanicama samo aludira na svoje obraćenje: "Najposlije, kao nedonoščetu, (Krist) se ukaza i meni" (1 Kor 15,8). Na drugom mjestu pak piše: "Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo se otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima" (Gal 1,15-16). Ovi navodi svjedoče i o tome kako Pavao u svom obraćenju vidi puno više od radikalno obraćenje svog načina života. Za njega je događaj na putu u Damask "objava Božjeg Sina", tj. pored pročišćenoga vlastitog života on je od Boga dobio i osobito poslanje. To je ono blago koje će kasnije dijeliti pozvanima iz poganstva.

Najveći kršćanski vjerovjesnik

Pavao je bez svake sumnje najveći kršćanski vjerovjesnik svih vremena. Svoja prava i darove iz židovstva smatra bogatstvom koje treba razdijeliti. Zato poticaj za poslanje proizlazi iz dubine njegova bića: "Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem" (1Kor 9,16). Njegova se veličina u prvom redu ne može mjeriti brojem obraćenika - mada o drugim apostolima kaže: "trudio sam se više nego svi oni " (1Kor 15,10) - nego ogromnim umnim naporom, koji je uložio u širenje Radosne vijesti. Skoro iz ničega je stvorio mogućnost poslanja među poganima.

Sve ukazuje na to kako za Pavla, suprotno od drugih tadašnjih propovjednika- hodočasnika, cilj nije bio evangelizirati tek pojedine osobe, nego cijele regije i narode. On zato namjerno odabire velike urbane centre gdje Evanđelje još nije stiglo, te tamo formira malu zajednicu, a njezino vodstvo povjerava vrlo predanim vjernicima. Pavao namjerno zaobilazi ona mjesta gdje je prije njega Evanđelje već navješteno, kao na primjer tako značajnu Aleksandriju u Egiptu.

Apostol naroda je od početka svjestan toga kako ga Duh Božji šalje poganima, mada ipak malim koracima dolazi do neposredne evangelizacije pogana. Ovo svoje poslanje potvrđuje on sam, ali i ostali veliki apostoli (usp. Gal 2,9-10). Pavao ne želi predati tek samo nauk već Duhom Svetim prožetu poruku, koju njegovi slušatelji mogu primati kao Božju poruku: "Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju" (1Sol 2,13). Nauk sv. Pavla ne označava samo dolazak kršćanske kerigme (navještaj) koju njegovi slušatelji mogu prihvatiti ili odbaciti, nego on Radosnu vijest uvijek prilagođuje mjesnim prilikama: Galaćanima opisuje odnos kršćanske vjere i starozavjetnog zakona na osnovu specifičnosti galaćanskog nasljednog prava (usp. Gal 4), kršćanski život uspoređuje s olimpijskim igrama (usp. 1Kor 9) itd. Možemo reći da Pavao, kako bi određenom narodu navijestio Evanđelje, preuzima njegov način razmišljanja i skupa s njima i on prihvaća Evanđelje ("Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim." 1Kor 9,22), što je zapravo jedna vrsta inkulturacije židovskojeruzalemskog vjerovanja u starogrčku kulturu. Za ovo je bilo potrebno jako dobro poznavanje židovsko-jeruzalemskog vjerovanja, ali isto tako i starogrčke kulture. Providnošću Božjom možemo slobodno smatrati i Pavlov odgoj kojeg je dobio od Gamaliela, kao i djetinjstvo u Tarzu, koje Pavao, Kristu koji ga je pozvao na apostolstvo, donosi u miraz.
(nastavit će se)