Ekumenizam - Priredio: mr. Mirko Štefković
Da budu kao jedno u tvojoj ruci
I dođe mi riječ Jahvina: Sine čovječji,
uzmi drvo i napiši na njemu: "Juda i
sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!"
Onda uzmi drugo drvo i napiši na
njemu: "Josip - Ja se drvo Efrajimovo -
i sav dom Izraelov, njegov saveznik." I
sastavi ih u jedno drvo da budu kao
jedno u tvojoj ruci! A kad te sinovi tvojega
naroda zapitaju: "Hoćeš li nam
objasniti što to znači?" - reci im:
"Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet
ću drvo Josipovo, što je u ruci
Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih
plemena, njegovih saveznika, i sastavit
ću ga s drvetom Judinim te ću od njih
načiniti jedno; oba će biti jedno u mojoj
ruci." Oba drveta na koja to napišeš
neka ti budu u ruci, njima naočigled.
/.../ Izbavit ću ih od svih njihovih
nevjera kojima zgriješiše i
očistit ću ih, i oni će biti
moj narod, a ja njihov Bog.
/.../ I kad Svetište moje
bude zauvijek među njima,
znat će svi narodi da sam
ja Jahve, koji posvećujem
Izraela. (Ez 37,15-28)
Svjetska Molitvena
osmina 2009. godine temelji
se na iskustvu Crkava
u Koreji. Suočene s
problemom podijeljenosti
u svojoj zemlji potražile su
nadahnuće u proroku Ezekielu,
koji je također živio
u tragično podijeljenoj naciji
i čeznuo za jedinstvom svog naroda.
Prema Ezekielovu viđenju, podjela
Izabranog naroda odražavala je njegovu
grešnost i otuđenost od Boga, ali i
bila posljedicom toga. Bog je taj koji
ujedinjuje svoj narod čisteći ih, obnavljajući
i oslobađajući ih od njihovih
podjela. Za Ezekiela ovo jedinstvo nije
samo združivanje prethodno rastavljenih
skupina nego novo stvaranje, rođenje
jednog naroda koji treba biti znakom
nade drugim narodima i cijelom
svijetu.
Stoga su za ovogodišnju Molitvenu
osminu predložene sljedeće biblijske
teme: jedinstvo kao Božji naum za
njegov narod, jedinstvo kao Božji dar
koji zahtijeva obraćenje i obnovu, jedinstvo
kao novo stvaranje i nada da će
Božji narod tek postati jedno.
Jednako kao što se u Ezekielovom
svijetu vidi raširenost grešnosti naroda
okaljanog idolatrijom i prijestupima,
tako se danas vidi grešnost razjedinjenog
kršćanstva, koja je velika sablazan
za svijet. Čitajući ovaj Ezekielov tekst
mi kršćani možemo promišljati kako ga
primjeniti na vlastitu situaciju podijeljenosti.
Bog je taj koji obnavlja jedinstvo,
izmiruje narode i stvara novu
situaciju. Uloga ujedinjenog i pročišćenog
Izraela, Izraela kojem je oprošteno,
postaje znakom nade za čitavi svijet.
U Ezekielovu proroštvu mi kršćani
možemo vidjeti ono što nam je Krist
donio: novi život po pobjedi nad smrću.
Od dva komada drveta koja tvore njegov
križ, Isus nas pomiruje s Bogom i
na taj način svijet biva prožet novom
nadom. U Kristovim raširenim rukama
mi postajemo jedno, jer nas sve on
danomice privlači k sebi na križ.
Izvirući iz središnjeg teksta uzetog
iz Ezekiela, naša razmatranja tijekom
osam dana svjetske Molitvene
osmine za jedinstvo kršćana, vode nas
većoj svijesti o tome da jedinstvo Crkve
pridonosi također i obnovi zajedništva
čitavog čovječanstva. S tom sviješću
dolazi i velika odgovornost: svi koji
ispovijedamo Krista Gospodinom trebali
bismo nastojati da se ispuni njegova
molitva "da svi budu jedno da svijet
uzvjeruje" (Iv 17,21).
Upravo stoga, ove godine u Molitvenoj
osmini, prvoga dana promišljamo
o jedinstvu kršćana. Razmatrajući
naše podjele u nauku i sablažnjivu povijest
razdora među kršćanima, molimo
da nam Bog, koji u svojim rukama oblikuje
naše jedinstvo usred raznolikosti,
udijeli pomirenje i jedinstvo. Zato smo
pozvani moliti za situacije u našem svijetu
u kojima je potrebno pomirenje,
posebno pozorni na ulogu koju će
jedinstvo kršćana imati u ostvarivanju
tog pomirenja.
Drugi dan Crkve mole za prevladavanje
i svršetak ratova i nasilja.
Molimo da kao učenici "Kneza mira",
mi kršćani usred sukoba možemo
donositi pomirenje ukorijenjeno u nadi.
Treći dan razmatramo o nejednakosti
između bogatih i siromašnih. Naš
odnos prema novcu i naš stav prema
siromasima mjerilo su naših života kao
učenika Isusovih. On je došao da nas
oslobodi i donese radosnu vijesti ubogima,
oslobođenje sužnjima i pravdu za
sve.
Namjera četvrtog dana je moliti
da mi kršćani spoznamo kako samo
zajedno možemo zaštititi divote stvaranja
koje nam je Bog povjerio.
Peti dan molimo za prestanak
predrasuda i diskriminacije koje obilježavaju
današnje društvo.
Priznavajući da naše dostojanstvo
dolazi od Boga,
naše kršćansko jedinstvo
svjedoči o jedinstvu onoga
koji stvara svakoga od nas
kao jedinstveno biće Božje
ljubavi. Kraljevstvo koje
smo pozvani izgrađivati
kraljevstvo je pravde i ljubavi
u kojem se poštuje različitost,
jer u Kristu smo svi
jedno.
Šesti dan se u molitvi
spominjemo svih koji trpe i
onih koji im služe. Psalmi
nam pomažu shvatiti da
jezik kojim se Gospodinu
vapi u boli može biti izrazom dubokog i
vjernog odnosa s Bogom. Milosrdni
odgovor kršćana na neprilike onih koji
trpe znak je kraljevstva Božjega. Kršćanske
Crkve zajedno mogu učiniti
mnogo kako bi se bolesnima pribavila
potrebna podrška, kako materijalna
tako i duhovna.
Sedmoga dana, suočeni s pluralizmom
molimo za jedinstvo u Bogu.
Bez toga jedinstva bit će teško izgraditi
kraljevstvo mira svih ljudi dobre volje.
Naše molitvene nakane osmoga
dana vraćaju se onamo odakle smo
započeli osmodnevni hod, jer molimo
da duh Blaženstava nadvlada duh svijeta.
Kršćane nosi nada da se sve obnavlja
u novom redu koji je ustanovio
Krist. To nas osposobljava da budemo
donositelji mira i pomirenja usred ratova,
siromaštva, diskriminacije i drugih
okolnosti u kojima tolika naša braća i
sestre trpe, a stvorenje jeca.
/Prema: Jure Zečević, Da budu kao
jedno u Tvojoj ruci, KS, Zagreb 2008./
|
|
|
