Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski prostor i ponašanje u crkvi
Prošli puta smo u ovoj rubrici,
tumačeći liturgijski prostor, govorili o
Svetohraništu i Krstionici. Nastavljamo
dalje kako bismo se u tom prostoru
više osjećali "kod kuće".
Ambon je mjesto navještaja Božje
Riječi. Ni jedan liturgijski čin ne postoji
bez navještaja. I ambon je prolazio
svoj dugi "povijesni put". Od mjesta
čitanja Staroga zavjeta, mjesta pjevanja
Psalama, do najčasnijeg ambona: mjesta
naviještanja Evanđelja. Tako u povijesti
Crkve susrećemo više ambona,
višekatnih ambona i više ukrašenih
ambona. Naime, najčasnije je mjesto
odakle se naviješta evanđelje. Kako je
Crkva od samih
početaka
preuzela sinagogalnu
službu
riječi, ta se
služba sastojala
i sastoji i
od čitanja Staroga
zavjeta i
poslanica Novoga
zavjeta.
Da bi se naglasila
razlika i postupnost navještaja,
"umnažao" se i broj ambona. Danas je
konačno - čini mi se - nađena neka
mjera s dva ambona, to jest čitanja i
navještaj evanđelja. Jasno da je ambon
mjesto odakle se može i vidjeti, a napose
čuti navještaj. Kada je nastala podjela
(oltara i crkve), pojavljuje se propovjedaonica
kao jedino mjesto navještaja
evanđelja i homilije. Ona je postala čak
jedno od najukrašenijih mjesta u crkvi.
Danas je to mjesto u blizini oltara,
vidljivo za sve, ako je moguće treba biti
u sredini između oltara i sjedišta, a ako
su dva, onda uz oltar lijevo i desno.
Rijetko kada ispred oltara. Mora biti
časno mjesto (ne stalak za knjige) nego
mjesto navještaja koje je uvijek očitovanje
Božje Riječi.
Sedes je latinski naziv za sjedala.
Naime, biskup ima u katedrali tronkatedru,
mjesto odakle vrši svoju učiteljsku
službu, stoga se katedrala - stolna
crkva - i zove katedralom. Svaki
predsjedatelj liturgije u crkvi ima mjesto
odakle predsjeda liturgiji, osobito
službi Riječi. To mjesto mora biti u sredini
(redovito) odakle je moguće uspostaviti
nesmetanu komunikaciju sa
zajednicom, a desno i lijevo mogu zauzeti
svoja mjesta oni koji su u službi
oltara. Ako je svetohranište u sredini,
onda ga redovito ne smije skrivati
sedes. Ponovo se susrećemo s proble mom preuređivanja prostora koji je
uređen prema mogućnostima. Šteta što
taj prostor nije onakav kakav predviđa
sama liturgija ali je u najviše slučajeva
liturgijska reforma došla u postojeći
liturgijski prostor. Kada se gradi nova
crkva, tada se to lakše rješava. Radi
toga imamo znanje kako bi trebalo biti,
ali i iskustvo kako može biti.
Idealno bi bilo da je najdublje po
središtu sedes, niže da je ambon, bliže
da je oltar. Krstionica zapravo u dnu
crkve ili ispred oltara ali niže. No, ovaj
oblik jedva je gdje ostvaren (sveti
Pavao u Londonu npr.). Ta vertikala je
poželjna. Ako ne u rasporedu, onda bar
u rasporedu slavljenja.
Mi susrećemo
naše
crkvene prostore
različito uređene,
pokušajmo
se prilagoditi.
Dobro je znati
i poznavati što
bi bilo najbolje
da liturgiju slavimo,
u njoj sudjelujemo,
a izbjegavamo
biti samo nijemi promatrači.
Moje ponašanje u crkvi
Saberimo sada sve do sada rečeno.
Kada ulazimo u crkvu, prvo se znamenujemo
blagoslovljenom vodom i
sjećamo se svog krštenja. Nakon toga
pogledamo gdje se nalazi Vječno svjetlo
i Svetohranište. Ako je moguće,
odemo pred Svetohranište i iskažemo
štovanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
poklecanjem i kratkom molitvom.
Ako nije moguće prići ili nemamo
vremena, učinimo barem znak poklecanja
prema Presvetom. Nakon toga zauzimamo
svoje mjesto u crkvi pazeći na
činjenicu da nitko u zajednici nema
svoje "pretplaćeno mjesto". Dobro je
imati naviku ali ne smijemo pretjerivati
u tim zahtjevima. Na liturgiji se ponašamo
kako diktira tijek liturgije. Podsjetimo
se da postoje tri stava tijela: stajanje,
sjedenje i klečanje. Kada se događa
procesija, o kojoj je bilo riječi u ovoj
rubrici, pazimo na dvije stvari: sabranost
i znak. Na kraju liturgije se ne udaljujemo
u žurbi. Poklecanjem iskažemo
počast Presvetom i mirno napuštamo
crkvu. Na nama treba sjati plod liturgije,
mir, sabranost i prijateljstvo. Liturgijski
govor riječi i znaka prelazi u život
našega ponašanja i naše riječi.
25. 01. 2008.
Obraćenje sv. Pavla apostola
Dj 22,3-16
Ps 25,4-5. 6-7. 8-9
1 Kor 7,29-31
Mk 16,15-18
I reče im: "Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit
će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
1. 02. 2008.
4. nedjelja kroz godinu
Pnz 18,15-20
Ps 95,1-2. 6-7a. 7b-9
1 Kor 7,32-35
Mk 1,21-28
Bijahu zaneseni njegovim naukom.
Ta učio ih je kao onaj koji ima
vlast, a ne kao pismoznanci. I pročulo
se odmah o njemu posvuda, po svoj
okolici galilejskoj.
8. 02. 2008.
5. nedjelja kroz godinu
Job 7,1-4. 6-7
Ps 147,1-2. 3-4. 5-6
1 Kor 9,16-19. 22-23
Mk 1,29-39
Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te
traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u
obližnja mjesta, da i ondje propovijedam!
Ta zato sam došao."
15. 02. 2008.
6. nedjelja kroz godinu
Lev 13,1-2. 44-46
Ps 32,1-2. 5. 11
1 Kor 10,31-11,1
Mk 1,40-45
I dođe k njemu neki gubavac,
klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me
očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače
ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I
odmah nesta s njega gube i očisti se.
|
|
|
