Meditacija -
Piše: s. M. Jasna Crnković
Poslanje
jedne svijeće
- U čemu je naša svrha?, upitala je veća svijeća manju.
- Da gorimo i izgaramo!, odgovorila je manja svijeća.
- Ja na sebi ne vidim plamena. Zašto ne gorim? O, to bi
bilo tako lijepo. Ne bih stajala ovdje besposlena.
- A još bi i služila drugima. Naš plamen daje svjetlost
koja rasvjetljuje tamu. U svjetlosti se drugi lakše snalaze
nego u tami, doda mala svijeća.
- Pa, da! Ljudi bi u svjetlu mogli lijepo prolaziti jedan
pored drugoga, čak bi se i vidjeli. Ne bi se sudarali i rušili
jedan drugog. Jedva čekam vrijeme kad ću početi gorjeti!
Onda će svima biti ljepše!
U mračnu sobu je ušao čovjek. Uzeo je šibicu, zapalio je
i približio svijećama. Svijeće su zablistale u punom sjaju.
- Kako sam sretna!, uskliknula je velika svijeća i počela
se ogledavati.
Svjetlost se pružala daleko uokolo nje. Osvjetljavala je
prostranu sobu u kojoj su i najudaljeniji predmeti poprimali
jasne obrise.
I mala svijeća je gorjela. I ona je pridonosila osvijetljenosti
prostorije iako je bila dosta niža. Njena svjetlost je činila
da se obližnji predmeti jasno vide. Pored nje je čovjek čitao
priču svojoj djeci. Ljudi koji su dolazili posjetiti tu skromnu
obitelj razgovarali su i družili se uz svjetlost svijeća. U svjetlosti
svijeća majka je pripremala večeru, a djeca su se radosno
igrala.
- Vidiš koliko naša svjetlost služi drugima!, rekla je mala
svijeća koja je bivala sve manja.
- Da, vidim...!, tjeskobno je odgovorila velika svijeća.
Ali i ja sam se nekako počela smanjivati! Više nisam onako
lijepa, visoka kakva sam bila! Što mi se to događa?
- Ti goriš i izgaraš! Ako želiš gorjeti i svijetliti moraš
nestajati, postajati sve manja, dok se potpuno ne smanjiš.
Pogledaj, kako sam se ja već smanjila, još malo pa ću nestati.
Žao mi je samo što moja svjetlost neće više biti od pomoći
drugima!
- Ali, ja ne želim nestati!, uzviknula je velika svijeća.
Kako ću, ako nestanem, moći pomoći drugima? Gasi me,
brzo me gasi!
- Ne mogu te ugasiti! Ti si velika, a ja sam sićušna. Ne
mogu te doseći! Zašto se želiš ugasiti? Ovi ljudi te trebaju!
Kada ja nestanem, jedino ćeš im ti svijetliti!
- Ne želim svijetliti sada, dok svijetliš i ti. Nestat ću
ubrzo poslije tebe! Neka me ugase! Neka me upale poslije,
ako žele. Ja želim još trajati!
- Žao mi je, velika svijećo! Kada se upališ, tvoj zadatak
je da goriš, svijetliš i izgaraš! Ja sam svoje poslanje izvršila.
Zbogom! I sretno! Živi radosno svoje poslanje!
I mala se svijeća zauvijek ugasila...
A velika svijeća? Je li ispunila svoje poslanje ili je ostala
samo komad voska? To ćete morati otkriti sami!
|
|
|
