Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Čekam duše...

Već sam spominjao, u prikazima u Zvoniku, da je naš sluga Božji dobar poznavatelj moralnog bogoslovlja, zauzet marljivim proučavanjem poznatih autora moralnog bogoslovlja svoga vremena. Ipak, treba naglasiti, kako proučavanje moralnog bogoslovlja nije bilo samo radi znanja nego radi što bolje osposobljenosti za službu ispovjednika. On je "čekao duše" za ispovijed, kako je odgovorio jednom svom nećaku koji ga je susreo u kapelici "Crne Gospe" u franjevačkoj crkvi u Subotici dok je boravio kod franjevaca gdje se sklonio 1945. pred komunistima, po savjetu subotičkog biskupa Lajče Budanovića. Komunisti su ga tražili i sigurno bi ga sudili. O tome će biti govora drugom zgodom. Ugledni subotički franjevački gvardijan o. Radoslav Kujundžić će tvrditi da je Gerard bio gotovo neprestano u kapelici "Crne Gospe" gdje se nalaze ispovjedaonice. Bio je tamo od "otvaranja do zatvaranja" crkve. Tako se godinama, prema svjedocima, događalo i u Somboru.

U ispovjedaonici je na poseban način "liječio duše" od grijeha. Smisao svoga "čekanja duša" je izrazio u jednom od mnogih osobnih zapisa, primjerice: "Prema svakom pokorniku milo postupati. Kao ispovjednik, biti kao med na koji neka navali muha let, to jest pokornici. Neka se na takvog ispovjednika pokornici prilijepe i neka ih Isus ponese sa sobom."1

Kako bi uspio postići takav učinak, ističe da mora, kao pastir, ne samo biti svjedok životom, nego otimati jaganjce iz usta vuka tj. đavla: "U ispovijedi se treba dogoditi nešto slično kao kad bi netko oteo janje iz usta vuku da ga ne proždre. Isus, po sv. ispovijedi, otima dušu od paklenoga vuka to jest od Sotone. Jer, sve što je u duši bilo strašnoga, po grijehu, nestaje jer duša se (po ispovijedi) čisti i kao anđeo odleti Isusu u krilo"2.

Borba protiv grijeha nije samo za individualnu korist pojedinaca, ističe sluga Božji, nego "liječi", otajstveno Kristovo tijelo. Tko se kaje bori se protiv grijeha, (pogotovo ako se ispovjedi): "Isusu će rane izliječiti a Isus dušu"3. Naime, po "grijehu duša je kao sjeme oštećeno". Kad se (sjeme oštećeno), po sakramentu ispovijedi, baci u Isusov grob, tim činom postaje "sjeme kalamljeno (cijepljeno)", i "mjesto korova i trnja, cvjeta kao cvijeće"4. Po ispovijedi duša se obnavlja: "U Crkvi je pokrštena a u ispovijedi se obnavlja"5.

Kako bi obnovljeni ili "osvježeni" kršćanski život po sakramentu pomirenja imao trajniji učinak, potrebno je surađivati s milošću sakramenta pomirenja: "Treba krpati svoje mane..."6, osobito "kroćenjem nevaljalih nagnuća". O toj temi on je napisao brojne stanice.

Ispovjednik, osobito u odnosu na one duše koje teže dubljem kršćanskom životu "je upravitelj savjesti prema božjim i crkvenim zakonima. U izvanrednim slučajevima koji se odnose na vrlo pobožne duše, Duh Sveti je vođa. Neka dakle ispovjednik moli da i u slučajevima koje ne razumije ne priječi Duha Svetoga odličnog vođu, u odnosu na te duše"7.

Naš kandidat za oltar veliku pažnju obraća na kazivanje grijeha i na pokajanje. Stoga, kako se ne bi umanjio intenzitet i usredotočenje pokornika na pokajanje treba isključiti, za vrijeme ispovijedi, svaku drugu temu koja nije u svezi s ispovijedi i s pokajanjem. Gerard drži da savjetovanje, ili eventualno "pružanje utjehe dušama, neka slijedi poslije pokajanja i odrješenja"8. Preuzima ovo načelo od moralista Prümera, i u latinskom originalu dodaje: "Moralis scientiae numquam sufficiencia" (nikad dovoljno znanja iz moralnog bogoslovlja)9.

Vrlo mu je na srcu načelo: "Bilo svećenik bilo pokornik su samo ljudi ali ako posjeduju živu vjeru i dobru volju, neka obojica ostanu mirni jer bilo svećenik, bilo pokornik, koliko je god moguće, ispunjavaju (po ispovijedi) Božju volju"10. Jamačno to se događa kada se svećenik osposobljava proučavanjem moralnog bogoslovlja a pokornik se iskreno ispovijedi i pokaje za grijehe.

Ipak, Gerard ističe i podvlači da unatoč dobre volje u proučavanju moralnog bogoslovlja, odrješenja od grijeha, poslije valjane ispovijedi, postoji i ljudska slabost, nepostojanost, ograničenost. Kao što bismo željeli, zapisuje, da nam odijelo bude uvijek novo, tako bismo rado kupili sapun koji bi odijelo održao uvijek novim. To je doduše nemoguće ali u slučaju duše to je moguće čestim pristupanjem sakramentu pokore: "(Duša) ostaje nova, lijepa bez mane, dokle ponovno ne sagriješimo. Ako se ponovno ispovijedimo opet lijepi postajemo"11.

Kao dugogodišnji djelitelj Božjeg milosrđa u sakramentu pomirenja, o. Gerard se susretao s dušama koje su, unatoč "vjere i dobre volje", patile od skrupula. Duše u takvoj opterećenosti su jamačno htjele ponavljati svoje grijehe koje su već ispovjedili i za njih se pokajali, i odrješenje dobili. Sluga Božji takvim dušama ne dozvoljava da ponavljaju ispovijedi već ispovjeđenih grijeha. Stoga zastupa načelo: "Što je oprano neka se ne baca u blato. Što je u valjanoj ispovijedi očišćeno neka se ne čisti blatom." Drži dakle da je skrupula kao "blato", kojim se duša ne smije kaljati nego ga izbjeći. Ipak, ako je grijeh iz prošloga života ispovjeđen i okajan, osobito ako je duši "vazda pred očima" dosta je kajati se i sve više ga zaboravljati"12.

Završavam ovaj prikaz o Gerardu kao ispovjedniku njegovim autobiografskim zapisom kako bismo obuhvatili cjelovitu njegovu revnost za duše koja se ne iscrpljuje samo revnošću u službi ispovjednika nego obuhvaća cijelu njegovu kontemplativno - djelatnu karizmu, u Božjoj Crkvi, kao karmelićanina: "Moje disanje, po pravilu reda, neka bude vikanje da se svima smilujete... Moram vikati na sav glas da ne propadne duša spas... Moram vikati za pomoć dušama više nego za opstanak tijela disanje..."13.

Po rezultatima moga proučavanja njegova lika, on je više bio nošen kontemplativno- molitvenom vidom karmelske karizme, ali ga je, po mom dubokom uvjerenju, redovnička poslušnost učila kako u životu skladno povezati kontemplaciju i djelatnost!

_________________
1.Th. Past., 003464.
2.Ondje, 003035.
3.Korizmena prop. (1907), 007148.
4.Th. Past., 003934.
5.Razg. s Isusom, 004040.
6.Blago duše, 008385.
7.Th. Past., 003498-99.
8.Ondje, 003500.
9.Ondje.
10.Ondje.
11.Razg. s Isusom, 004040.
12.Biser mišljenja, 004538.
13.Th. Past., 002820.