Tu oko nas
Kapitalna bibliografija franjevačkih knjižnica
Vatroslav Frkin i Miljenko Holzleitner:
Bibliografija knjiga hrvatskih autora
u knjižnicama Hrvatske franjevačke
provincije sv. Ćirila i Metoda, 1495.-
1850., Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti i Hrvatska franjevačka provincija
sv. Ćirila i Metoda, Zagreb,
2008., str. 538
Koncem prošle godine u Zagrebu
je objavljeno i ubrzo javnosti predstavljeno
izuzetno vrijedno bibliografsko
djelo o franjevačkoj kulturnoj baštini.
Autori su dvojica franjevačkih redovnika
- Vatroslav Frkin i pok. Miljenko
Holzleitner, koji je jedno vrijeme bio na
službi i u subotičkom samostanu.
Objavljujući djelo koje donosi popis jednoga
dijela njihova bogatoga povijesnoga
nasljeđa u Hrvata, nakladnici su, čini
se, na najbolji način izišli u susret velikoj
obljetnici franjevaca koja svuda u
svijetu počima ove godine - slavi se,
naime, 800 godina od osnutka Reda
male braće.
Bibliografija franjevaštva u Hrvata
Predgovor ovoj, po mnogo čemu,
kapitalnoj knjizi potpisuju akademici
Josip Bratulić i Stjepan Damjanović,
dok je uvodno slovo pod naslovom
"Dragocjeno blago franjevačkih knjižnica
Gornje Hrvatske" napisao jedan od
najpoznatijih povjesničara franjevačke
prisutnosti u Hrvata dr. sc. fra Emanuel
Hoško. Iznijevši ukratko povijest, način
nastanka knjižnica pri franjevačkim
samostanima te njihove glavne komparativne
značajke, Hoško zaključuje
kako su "u njima skupljene prije svega
knjige koje su koristili nastavnici filozofskih
učilišta i bogoslovnih škola
(...). Naravno, nije riječ samo o priručnicima,
već o širokom rasponu filozofske
i teološke literature" (str. 25).
Već iz samoga naslova ove bibliografije
posve je razvidno da su u njoj
obrađene i uvrštene knjige prema sljedećim
kriterijima. Prvo, autor zabilježenoga
djela je morao biti Hrvat, bez obzira
na moguću svjetonazorsku ili
redovničku afilijaciju. To znači da bibliografija
donosi i knjige isusovaca (npr.
Bartol Kašić), pavlina (npr. Ivan Belostenec),
ali i laika (npr. Dominika
Ignjata Martinovića, nakon što je napustio
franjevački red). Drugo, zabilježena
knjiga se mora nalaziti u posjedu neke
samostanske knjižnice na teritoriju
današnje Hrvatske franjevačke provincije
sv. Ćirila i Metoda, bez obzira na
mjesto izdanja, tako da zatičemo brojna
djela objavljena i/ili tiskana drugdje,
npr. u Budimu, negdašnjem kulturnom
središtu Hrvata ne samo iz ugarskoga Podunavlja. I treći kriterij za uvrštenje
bio je vremenski - knjiga je morala
nastati u razdoblju od 1495. pa do 1850.
Pri tomu je posljednja godina vjerojatno
uzeta kao godina kada u Hrvatskoj
počinje zaživljavati moderno građansko
društvo, nastalo na temelju postrevolucionarnih
i protufeudalnih reformi koje
u Hrvatskoj poduzima ban Josip Jelačić,
rođen u Petrovaradinu.
Važnost za mjesnu povijest
Ravnajući se dosljedno tim kriterijima,
autori su zabilježili i obradili ukupno
2305 različitih knjiških djela hrvatskih
autora koja su nastajala u rasponu,
nešto više, od četiri stotine godina.
Osim cjelovita naslova, svaku bibliografsku
jedinicu prate i osnovni podaci
o knjizi (ime i prezime autora, mjesto
tiskanja, godina i broj stranica) kao i
franjevački samostan(i) u čijoj se knjižnici
obrađena knjiga nalazi (Bjelovar,
Cernik, Čakovec, Ilok, Karlovac, Klanjec,
Kloštar Ivanić, Krapina, Koprivnica,
Našice, Osijek, Požega, Samobor,
Slavonski Brod, Šarengrad, Trsat,
Varaždin, Virovitica, Vukovar i Zagreb).
Same bibliografske jedinice poredane
su abecednim redoslijedom prema
naslovu djela, što u znatnome olakšava
korištenje. Tomu je od pomoći i abecedno
poredano "Kazalo autora i anonimnih
publikacija", objavljeno na kraju
knjige (str. 501-537).
Ovo djelo, osim neupitnoga značaja
za hrvatsko franjevaštvo i kulturu u
cjelini, od velike je važnosti i za mjesnu
povijest ovdašnjih Hrvata. Ponajprije
stoga što su u ovoj bibliografiji zabilježena
i djela Hrvata koji su rođeni ili su
svojim radom vezani za negdašnje ugarsko
Podunavlje. Naime, na taj način su
postali sastavni dio naše regionalne kulturne
povijesti, napose one koja traje od
konca XVII. i tijekom XVIII. stoljeća, u
kojoj su "fratri" imali odlučujuću ulogu
ne samo u oblasti crkvenoga života,
prosvjete, filozofije i teoloških znanosti,
nego i u nabožnoj književnosti (molitvenici,
pjesmarice, propovjednički kompendiji),
zatim jezikoslovlju, povijesti,
enciklopedistici, medicinske znanosti...
Riječ je prije svega o djelima Lovre Bračuljevića,
Grgura Čevapovića, Josipa
Jakošića, Ignjata Dominika Martinovića,
Emerika Pavića, Grgura Peštalića,
Ladislava Spaića, Stjepana Vilova i dr.,
koji su također obrađeni u ovoj bibliografiji,
čime se otvara mogućnost usporedbe
s postojećim regionalnim bibliografijama
i kritička valorizacija istih,
prije svega djela Ivana Kujundžića i prinosa
Ante Sekulića. Ujedno, i ovom
bibliografijom, kao i "Bibliografijom
franjevaca Bosne Srebrene", Ante Slavka
Kovačića (Sarajevo, 1991.), stvorene
su temeljne pretpostavke da se, uz
dakako i samostalni istraživački rad,
pristupi izradi cjelovite regionalne bibliografije
toga razdoblja ovdašnjih
Hrvata.
Isključenost hrvatstva na Istoku
Jedini moment koji baca sjenu na
gore iznijete pozitivne ocjene te korisnost
za povijest Hrvata u Podunavlju
ove bibliografjie jest izostanak obrade
knjižnica ove franjevačke redodržave s
teritorija Vojvodine i Srbije. Naime,
Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv.
Ćirila i Metoda, koja je utemeljena
1900. i ima sjedište u Zagrebu, pripadaju
samostani u Subotici, Baču, Novom
Sadu i Zemunu, čije knjižnice nisu
obuhvaćene.
Razlog zacijelo ne može biti u
tomu da takvih knjiga u njima nema,
napose u knjižnicama samostana u
Baču i Subotici, već ga, strahujemo,
treba tražiti u posljedici tendecija koje
postoje u kulturnim krugovima u Republici
Hrvatskoj, po čemu se ono hrvatsko
isključivo razumijeva kao ono što
postoji u Hrvatskoj. Do sada ovo, istina,
nije bilo nastojanje Crkve u Hrvata, no
ni ona očito nije imuna od toga. Pa ipak,
valjalo bi vidjeti postoje li spremnosti ili
dovoljni resursi ovdje, bilo unutar
Crkve ili pak drugdje, da se ovaj nedostatak
na neki način ispravi, kako bi se
na najbolji način opovrgnuo često prisutan,
gdjekad i istinit, argument o
nedovoljno dostupnoj građi i nepristupačnosti
kataloga i knjiga vojvođanskih
Hrvata.
Tomislav Žigmanov
|
|
|
