Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić

Bački nadpastiri u 17. i 18 stoljeću

I u ovom nastavku se nižu samo neki podaci o biskupima koji su imali jurisdikciju na području današnje Subotičke biskupije. Već spomenuti biskup Fra Mato Benlić u svojoj arhivskoj ostavštini spominje Suboticu kao utvrđenje u kojem "se usuđuju stanovati samo Turci". Kako je i Sombor imao tvrđavu, lako je pretpostaviti da su u gradu Somboru stanovali samo Turci. Kršćana je zacijelo bilo puno diljem Bačke, ali su oni stanovali po pustarama, po prigradskim naseljima, na salašima. Benlić je bio oronuli starac, kad je 1673. godine napisao svoj posljednji izvještaj rimskom Svetome zboru. U izvještaju spominje da je u Bačkoj imao 8479 krizmanika, te da je za 22 godine svoga biskupovanja zaredio 129 svećenika.

Beogradski biskup koji je boravio u Somboru

Biskup fra Mato Brnjaković iz Olova je od 1677. do 1707. godine vodio pastoralnu skrb za Bačku. Fra Mato je bio beogradski biskup, admistrator Smedereva i apostolski vikar u mađarskim biskupijama pod Turcima. Glavni podaci o biskupima koji su obilazili mađarske krajeve, pa i područja današnje Hrvatske, nalaze se u Općem šematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji iz 1974. godine na 658. stranici. O biskupu Mateju Benliću i Matiji Brnjakoviću je pisao zaslužni subotički arhivar Gašpar Ulmer u Subotičkoj Danici za 1996. godinu na stranicama 215-218. Da su beogradski biskupi imali jurisdikciju u Bačkoj, vidi se i iz jednog pisma koje je otkrio subotički arhivist László Magyar. Isti je arhivist pronašao izvornu odluku (dekret) biskupa Brnjakovića iz 1680. godine. Tu je svoju odluku biskup Brnjaković potpisao 12. siječnja 1680. godine u Somboru. Na osnovu te činjenice se može zaključiti da je u Somboru ili postojao mali franjevački samostan, ili da se biskup Brnjakovć zadržao u Somboru zato što je tamo bilo više katolika nego u drugim bačkim mjestima.

Spomenutom je odlukom biskup Brnjaković imenovao franjevca Tomu Vojnića župnikom u Ludošu (Šupljaku). Iz toga se dokumenta također da zaključiti da je Vojnića, pa tako i drugih Hrvata, bilo u subotičkom kraju i 1660-tih godina. Jednako tako nema sumnje da je Hrvata bilo i u Somboru, gdje je biskup Brnajaković potpisao svoju odluku o imenovanju župnika Vojnića.

Martin Borković kalačko-bački nadbiskup od 1686. do 1687.

Premda su 1686. godine Turci protjerani iz Bačke, a te je godine 26. prosinca u Beču potpisanim dokumentom kralj Leopold imenovao zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, slavnog hrvatskog pavlina i obnovitelja bistričkog svetišta Majke Božje, kalačkobačkim nadbiskupom, povjesničari su mišljenja, da tada 90-godišnji starac nije mogao doći u Kalaču. Mi ga se ipak ponosno spominjemo. Na stolici kalačkih i bačkih nadbiskupa je stolovao i taj velikan hrvatske povijesti. Martin Borković je rođen 1597. u Domagoviću kraj Jastrebarskog, a umro je u Zagrebu 31. listopada 1687. godine kao kalačko-bački nadbiskup.

Borkovićevi nasljednici

Nasljednik nadbiskupa Borkovića je bio nadbiskup Leopold Kolonić (Kollonich) od 1688. godine. Umro je u Beču 1707. godine. Sljedeći nadbiskup je bio pavlin Pál Széchényi koji je nakon teške u duge bolesti umro u Požunu (Bratislavi) 1710. godine. Bogoslovlje je studirao u slovačkoj Trnavi, a boravio je i u rimskom Njemačko- mađarskom zavodu. Obavljao je i dužnost bačkog velikog župana. I nadbiskup Széchényi je bio spriječen da se nastani u Kalači ili Baču.

Nadbiskup kardinal Imre Csáky od Keresztszega (od 1710. - 1732.) je naslijedio nadbiskupa Pála. On se prvi poslije Turaka nastanio u Kalači. No, i on je, kao i njegovi predhodnici, više boravio izvan svoje nadbiskupije - u Velikom Varadinu (Nagyvárad, Oradea). Premda su u Bačkoj i prije nadbiskupa Csákyja djelovali franjevci, koji su upravljali župama, ipak je nadbiskup Csáky bio prvi kalački i bački nadbiskup koji je pravno ustanovio već postojeće župe. Među 15 župa koje je on osnovao u Bačkoj spominju se Baja, Bač, Bački Monoštor, Novi Sad, Subotica, Santovo, Sonta i Sombor. U svom svečanom pismu subotičkim franjevcima spominje da subotičku župu u tom trenutku vode već četrdeset godina franjevci mađarske franjevačke redodržave Presvetog Otkupitelja. Tako su i somborsku župu već dugi niz desetljeća vodili hrvatski franjevci iz Bosne. Nadbiskup Imre Csáky je umro 28. kolovoza 1732. godine.

O nadbiskupu Martinu Borkoviću, Leopoldu Koloniću, Pavlu Széchényiju i kardinalu Csákyju piše kalački kanonik István Katona u svome djelu Povijest kalačke nadbiskupske crkve, čiji je prijevod na mađarski jezik objavljen 2001. godine u Kalači.

Sljedeći nadbiskup je bio grof Gabrijel Patačić od Zajezde (1733. - 1745.). Nadbiskup Patačić je studirao u Trnavi, u današnjoj Slovačkoj, a kao bogoslov i on je boravio u rimskom Njemačko-mađarskom zavodu. Po završetku studija, 1722. godine ga je zagrebački biskup Juraj Branjug imenovao varaždinskim župnikom, a 1724. godine je imenovan zagrebačkim kanonikom. Godine 1729. Karlo VI. ga je imenovao srijemskim biskupom. Za biskupa je posvećen 1731. godine. Već 6. veljače 1733. godine imenovan je kalačkobačkim nadbiskupom. Za svoju prvotnu zadaću je držao obrazovanje svjetovnih svećenika. Kalačko je bogoslovno sjemenište započelo s osam bogoslova. Njegova je zasluga osnutak sljedećih 12 župa, od kojih su danas na području Subotičke biskupije Apatin i današnje Bačko Novo Selo. Nije mu pošlo za rukom osnivanje župe u Plavni, Futogu ni u Kolutu.